Hrvatski narod sebi

Na početku, sve vas od srca pozdravljam u sjedištu Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, u ovoj našoj Kuli nad Kamenitim vratima, u kojem Družba stoluje već gotovo 120 godina. Zahvaljujem profesoru Alojzu Jembrihu, Zmaju Gregurovečkom, na inicijativi da Družba bude organizator ovog znanstvenog kolokvija, na angažmanu koji je uložio zadnjih mjeseci. Također zahvaljujem predavačima na pripremi izlaganja i svima vama u publici.

Suutemeljitelj Braće
Hrvatskog Zmaja

Lik i djelo dr. Velimira Deželića st., Prazmaja-osnivatelja Klokočkog I, suutemeljitelja Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, nisu zaboravljeni. O tome svjedoči ne samo današnji znanstveni kolokvij, organiziran u prigodi 160. obljetnice njegova rođenja, nego i brojni zmajski, ali i ostali događaji kojima odajemo dužnu počast hrvatskom velikanu. Evo samo nekoliko primjera iz novije prošlosti:

Godine 1992, u ovoj zmajskoj Kuli nad Kamenitim vratima predstavljen je (29. siječnja) pretisak romana Hrvatske slave sjaj dr. Velimira Deželića st. u izdanju izdavačkog poduzeća Tiskara Rijeka, s posvetom izdavača „Lijepoj našoj u povodu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske“.

Iste godine, u Mariji Bistrici i Zagrebu, 27. i 28. studenoga, održan je znanstveni skup u povodu 50. obljetnice smrti dr. Velimira Deželića st.

Godine 1993, u izdanju Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, tiskan je zbornik radova s tog skupa, s radovima petnaest autora koji su opisali lik i djelo dr. Velimira Deželića st.

Godine 2002, u biblioteci posebnih izdanja Monumenta Draconica, Družba je objavila biografiju i bibliografiju dr. Velimira Deželića st. pod naslovom Dr. Velimir Deželić stariji (1864.-1941.) u tri dijela: (1) životopis (autor: Đuro Deželić, Zmaj-obnovitelj Klokočki V.), (2) bibliografiju (autorica: Dora Sečić, rođena Deželić) i (3) kronika života (autor: Milovan Petković, Zmaj-obnovitelj Velikotaborski II.).

Iste godine Družba je priredila i monografsku izložbu u Kuli nad Kamenitim vratima, koja je otvorena 24. listopada. Povod nakladničko-izložbenog projekta bilo je obilježavanje 60. obljetnice smrti dr. Velimira Deželića st.

Godine 2014. Družba je u zmajskoj Kuli nad Kamenitim vratima 22. listopada organizirala Znanstveni kolokvij o dr. Velimiru Deželiću st., povodom 150. obljetnice njegova rođenja – više informacija, uključujući pune članke, nalazi se ovdje: https://dbhz.hr/zmajski-skupovi/.

Sudionici simpozija: Alojz Jembrih, Agneza Szabo, Vladimir Lončarević i Marijan Kalapurić. Sudjelovali su još Ladislav Dobrica te Hrvojka Mihanović-Salopek uz pozdravno i završno slovo Mislava Grgića

Te iste godine, među zaslužnike i istaknute pojedince koji su postali čimbenik oko kojih se gradi nacionalni identitet, u knjizi Hrvatski velikani, promoviranoj 16. rujna 2014, među 300 hrvatskih velikana uvršten je i Velimir Deželić st. U knjizi su predstavljeni hrvatski duhovni i svjetovni velikani, koji su imali istaknutu ulogu u znanosti, umjetnosti, politici i gospodarstvu, a Velimir Deželić st. predstavljen je s naslovom: Poznavatelj svih slavenskih jezika i graditelj NSK. U tekstu se dr. Velimir Deželić st. navodi kao „hrvatski znanstvenik, rodoljub, književnik, istraživač angažiranog društvenog i socijalnog rada, graditelj i ravnatelj Kraljevske sveučilišne knjižnice (danas Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu) te suosnivatelj Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“, Prazmaj Klokočki I.“

Doprinosi Braće Hrvatskog Zmaja

Mi zmajevci redovito se ponosimo istaknuti da smo zaslužni za brojna Družbina ostvarenja koja su nastala u prvoj polovici 20. stoljeća, kao što je npr. osnivanje odnosno uspostavljanje Gradske knjižnice, Gradskog arhiva i Gradskog muzeja (sve tri institucije Družba je osnovala davne 1907. godine), zatim Društva za spasavanje – današnje zagrebačke Hitne pomoći (1909), da smo pronašli i očuvali posmrtne ostatke Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novigradu i prenijeli ih u zagrebačku katedralu (1919). No svega toga ne bi bilo bez naših suutemeljitelja Emilija Laszowskog, Prazmaja-osnivatelja Brloškog i Ozaljskog i dr. Velimira Deželića st., Prazmaja-osnivatelja Klokočkog I.

Samo letimičnom analizom bogatog i inspirirajućeg životopisa dr. Velimira Deželića st. lako se može zaključiti da je njegov doprinos, ranije spomenutim ključnim ostvarenjima Družbe, bio nedvojbeno ključan i nenadomjestiv.

Tako je Velimir Deželić još 1883, djelovanjem u okviru Hrvatskog akademičkog društva Zvonimir, u Beču počeo njegovati kult Zrinskih i Frankopana, odnosno obilježavati spomen na Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana, svake godine 30. travnja te na Dušni dan pohoditi Bečki Novigrad i polagati vijenac na njihov grob u crkvi i održavati svetu misu zadušnicu. Velimir Deželić tako je još u Beču počeo gajiti misao o prijenosu kostiju hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u domovinu Hrvatsku, što je, u više koraka, naposljetku i proveo u djelo, zajedno s Laszowskim, 1919.

Suradnja Velimira Deželića s Emilijem Laszowskim započinje 1894, od kada njih dvojica postaju trajni prijatelji i suradnici u mnogim projektima, a četiri godine poslije, 1. veljače 1898, čak su se i pobratimili.

Zanimljivo je istaknuti i to da je još 1901, tijekom održavanja Glavne skupštine Društva hrvatskih književnika, 14. studenoga 1901, u prigodi proslave 450. obljetnice rođenja Marka Marulića i 400. obljetnice hrvatske književnosti, Velimir Deželić održao predavanje O javnim predavanjima, a napose o tečajevima za analfabete, na kojem je predložio da se u Zagrebu osnuje Pučko sveučilište i Gradska knjižnica, a što je Velimir Deželić poslije ostvario kroz zmajsku Družbu.

Osim ovog reljefa odnosno plakete iz 1914. (Vatroslav Drenski), koju vidite u ovoj našoj velebnoj Zmajskoj dvorani Kule nad Kamenitim vratima, koja prikazuje naše zmajske dioskure: Emilija Laszowskog i dr. Velimira Deželića st., skrenuo bih vam pažnju i na to da ova Zmajska dvorana ima još tri slike na kojima su prikazani Deželići. Prva slika je portret Mladena Deželića, Zmaja Klokočkog IV, koji je bio III. Veliki meštar Družbe (sin Velimirov). Druga slika je portret Đure Deželića, Zmaja-obnovitelja Klokočkog V, koji je bio V. Veliki meštar Družbe (sin Mladenov, odnosno unuk Velimirov, odnosno praunuk Gjure Stjepana). Treća slika je na dnu Zmajske dvorane – slika prvog Vijeća trojice Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, autora Jose Bužana, Zmaja Sisačkog I, nastala 1923. godine, na kojoj su, zdesna nalijevo: Veliki meštar Emilij Laszowski, zamjenik Velikoga meštra dr. Velimir Deželić st., i prvi protonotar Družbe Stjepan Širola, Prazmaj Jadranski I.

Našu himnu Zmajevka spjevao je 28. studenoga 1905. upravo Velimir Deželić, a nju je poslije uglazbio Ivan Muhvić, Zmaj Riječki I.

Tradicionalni
domjenci srijedom

Od 1906. godine zmajevi njeguju tzv. do­mjenke srijedom – tradicionalna događanja srijedom, otvorena za javnost, gdje se u obliku predavanja, predstavljanja knjiga, tribina i sl. obrađuju teme od interesa za hrvatsku povijest, baštinu i hrvatski identitet. Prvo predavanje od Družbina osnutka održao je 16. listopada 1906. upravo dr. Velimir Deželić st., a naslov predavanja bio je Grčko-rimska pomodna nošnja obzirom na estetske momente.

Smatram da je vrijedno istaknuti i to da su naši suutemeljitelji Družbe 20. ožujka 1907. pokrenuli akciju da Družba osnuje Odbor da se Kula iznad Kamenitih vrata na Gornjem gradu spasi od rušenja, a dobar način i dodatne kasnije njihove zaštite od rušenja bilo je upravo osnivanje Gradskog muzeja i Gradske javne knjižnice u prostoru Kule nad Kamenitim vratima. To je i ostvareno te su navedene dvije institucije otvorene 7. prosinca 1907.

Godine 1917. održao je dr. Velimir Deželić st. predavanje pod naslovom Etnografska izložba i Etnografski muzej kroz koje predlaže osnivanje Etnografskog muzeja u Zagrebu, navodeći čak i niz operativnih koraka i detalja. Etnografski muzej je nedugo nakon toga i osnovan, ali bez navođenja doprinosa dr. Velimira Deželića st., o čemu on osobno u svojim autobiografskim zapisima pod naslovom Građa za memoare navodi i ovu bilješku:

„U lipnju 1923. otvoren je u Zagrebu etnografski muzej i uređeni su razni odsjeci (...) Otvorenjem tog muzeja ostvarila se je moja davna želja, kojoj sam ja bio propagatorom. U Družbi „Braće Hrvatskog Zmaja“ koja je sazvala lijepi broj stručnjaka, među inim i Bergera, ja sam održao predavanje g. 1917. pod naslovom Hrvatska etnografska izložba i muzej. Pravednost bi bila zahtijevala, da se je i moj rad prigodom otvaranja spomenuo s dva tri retka. Ali to nije prvi put, da se prešutjelo moj udio u organizovanju nekih institucija.“

Iako je ovo moje slovo potrajalo, tek sam u tragovima dotaknuo lik i djelo hrvatskog velikana dr. Velimira Deželića st.

***

Dr. Velimir Deželić st. dana 7. veljače 1941. godine, u 7 sati ujutro, u svojoj 77. godini, nakon duge i teške bolesti, blago je u Gospodinu preminuo. Na osmrtnici je pisalo da je bio: „hrvatski književnik, ravnatelj Kr. sveučilišne knjižnice u m., Komander Viteškog reda sv. Grgura Velikog, osnivač i prazmaj Braće Hrvatskoga Zmaja, začasni predsjednik Kola hrvatskih književnika, predsjednik humanitarnog društva Dobrotvor, podpredsjednik Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima, predsjednik Pijeva društva, član dopisnik Trgovinsko-industrijske komore, itd.“

Sahrana je bila u nedjelju 9. veljače 1941. na Mirogoju u Zagrebu, a pokopan je u obiteljskoj grobnici u Velikoj arkadi. Na sprovodu su bili nazočni brojni predstavnici kulturne i duhovne elite grada Zagreba i Banovine Hrvatske, među kojima i ban dr. Ivan Šubašić i podban dr. Ivo Krbek. Vjerski obred predvodio je zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, koji je kasnije postao i počasni član Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ – kao Zmaj od Bakačeve Kule. U ime Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ od pokojnika se oprostio tadašnji Veliki meštar Milutin Mayer, Zmaj Svetohelenski.

Duboko domoljubno uvjerenje što je dr. Velimira Deželića st. krasilo nije mu dopuštalo da tijekom cijeloga svog života sustaje u nastojanju očuvanja svih sastavnica hrvatske kulturne baštine. Završit ću s tri riječi koje je dr. Velimir Deželić st., Prazmaj-osnivatelj Klokočki I, koristio i predlagao kao svojevrsnu lozinku. Ona glasi: Hrvatski narod sebi. S tom lozinkom – Hrvatski narod sebi – još jednom zahvaljujem prof. emer. dr. sc. Alojzu Jembrihu, Zmaju Gregurovečkom, svim današnjim izvrsnim predavačima, ali i svima vama na dolasku. Hvala vam lijepa.