Eto vraga skok na skok

Mjesec nakon što je postignut dogovor Muzičke akademije (MA) s Ministarstvom znanosti i obrazovanja i Sveučilištem u Zagrebu o rješavanju problema nelikvidnosti te visokoškolske umjetničke ustanove, povezana s velikim troškovima tekućeg održavanja njezine zgrade, o čemu je MA bila primorana obavijestiti javnost, u njezinoj Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa zbio se mnogo veseliji događaj: praizvedba „komorne opere za djecu i mlade“ Postolar i vrag Tomislava Uhlika.

Tomislav Uhlik (1956) plodan je hrvatski skladatelj koji piše raznoliku glazbu za raznolike glazbene sastave, od solističkih do simfonijskog orkestra. U svojoj prvoj operi spojio je iskustva iz profesionalne karijere. Bio je glazbeni voditelj ansambla Lado, zatim petnaestak godina stalni kućni dirigent kazališta Komedija, a od 2002. do umirovljenja 2022. bio je nastavnik na Odsjeku za glazbenu kulturu MA. U Komediji je, između ostaloga, praizveo Kabiljove mjuzikle Kralj je gol i Tko pjeva zlo ne misli; postavio prvu suvremenu izvedbu Albinijeve operete Madame Troubadour te premijere popularnih operetnih naslova Barun Trenk, Kneginja čardaša, Grofica Marica. Sažimajući praktična dirigentska i kazališna iskustva s onima u pedagoškom radu, odlučio se da operu kraćeg trajanja i komornog karaktera posveti upravo studentima MA, koji pak, bez obzira na fluktuaciju kako završavaju studij, već petnaestak godina marljivo priređuju cjelovite operne izvedbe i tako upotpunjuju svekoliki operni repertoar.

Vražice, Vrag (Mislav Lucić, tenor) i Postolar (Josip Galić, bariton) / Snimila Magda Galić

Dječjih opera u hrvatskoj baštini nemamo mnogo. Jedna od posljednjih bila je Šuma Striborova što ju je 2011. za Muzički biennale Zagreb skladao dirigent Uhlikova djela Ivan Josip Skender, a vrijedilo bi je ponovo čuti i vidjeti. Možda čak kao duologiju s Postolarom i vragom, s obzirom na njihovu zajedničku literarnu utemeljenost na baštini Ivane Brlić Mažuranić, kod Skendera, i Augusta Šenoe, kod Uhlika.

Postolar i vrag popularna je Šenoina povjestica prema narodnoj pripovijetki, objavljena 1863. u Naše gore listu. Skladatelj ju je glazbeno podijelio u pet prizora, prateći dramaturški slijed susretâ postolara s vragom, postolara sa sinkom Božjim i triju prizora kada vrag dolazi po svoje: „Ide vrijeme, dođe rok, eto vraga skok na skok!“ Pratnja je skladana za osebujan komorni sastav od šest glazbala – flautu, obou, klarinet, fagot, kontrabas i harfu. Pjevački ansambl čine glavne uloge Postolara, Vraga i Sinka Božjeg, komorni zbor Vražica – svojevrsnih komentatorica, ali i pokretačica događaja, uz govorenu ulogu Naratora. Na praizvedbi 14. veljače sve je izvođače uvježbao i uskladio dirigent Ivan Josip Skender, a sljedećih je šest izvedbi vodila studentica dirigiranja Nika Kožar.

Tomislav Uhlik poznat je kao skladatelj koji se ne povodi za trendovima. Piše lako i s nadahnućem, daleko od bilo kakve pretencioznosti, pa mu glazba odiše šarmom i razigranošću. Važno mu je da njemu samu skladanje donosi veselje i da se njegova glazba sluša s užitkom. Tako je pristupio i Šenoinoj pripovijetki, obgrlivši je zvukovnim izričajem naglašene ritmičnosti i apartnih suzvučja u instrumentalnom dijelu (s ponekom iskrom folklornog idioma) te pjevnih recitativa u vokalnom. Sve kako bi u optimalnu trajanju od četrdesetak minuta izrazio poentu narodne mudrosti o mudrom postolaru i lakomislenom vragu.

Mlade pjevače scenski su dobro postavili i razigrali redatelj Mario Kovač i suradnik za scenski pokret Branko Banković, u simpatičnom scenskom okviru scenografa Lea Vukelića i kostimografkinje Ive-Matije Bitanga. Premijerna trema kod baritona Josipa Galića u ulozi Postolara već je nestala na podnevnoj izvedbi dan poslije, 15. veljače, pa je iskazao glasovni potencijal, kao i tenor Mislav Lucić u ulozi Vraga. Također su se predstavili Lovre Gujinović (Vrag), Danijel Vukelja i Nada Tomica Klišanin (Sinak Božji) te Marie Lucia Kossjanenko i Danijel Vukelja (Narator).

Muzička akademija potrudila se da operu doista vide djeca i mladi. Razglasila je izvedbe po osnovnim i glazbenim školama pa su đaci punili dvoranu. Studenti glazbene pedagogije upoznali su ih na početku s instrumentima koji sudjeluju, a najviše ih je zabavio prizor kada vrag zaglavi u prozoru i ne može izvući glavu!