Čvrst hrvatski duh u Australiji

Od 8. do 11. veljače na Sveučilištu Macquarie u Sydneyju održana je međunarodna konferencija Baština i nova obzorja: Hrvatska i Hrvati u globalnome kontekstu, u čast obilježavanja 40. obljetnice poučavanja hrvatskoga jezika na tom Sveučilištu.

Ozračje u sveučilišnom kampusu u odnosu na konferenciju prije pet godina drukčije je: studenti se još nisu vratili s ljetnoga odmora pa je sve tiho, Hrvatski su studiji na novoj lokaciji u prekrasnoj novoj zgradi, trava je pokošena, biljke su zalivene i nahranjene, diskretne cvjetno-zelene dekoracije odišu jednostavnošću i ljepotom, sve blista urednošću i čistoćom. Kampus je spreman za početak nove akademske godine.

Organizator konferencije bili su Hrvatski studiji Sveučilišta Macquarie, uz veliku potporu Zaklade Hrvatskih studija, Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Sudjelovalo je 130 predavača i slušača iz Australije, Hrvatske, Sjedinjenih Američkih Država, Austrije, Njemačke, Bosne i Hercegovine…, a sudionici su imali prilike slušati dva plenarna predavanja i 84 izlaganja (ponajviše neposredno, ali i mrežno) te usvojiti nova ili proširiti postojeća znanja brojnim temama iz područja hrvatskoga jezika, književnosti, glazbe i kulture, hrvatske povijesti, zemljopisa, arheologije, ekologije, publicistike, sociologije, ekonomije, sporta, komunikacijskih znanosti, metodologije poučavanja hrvatskoga jezika kao materinskog i kao stranog.

Na konferenciji je sudjelovalo 130 predavača i slušača iz Australije, Hrvatske, Sjedinjenih Američkih Država, Austrije, Njemačke i Bosne i Hercegovine / Snimio Ivica Glasnović

Brojni su stručnjaci, znanstvenici, sveučilišni profesori, predstavnici institucija, diplomatskog zbora Republike Hrvatske, kao i australski uglednici, pridonijeli uspjehu konferencije, kako izlaganjima, tako i nazočnošću i riječima podrške: Walter Lalich, Jim Hlavac, Diana Stolac, Sanja Vulić, Ivana Hebrang Grgić, Jelena Vignjević, Emina Berbić Kolar, Tamara Jurkić Sviben, Tomislav Bilić, Josip Lasić, Danijel Džino, Rebeka Mesarić Žabčić, veleposlanica Republike Hrvatske u Canberri Betty Pavelich, generalni konzul Republike Hrvatske u Sydneyju Ivica Glasnović, zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika Ivan Tepeš, predsjednica Hrvatsko-američkoga svjetskog kongresa Nada Pritisanac Matulich i brojni drugi. Plenarno je predavanje prvoga dana konferencije održala Vesna Drapac (u suradnji s Ivanom Hrstićem) – Povijest, politika i ideologija: oblikovanje australskog hrvatskog identiteta u ranome razdoblju hladnoga rata, a drugoga dana Lidija Cvikić – Očuvanje hrvatskoga kao baštinjenog jezika kroz zrcalo međugeneracijskih razlika.

Sudionici konferencije odgledali su dokumentarni film redatelja Petera Pecoticha The Countryman o potrazi jednoga Aboridžina za dijelom svojega hrvatskoga identiteta. Umijeće oblikovanja priče, suptilan osjećaj za likove i detalje iz prirode samo su neke značajke Pecoticheva sjajnoga filma, koji je samo djelić težnje za ponovnom afirmacijom aboridžinske kulture i nacionalnog identiteta. Australija se 2008. ispričala Aboridžinima za sva zla koja su im načinjena u prošlosti, a danas im zahvaljuje za življenje na njihovoj zemlji. Konferencijska su događanja obogatile i izložbe Pisali su glagoljicom i Kravate istaknutih Hrvatica i Hrvata u iseljeništvu.

Veze između domovinske
i iseljene Hrvatske

Na svečanoj večeri u krasnoj dvorani Curzon Halla u Sydneyju okupili su se sudionici konferencije i Hrvati iz Australije, stvarajući nove veze između domovinske i iseljene Hrvatske. Diplomatski su predstavnici Republike Hrvatske podsjetili na činjenicu da su australske vlasti, zahvaljujući ustrajnom i nepokolebljivom lobiranju hrvatske zajednice, priznale hrvatski kao samosvojni jezik potkraj 70-ih godina 20. stoljeća. Istaknuli su da pripadnika druge generacije hrvatskih iseljenika u Australiji ima oko 250.000 te da su brojni među njima potencijalni studenti hrvatskoga jezika. Pohvalili su brojne hrvatske klubove kao mjesta susreta i djelovanja raznih udruga koje promiču hrvatsko ime i hrvatski identitet.

Dugogodišnji lektor Sveučilišta Macquarie Luka Budak / Snimila Matilda Budak

Posljednjega dana konferencije, 10. veljače, poslijepodnevni su sati bili posvećeni prezentacijama knjiga o brojnim književnim, jezičnim, povijesnim, kulturološkim, migracijskim i drugim temama (autori: Katarina Ivon, Tamara Turza-Bogdan, Lidija Cvikić, Diana Čosić i sur., Branka Bezić Filipović, Dubravka Zima, Jim Hlavac i Diana Stolac, Nela Bjedov i Josip Lasić, Sanja Vulić, Ivana Hebrang Grgić i Ana Barbarić, Debra Gavranich, Stjepan Asić i Josip Kirigin).

Hrvati u Wollongongu

Nakon završetka službenoga dijela konferencije, njezini su sudionici 11. veljače posjetili Wollongong, treći grad po veličini u Novom Južnom Walesu (poslije Sydneyja i Newcastlea), koji leži na Tihom oceanu, osamdesetak kilometara južno od Sydneyja, s kojim je povezan modernom željeznicom i autocestom. Wollongong je jedan od australskih gradova u kojima postoji brojnija hrvatska zajednica. Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća hrvatski su se iseljenici zapošljavali u tamošnjoj željezari i počeli graditi novi život u gradu koji je nudio siguran kruh. Za njima su uskoro došli hrvatski svećenici – dušobrižnici zahvaljujući kojima je sagrađena crkva Marije Kraljice Hrvata i Hrvatski katolički centar (osmislio ih je i ostvario, zajedno s hrvatskim vjernicima, fra Stipe Šešelja, a posvetio ih je i svečano otvorio đakovački biskup Ćiril Kos 29. listopada 1983). Na širem području Wollongonga danas živi oko 4000 Hrvata (ponajviše iz Bosne i Hercegovine). Sudionici konferencije posjetili su nedjeljnu misu u spomenutoj crkvi te su se u prostorijama Hrvatskoga katoličkog centra družili sa svećenikom fra Ivom Tadićem te s ljubaznim, otvorenim i susretljivim hrvatskim iseljenicima.

Čovjek i njegova priča;
priča i njezin čovjek

Poznati suvremeni hrvatski književnik u svijetu Josip Novaković jednom je rekao da „svaki čovjek ima svoju priču, a svaka priča svojega čovjeka“. Priča o hrvatskome jeziku na Sveučilištu Macquarie ima svojega glavnoga junaka – Luku Budaka, koji je kao lektor hrvatskoga jezika ondje radio punih 37 godina, sve do umirovljenja 2020. Radoznali dječak iz Svetoga Roka upijao je znanja koja mu je prenosila učiteljica Ankica Šimunić i sanjao o svojemu budućem zanimanju – nastavniku hrvatskoga jezika. Iskrice ljubavi prema materinskom jeziku rasplamsala je u njemu upravo učiteljica, a njegov je san nakon preseljenja u Zagreb, Kanadu i Australiju postao stvarnost.

Lina Malek i Jasna Novak Milić – današnja lektorica Sveučilišta

Luka Budak srednju je školu završio u Oakvilleu, fakultet prirodnih znanosti na Sveučilištu Waterloo, a nakon stjecanja diplome, zahvaljujući brojnim stipendijama, usavršavao se na Sveučilištu McGills u Montrealu, na Sveučilištu Alberta u Edmontonu, na Sveučilištu Columbia u New Yorku te na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao lektor hrvatskoga jezika počeo je raditi na Sveučilištu Macquarie u Sydneyju 1983. Radeći gotovo četiri desetljeća na tome sveučilištu, prenosio je ljubav prema hrvatskome jeziku i hrvatskoj kulturi na brojne studente ne samo hrvatskoga podrijetla nego i na strance – njihove partnere, prijatelje, susjede i znatiželjnike. Tijekom dugogodišnje karijere razvijao je bogatu suradnju s nastavnicima hrvatskih subotnjih škola diljem Australije te s brojnim institucijama u Hrvatskoj i svijetu, gradeći, svojom neposrednošću, jednostavnošću i vrsnim komunikacijskim sposobnostima, neuništive mostove suradnje.

Od samih je početaka svojega rada čvrsto surađivao s hrvatskim katoličkim misionarima, svjestan činjenice da Hrvatska katolička misija promiče ne samo katoličku vjeru nego i vrijednosti zajedništva, uzajamnosti, potpore, poštivanja doma i obitelji, moralne i općeljudske vrijednosti te da je u službi oblikovanja cjelovita čovjeka. Utemeljio je i uređivao kroatološki časopis Croatian Studies Review, koji obrađuje širok tematski spektar na engleskome jeziku i „hrvatske“ teme predstavlja širokome čitateljskom krugu. Otvorio je mogućnosti rada na Sveučilištu vanjskim suradnicima (ugostio je npr. jedan semestar prof. Vinka Grubišića s kanadskoga Sveučilišta Waterloo), zaposlio prof. Borisa Škvorca na Hrvatskim studijima te „pripremio teren“ za svojega nasljednika.

Svjestan važnosti kontinuiteta Hrvatskih studija, odnosno čuvanja hrvatske baštine, hrvatskoga jezika i hrvatske kulture na australskom tlu, a nadasve njegovanja svijesti o hrvatskome identitetu u „novome“ svijetu, zadovoljan ostvarenjem svoje „životne misije“, profesor Budak priznaje da je ipak dio njegovih snova ostao neostvaren – Hrvatski institut u Sydneyju – zgrada istraživačkoga i nastavnog centra koja bi imala predavaonice, jezični laboratorij, knjižnicu, amfiteatar, stanove za gostujuće profesore... Glasove o mogućem ukidanju pet jezika na Sveučilištu Macquarie, među kojima je i hrvatski, komentira „surovom istinom“ da australska sveučilišta sve više postaju „biznisi“, a sve manje obrazovne institucije (pa je stoga opća kultura prosječnoga studenta sve slabija). Ipak, vjeruje u nastavnikovo znanje, entuzijazam, kompetencije, vještine i sposobnosti prilagodbe zahtjevima suvremenog trenutka, kao i u budućnost hrvatskoga jezika u Australiji – u njegovo očuvanje i opstanak. Ističe da, s jedne strane, nastavnik hrvatskoga jezika mora čvrsto stajati na tlu, ali i da, s druge strane, treba maštati, sanjati, imati snažnu viziju budućnosti i težiti ostvarenju najuzvišenijih ideala.

Priča o „olovci u Božjoj ruci“

Spomenuli smo da je Luka Budak itekako razmišljao o važnosti kontinuiteta poučavanja hrvatskoga jezika na uglednome i prestižnome Macquaryju. Svaki nastavnik koji drži do ugleda svoje struke i dostojanstva svojega poziva nastoji pripremiti plodno tlo za nastavljača svoje misije. Budak je svoju nasljednicu prepoznao u Jasni Novak Milić, koja se s obitelji prije deset godina iz Zagreba (gdje je radila na Filozofskome fakultetu) preselila u Sydney. Do preseljenja u Australiju već se potvrdila kao vrsna znanstvenica i profesorica te je svoja znanja i iskustva stečena u Hrvatskoj i svijetu počela utkivati u novo radno mjesto. Ostvarila je odličnu suradnju kako s kolegama i studentima tako i s hrvatskom zajednicom, s pripadnicima brojnih hrvatskih udruga, sa SOHEŠ-om, s crkvenim institucijama te s članovima diplomatskog zbora. Dugogodišnja je suradnica hrvatskoga programa na radijskoj postaji SBS. Zanimljiv je i poticajan njezin podcast Lagani hrvatski, na kojemu slušateljima diljem svijeta predstavlja aktualne australske teme te im ujedno, pojednostavnjenim rječnikom i jedinstvenim pristupom, olakšava usvajanje hrvatskoga jezika. Glasovi o mogućem ukidanju hrvatskoga jezika na Sveučilištu Macquarie ne obeshrabruju je, nego je potiču na još aktivnije promicanje i populariziranje hrvatskoga jezika na australskom kontinentu. U svojemu se radu još od 2017. koristi mrežnim platformama te izvodi nastavu hrvatskoga jezika hibridno, tj. uživo i mrežno, snima sva svoja predavanja, kreira vlastite materijale za nastavu (uz korištenje udžbenika Croaticuma), privlačeći tako studente ne samo iz Sydneyja nego i iz cijele Australije.

Konferencija Baština i novi horizonti: Hrvatska i Hrvati u globalnom kontekstu / Snimila Jasna Novak Milić

Hrvatska zajednica u Wollongongu / Snimio fra Ivo Tadić

Jasna Šego u Sydneyju / Snimila Irena Krumes

Profesorica Novak Milić iznimno je ponosna na svoje studente. Trogodišnji program hrvatskoga jezika na Sveučilištu Macquarie pohađaju studenti u dobi od 18 do 70 godina, ponajviše oni hrvatskoga podrijetla (ali i strani studenti koji poslovno surađuju s Hrvatima i Hrvatskom, kojima su Hrvati prijatelji ili pak žele posjetiti Hrvatsku te se temeljitije pripremiti za susret s „novom“ kulturom). Jasna Novak Milić ističe da ona ne poučava samo svoje studente, nego i da sama uči od njih; usvaja znanja o višekulturnoj i višejezičnoj sredini, o australskoj kulturi, povijesti, mentalitetu, vrijednostima i sl. Sa svojim studentima i suradnicima na Sveučilištu i izvan njega organizira brojna stručna i znanstvena događanja, npr. Dane otvorenih vrata, predavanja o različitim kulturološkim temama, sudjeluje u radu Hrvatske kuće (u tijeku su pripreme za 6. filmski festival), promiče referentni centar – Knjižnicu Hrvatskih studija, sudjeluje u radu ženske mreže Croatian Woman and Leadership (koju su osnovale Betty Pavelich i Sonja Palich) itd. Centar Hrvatskih studija i Zaklada Hrvatskih studija naziva i „alternativnim konzulatima Republike Hrvatske“ te ne zaboravlja istaknuti predani rad njihovih „dobrovoljnih konzula“ – bivših i sadašnjih članova upravnoga odbora Zaklade, na čelu s Anthonyjem Gurlicom.

Kad razmišlja o ulozi sveučilišta u suvremenom svijetu, čini joj se da se izgubio pojam „renesansnoga čovjeka“: znanstvenici i stručnjaci specijaliziraju se za uska područja znanja, favorizira se STEM-područje, a društveno-humanističke znanosti ostaju na margini. Ipak, prof. Novak Milić, puna je entuzijazma i stvaralačkog zanosa, iznimno je zadovoljna svojom misijom, ističući da radi „posao iz snova“, osjećajući da „sadi sjeme nečega novog, kreativnog i originalnog“. Mogli bismo jednostavno dodati da je Jasna Novak Milić „olovka u Božjoj ruci“.

Konferencija Baština i novi horizonti: Hrvatska i Hrvati u globalnom kontekstu potaknula je sudionike na duboko razmišljanje o sebi samima, o svojemu mjestu i ulozi u svijetu, o svojemu doprinosu kako lokalnoj tako i globalnoj zajednici, na preispitivanje svojih pogleda i stavova o ključnim pitanjima osobnoga i nacionalnoga identiteta, o raznolikim pogledima na život, smisao, struku i znanost.

Opet ćemo doći

Zvonimir Bartolić u Razgovoru s duhom hrvatskog jezika između ostalog je napisao:

„Kada su te čupali iz zemlje,

Ja sam Te sadio u srce.

Kad si gorio u plamenu,

Ja sam gorio s Tobom.

Kad su Tebe mučili,

I ja sam bio mučen.

Kad su rekli, da si mrtav,

Ja sam vjerovao u Tvoje uskrsnuće.

Kuda god sam hodao,

Vidio sam te u bojama cvijeća.“

Citirani stihovi slikaju profil onih koji su svjesni važnosti i vrijednosti ljubavi i skrbi o materinskom jeziku, koji suosjećaju s njegovom sudbinom, koji ga drže temeljem nacionalnog identiteta, koji prepoznaju njegovo milozvučje i njegovu ljepotu.

Svjesni truda i pregalaštva Luke Budaka i Jasne Novak Milić te iznimnoga, osebujnog i jedinstvenoga doprinosa očuvanju hrvatskoga jezika, tradicije i hrvatske kulturne baštine na uglednoj sveučilišnoj instituciji, duboko smo uvjereni da će se karika dobrohotnosti i plemenitosti bogatiti novim znanjima i vizijama, da će se u sretnim prožimanjima rađati nove ideje i nova obzorja, da će australsko društvo ostati vjerno proklamiranim idealima višejezičnosti, višekulturnosti, tolerancije, demokracije i slobode. Prijetnja ukidanja nacionalnih useljeničkih jezika vodi licemjerju i iznevjeravanju istaknutih ideala. I „neprofitabilni“ jezični programi moraju imati svoje mjesto na sveučilištima jer su čuvari tradicije, kulturnog, civilizacijskog i duhovnog bogatstva ne samo jednoga naroda nego i cijeloga svijeta.

U duhu borbe za dostojanstvo hrvatskoga jezika, umirovljeni profesor Budak „ne miruje“, nego nastavlja svoju misiju i svoj dugogodišnji poziv (nastupa u medijima, dotjeruje rukopise, piše). Jasna Novak Milić hrabro ide ususret novim profesionalnim izazovima: temeljito prikuplja povratne informacije o netom završenoj kroatističkoj konferenciji i intenzivno razmišlja o sljedećoj, koja će se održati za pet godina. Većina je sudionika najavila svoj ponovni dolazak – nove teme, nova istraživanja, nove horizonte…