Čarobno baletno slavlje

Zahvaljujući platformi na kojoj funkcionira Konzorcij Hrvatskih narodnih kazališta, a koja otvara mogućnosti za nove oblike suradnje, razmjene pa i koprodukcija između nacionalnih kazališta, a koju financijski podupire Ministarstvo kulture i medija RH, ostvarena je koprodukcija HNK u Osijeku i HNK Split čiji je rezultat baletna predstava kao nedvojbeni povijesni pomak u afirmiranju baletne umjetnosti u Osijeku. Riječ je o praizvedbi baleta Snježna kraljica održanoj 16. veljače u HNK-u u Osijeku. Suradnja intendanata, osječkog Vladimira Hama i splitskog Vicka Bilandžića, dovođenje vrsnih balerina i baletana iz Splita te napose okupljanje umjetnika s različitih područja scenskih izraza, a u osnovi iskrenih i istinskih entuzijasta, omogućeno je postavljanje na pozornicu baletnog naslova koji spaja glazbu Davora Bobića, koreografska i redateljska rješenja Svebora Sečaka, scenografiju i kostime Nevena Mihića, oblikovanje svjetla Tomislava Kobia, animaciju i videoprojekcije Zdenka Bašića i Franka Dujmića te baletne soliste i ansambl koje su u Osijeku pripremali baletni majstori Sara Epifani Erceg i Vuk Ognjenović, a u Splitu Albina Rahmatullina i Ivan Boiko.

Čarobnu atmosferu predstave potenciraju videoanimacije Zdenka Bašića / Snimilo Kristijan Cimer

Rezultat zajedničkog rada umjetničkih snaga, glazbeno i plesno ispričana bajka Snježna kraljica H. Ch. Andersena, apoteoza pobjede ljubavi usprkos svim ugrozama, već je prvim izlaskom pred osječku publiku izazvala oduševljenje koje će, a to je moguće pretkazati, zacijelo potrajati i nakon postavljanja naslova u splitskom HNK-u ujesen, a onda i mnogo dulje i ne samo u Hrvatskoj.

Skladatelj Davor Bobić (Varaždin, 1968), dobro je poznat autor bogata opusa, a kao redoviti profesor na Sveučilištu J. J. Strossmayer u Osijeku zadužio je pedagoškim djelovanjem i sredinu koja mu se sada odužuje davanjem prostora za ostvarenje osobne želje. Naime, namjera pisanja baleta Snježna kraljica prema Bobićevim je izjavama desetljećima sazrijevala, a ostvaruje se upravo zahvaljujući okupljenom autorskom timu uoči 150. obljetnice smrti slavnoga danskog pisca. Skladatelj je sve sažeo riječima: „Mislim da sam zajedno sa sjajnim autorskim timom uspio napraviti djelo koje će dotaknuti srca ljudi i da će publika doživjeti nezaboravan, snažan umjetnički doživljaj. Balet Snježna kraljica bit će najveća produkcija koja je ostvarena u osječkom kazalištu posljednjih godina... Na sceni će biti više od pedeset plesača, dakle, ova baletna predstava iznimno je zahtjevan i jako izazovan projekt, posebno za upravu osječkog kazališta, kojoj želim zahvaliti na prilici i povjerenju koje mi je ukazano. Takve se prilike u karijeri skladatelja ne pojavljuju često.“

Doista, dojam viđenoga, tehnički i glumački odlične kreacije baletnih solista, osobito Iryne Chaban Bilandžić (Snježna kraljica), Ami Inoue (Gerda) i Takafumi Tamagawe (Kay), kao i precizno uvježbani nastupi svakoga pojedinačnog lika i ansambl-scena, te dojmovi glazbe u širokom rasponu izražajnosti usklađene s radnjom baleta, potvrđuju optimistične najave autora glazbe. Najkraće rečeno, Davor Bobić u ovom se baletu skladateljski razotkriva u svoj punini osobne nadarenosti za nalaženje melodijski raspjevane, harmonijski sočne i ritmički vibrantne glazbe koju zaodijeva u inventivnu orkestraciju, vođen temeljnom idejom ljepote glazbenog iskaza i usklađenosti s odabranim sadržajem. Pa kada i otvoreno preuzima ideje uzora, a to je svakako balet Orašar Čajkovskog, te Gerdi na putovanju svijetom prikazuje plesove kao što je u njegovu slučaju Indijski zumbul, Europski slak, Azijski jasmin, Afrički ljiljan i Hrvatska ruža, Bobić to čini glazbom koju prepoznajemo kao njegovo prepuštanje osjećajnosti i davanje oduška inspiraciji koju će slušatelji prepoznati kao Lijepo i Dobro.

O koreografiji i režiji Svebora Sečaka valjalo bi reći mnogo više nego što dopušta novinski članak jer su i plesna rješenja bogati amalgam mogućnosti koje je baletna umjetnost nataložila tijekom svoje povijesti sve do danas. Ono pak što posebno oduševljava jesu videoanimacije Zdenka Bašića, koje do maksimuma potenciraju čarobnu atmosferu predstave, a rezultat su suvremenih tehnoloških datosti.

Kao oduševljena pak gledateljica zaključujem da je Snježna kraljica predstava koja potiče mnoga povjerenja. Uz povjerenje u ljepotu, dobrotu i iskrenost umjetničkog baletno-glazbeno-scenskog čina, budi se i povjerenje u iznalaženje mogućnosti da HNK u Osijeku ostvari želju za utemeljenjem stalnoga baletnog ansambla. Bilo bi to dobro i korisno ne samo za Osijek i Slavoniju.