Za početak glazba s ljudskim licem

U KD Vatroslava Lisinskog započeo je 13. travnja koncertom Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem šefa dirigenta Pascala Rophéa 32. Muzički biennale Zagreb. Nakon protokolarnih pozdrava upućenih predstavnicima gradskih i državnih vlasti publici se obratila umjetnička ravnateljica, skladateljica Margareta Ferek Petrić, i sažetim opisom predstavila temeljne smjernice festivala suvremene glazbe koji se u Zagrebu održava od 1961. Istaknula je želju za ravnopravnim predstavljanjem skladateljica i skladatelja, potrebu osiguravanja umjetničkih sloboda, davanje prostora individualnim umjetničkim težnjama, poticanje znatiželje jednako kod autora umjetničkih djela tako i kod njihovih primatelja, a upozorila je i na uključivanje različitih inovativnih kreacija osobito mlađih umjetnika koji se glazbom bave osiguravajući svestranost pristupa i promišljanja umjetnosti zvuka u suvremenom, mnogim problemima opterećenu svijetu. U tom je kratkom, ali sadržajnom govoru umjetnička ravnateljica, kojoj je ovogodišnji MBZ nakon trogodišnjeg mandata osujećena nažalost pandemijom ujedno i posljednji, izrekla staru, dakle itekako tradicionalnu misao o glazbi kao lijeku, o glazbenoj umjetnosti kao egzistencijalnoj čovjekovoj potrebi. Takav mi se pristup svidio.

Pijanist François-Frédéric Guy i maestro  Pascal Rophé uz Simfonijski orkestar HRT-a  na otvaranju Biennala  / Snimio Vedran Metelko / MBZ

Zbog dinamike izlaženja Vijenca u ovom je broju moguće dati tek osvrt na koncert kojim je 32. MBZ otvoren. Dakako, nakon punih deset festivalskih dana, koji najavljuju doista zanimljive glazbene priredbe i susrete s hrvatskim i inozemnim izvođačima i skladateljima, bit će moguća sažimanja iskustava i (pr)ocjene doživljenoga. Zahvaljujući činjenici da je MBZ u proteklim desetljećima stekao važan međunarodni ugled pa je sudjelovanje na hrvatskom festivalu suvremene glazbe itekako željeno i nedvojbeno ukazuje čast, nadalje, zahvaljujući činjenici da skladateljica Margareta Ferek Petrić vrlo uspješno povezuje strane umjetnike sa zagrebačkom glazbenom scenom jer živeći u Beču posjeduje šire horizonte poznavanja aktualnih umjetničkih težnja te naposljetku zahvaljujući stasanju kreativnih mladih glazbenih, skladateljskih i muzikoloških snaga u hrvatskoj metropoli programi koje nudi 32. MBZ intrigiraju i zacijelo će privući posjetitelje. Moguće je dakle s punim povjerenjem upustiti se u avanturu posjećivanja koncerata i drugih programa, sve do svečanog zatvaranja 22. travnja na kojemu će u HNK-u u Zagrebu biti praizvedena opera Lennon Ive Josipovića. A riječ je o višestruko prvom naslovu jer ne samo da je riječ o prvoj operi hrvatskog skladatelja nego i o prvoj operi koja se bavi likom Johna Lennona, a to je već samo po sebi zanimljiv i intrigantan sadržaj. Dakle, pratite 32. MBZ.

Koncert otvaranja, ujedno i 10. koncert Majstorskog ciklusa Simfonijskog orkestra HRT-a, višestruko je simboličan i sadržajno važan. Maestro Pascal Rophé istinski je autoritet kada je riječ o interpretiranju glazbenih djela koja prvi put prelaze onaj odlučujući put od skladateljevih zapisa preko glazbeničkih intervencija do slušateljevih ušiju i uma. To se u konkretnom slučaju ponajprije odnosi na praizvedbe skladbi austrijskog majstora Clemensa Gadenstättera Making of – Intimacy za flautu i orkestar i dvaju dijelova naslova How to Fly I i II za trubu i orgulje hrvatske skladateljice Mirele Ivičević. Ali ništa manje uzbudljiv nije bio ni susret s već poznatom partiturom akademika Davorina Kempfa Plohe i boje, za gudački orkestar i fantazijom-impromptu L’oeil du cyclone za klavir i orkestar francuskog uglednika suvremene glazbe Tristana Muraila.

Clemens Gadenstätter ispisao je vrlo opsežnu partituru, djelo u trajanju od trideset minuta, za koje je dao i iscrpan opis s isticanjem onog „intimnog“ i „subjektivnog“ kao mogućih pokretača u susretu pojedinca sa svijetom koji ga okružuje. Susreli smo skladatelja koji silinom nadarenosti uobličava današnji habitus i shvaćanje zvučanja kakvo je možda osjećao njegov zemljak Anton Bruckner pišući svoju redundantnu, svakako produhovljenu i duboko proživljenu glazbu. Gadenstätteru u iznošenju produhovljenih promišljanja glazbe znatno pomaže virtuozni flautist Karl-Heinz Schütz, glazbenik pod čijim dahom flauta postaje izvorištem začudnih kombinacija. Za puhački se instrument odlučila i Mirela Ivičević skladbama How to Fly I i II koje su praizveli orguljašica Ursa Ljuban i trubač Ivan Đuzel. U zamračenoj dvorani slušatelji su se prepustili apartnoj kombinaciji bravura prodorne trube i punoće orguljaškoga zvuka uvjerivši se u skladateljičinu nadarenost i iskonsko traženje glazbenoga smisla.

Prošle godine preminuo akademik Davorin Kempf svakako je zavrijedio uključivanje u program pa je nova izvedba njegove skladbe Plohe i boje pod Rophéovim vodstvom podsjetila na skladateljevu misaonost i nadahnuće koje asocijacijama na barokne motive i skladateljske tehnike potvrđuje itekako vrsno educirana majstora skladateljske profesije. U kontekstu povezivanja s glazbom prošlosti, konkretno s Lisztovim virtuozitetom i Debussyjevim harmonijskim slobodama, a opet u osobnom izričaju skladateljske individualnosti na putovima suvremenosti, odvija je L’oeil du cyclone, fantazija-impromptu za klavir i orkestar Tristana Muraila. Itekako afirmiran francuski skladatelj s mnogim zaslugama za afirmaciju glazbe 20. i prvih desetljeća 21. stoljeća, Tristan Murail, ovim se djelom obraća klaviru kao nositelju bitnih misli koje izranjaju iz bogata orkestralnog šarenila nastojeći još i 2021, usprkos nedaćama s kojima se čovječanstvo (ponovno) susreće, pružiti glazbu s ljudskim likom. Pijanist François-Frédéric Guy tehnički je superiorno odsvirao solističku dionicu. Dodatkom pak Debussyjeva antologijskog preludija Feux d’artifice kao da je želio podsjetiti na povijesne početke oslobađanja glazbe. Ali, kao i kod svih sloboda, tako je i za glazbene ipak dobro poštovati određena ograničenja. Ili?