Virtuozan pristup bezvremenskim temama

Prijateljstvo, ljubav, izdaja, osveta. Što će odoljeti zubu vremena? Nakon 41 godine i točno 43 dana dugo iščekivano pismo nekadašnjeg prijatelja budi generala iz njegove uobičajene, svakodnevne rutine. Napokon je došlo vrijeme za obračun. Obračun dva nekoć nerazdvojna prijatelja koji su čitavo svoje djetinjstvo i mladost proveli zajedno. Dvadeset i dvije godine. Sve do jednog naizgled posve obična jutra, kada nagli, prividno ničim izazvan, prekid bliskoga prijateljstva ostavlja generala u ruševinama pomno izgrađena, ponosa vrijedna života.

Nestrpljivo iščekujući odbjeglu gošću, general staloženo priprema gotovo pola stoljeća dugu analizu mogućih uzroka raskida toliko mu draga prijateljstva. Konačno, susret. Uz uvriježene ljubaznosti, suzbijajući vrtlog emocija, večer počinje glatko. No uljudno se ćaskanje o životnim avanturama privodi kraju. Vrijeme je da se dozna istina. I dok svijeće gore, general lagano, bez žurbe i nervoze, izlaže detaljan osvrt na njihov odnos. Što mu je presudilo? U podužem monologu on pokušava odgovoriti na to ključno pitanje. Nalazi li se razlog neuspjelog prijateljstva u tome što dolaze iz različite društvene okoline, a prema tome i financijske situacije? Možda je novac bio prva prepreka njihovu prijateljstvu. Možda status. Bez zadrške, general sabrano nastavlja izlaganje, dok ga gost mirno sluša i potiče da izrazi sve što mu je na duši. Možda je razlog različitost karaktera. Generalu je bilo predodređeno da postane vojnik; štoviše uspješan vojnik, koji se u tom poslu izrazito dobro snašao, za razliku od prijatelja, kojeg je nametnuta dužnost sputavala u ostvarenju drugih strasti.

Izd. Naklada Oceanmore, 2023.
S mađarskoga prevela Jadranka Damjanov

No prihvaćajući da mu je prijatelj bio „čovjek drukčijeg kova“, general svojoj gošći predstavlja i posljednju, presudnu barijeru; ljubav. Pokretačka snaga, nit vodilja, predmet žudnje koji nikom nije stran. Što je prava ljubav? Romantična ljubav? Ili pak roditeljska? Bratska ili prijateljska? Za koju se odlučiti, kojoj dati prednost? Što smo spremni žrtvovati radi ljubavi? Može li se izdaja opravdati ljubavnim nagonom? Teška pitanja na koja ne postoje točni odgovori. General ništa ne izostavlja, ali ništa i ne zamjera. Godine su ipak donekle učinile svoje. Negdašnji prijatelj šuti, dok svijeće dogorijevaju. U neuspješnom pokušaju prekrivanja uznemirenosti, generalov se gost odlučuje za povratak kući. Kamen je skinut sa srca.

Ponešto kraći, ali emocijama nabijen roman Kad svijeće dogore mađarski je književnik Sándor Márai napisao 1942, a djelo se odlikuje lako čitljivim, realističkim stilom pisanja koji čitatelja vješto uvlači u svijet sjete i opsjena. Márai se hrabro i spretno hvata ukoštac s ključnim pitanjima o čovjeku, koja prikazuje kroz kontrast karaktera dvojice prijatelja. Ništa ne odajući preuranjeno, koristeći se retrospektivom i monologom protagonista, autor navodi čitatelja na promišljanje, ne samo o mogućem tijeku događaja nego i o vlastitim iskustvima. Realistično dočaravajući zbiljske probleme prijateljstva, izdaje, ljubavi, osvete i oprosta, Márai s lakoćom prenosi unutrašnja previranja likova s kojima se čitatelj može poistovjetiti. Posebnost je što ne postoji uvriježena distinkcija između pozitivnih i negativnih likova, pa samim time izostaje i čitateljska potreba da zagovara, navija ili pak mrzi nekog od njih. Na 150 stranica Márai se potvrdio kao majstor karakterizacije; likovi čitatelju ostaju bliski, motivi iza postupaka su jasni te roman istovremeno ostaje nerazriješen i razriješen. To je na čitatelju da odluči. U naoko jednostavnu kratkom romanu Márai je virtuozno obradio bezvremenske teme te je time i više nego zaslužio mjesto u europskom, pa i svjetskom književnom kanonu.