Uvid u nastanke hrvatskih filmskih klasika

Tijekom posljednje četiri godine u izdanju Hrvatskoga državnog arhiva objavljuje se književna edicija Riječ iza slike. Posrijedi je edicija podnaslov koje glasi Reprodukcija knjiga snimanja hrvatskih filmskih klasika iz zbirke Hrvatskog državnog arhiva, a u kojoj se objavljuju knjige snimanja antologijskih ostvarenja iz povijesti domaćeg filma. Recentno je izdanje knjiga snimanja remek-djela Martin u oblacima suscenarista i redatelja Branka Bauera iz 1961, a prethodno su ritmom od jednog izdanja godišnje objavljene knjige snimanja podjednako impresivnih djela neprolazne vrijednosti Tko pjeva zlo ne misli Kreše Golika, Lisice Krste Papića i Rondo Zvonimira Berkovića. Edicija Riječ iza slike HDA kapitalni je projekt u okvirima domaće kulture, ne samo na području filma nego i šire, jer svima zainteresiranima omogućava uvid u okolnosti i detalje nastanaka najvažnijih, a nerijetko i prijelomnih djela tuzemne kinematografije, ujedno filmova koji su se pokazali najuspjelijima u opusima samih autora. Nije nimalo neobično što su sva četiri na taj način dosad predstavljena filma snimljena tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća, jedan na početku, drugi po sredini te dva na kraju desetljeća, jer se gotovo mitske 60-e općenito drže zlatnim razdobljem hrvatskog filma, i u nacionalnim okvirima i šire u tadašnjoj Jugoslaviji.

Odličan dizajn knjiga potpisuje studio Šesnić&Turković / Fotografije ustupio studio Šesnić&Turković

Bogate šezdesete

Osim Bauerova filma predstavljena u knjizi snimanja, iste 1961. Fadil Hadžić debitirao je sjajnim komornim psihološkim trilerom Abeceda straha, da bi tijekom desetljeća nanizao naglašeno socijalnokritičke, vrlo hrabre a u određenoj mjeri i subverzivne filmove Službeni položaj, Druga strana medalje i Protest. Također 1961. Srećko Weygand pod utjecajem Marcela Carnéa i njegova filma Varalice snima svoj jedini dugometražni igrani film Igre na skelama, u kojem je urbano-tinejdžerske motive iz europskog filma transponirao u domaći kontekst. Sredinom desetljeća debitira i Antun Vrdoljak, najprije u kratkom metru segmentom Poslije predstave u omnibusu Ključ, a potom i ideološki neopterećenom dugometražnom ratnom dramom Kad čuješ zvona, nakon koje će iste godine slijediti humorno intonirana Ljubav i poneka psovka. Na području animacije 1961. je nastao maestralni oskarovac Surogat Dušana Vukotića, a početak desetljeća obilježio je egzatovac Vladimir Kristl filmovima Šagrenska koža i Don Kihot. Tijekom 60-ih svoje možda i najvažnije filmove realiziraju Dragutin Vunak, Aleksandar Marks, Boris Kolar, Ante Zaninović, Zlatko Bourek i ostali, a krajem desetljeća sjajne crtiće počinje raditi Milan Blažeković te počinje serija Profesor Baltazar.

Knjige snimanja prenesene su u izvornim i integralnim oblicima

Šezdesete je obilježilo i djelovanje GEFF-a, odnosno Genre Film Festivala, akcije kojom je učinjen vidljivim eksperimentalni film te u kojoj se prionulo istraživanju filma kao medija, njegovih granica i interakcije s ostalim umjetnostima. Ante Babaja snima antologijska ostvarenja kakva su Carevo novo ruho, Pravda, Tijelo i Čuješ li me, u istom desetljeću Mihovil Pansini u filmovima Sestra, Dvorište i Zahod, Tom Gotovac u Prijepodnevu jednog fauna, Plavom jahaču, Kružnici i drugim filmovima te Ivan Martinac u naslovima Monolog o Splitu, Rondo, Armagedon ili kraj i Mrtvi dan, dokumentarno križaju s meditativnim i eksperimentalnim. U drugoj polovici 60-ih izvrsnim, angažiranim i vrlo provokativnim dokumentarcima zabljesnuli su hičkokovci Papić, Petar Krelja i Zoran Tadić, a osim Golika koji je 1966. snimio dokumentarac Od 3 do 22 tu su i Bogdan Žižić s Pohvalom ruci, Krunoslav Quien s Klesarima i još neki autori. Ukratko, 60-e su bile razdoblje afirmacije autorskog filma u kojem su nastala impresivna ostvarenja Vatroslava Mimice, najvećeg modernista hrvatskog filma, te spomenutog Babaje, vrijeme pojave novih stilskih i narativnih postupaka te novih autorskih pristupa i perspektiva.

O najuspjelijem filmu
Kreše Golika

Sve navedeno plastično se ogleda u filmovima predstavljenima bogato opremljenim, dojmljivo dizajniranim i eruditski mišljenim knjigama snimanja iz edicije Riječ iza slike. Nju je 2019. otvorila knjiga snimanja Golikova evergrina Tko pjeva zlo ne misli, adaptacije novele Dnevnik malog Perice Vjekoslava Majera i jednog od najgledanijih i najomiljenijih domaćih filmova, koji uživa kultni status te koji se u izborima za najbolji hrvatski film svih vremena na prvom mjestu smjenjuje sa sjajnim H-8... Nikole Tanhofera. Razloge popularnosti filma nije teško detektirati, jer je posrijedi operetna komedija s elementima mjuzikla, koja je dijelom i kičasta te koja na vodviljski frivolan i lepršav način, s osloncem na izdašne doze ironije i satire, tematizira zagrebačku malograđanštinu 30-ih godina prošlog stoljeća. Još od premijere 1970. intenzivno se raspravlja o njegovu neupitnom populizmu, ali i elementima artizma koje sadrži, a Zvonimir Berković je pišući o njemu sredinom 90-ih ustvrdio da je riječ o „vedro nostalgičnu“ djelu koje je već u vrijeme premijere „počelo mijenjati mentalitet čitave nacije“. Ta tvrdnja bila je prilično smjela, što se pokazalo i tijekom vremena, no u njoj ipak nečeg ima, dijelom i zbog redateljeva artističkog pristupa koji se ogleda u stilu, sofisticiranosti i preciznosti. Kao i ostale knjige snimanja iz edicije, i ona Golikova filma pruža nov detaljan uvid u nastanak djela, sa scenama koje su naposljetku izostavljene, a trebale su biti u završnoj inačici, s kraćenjima nekih drugih scena, s bogatstvom detalja zbog kojeg se čitatelju čini kao da je bio nazočan tijekom montaže filma i da je pratio proces njegova nastanka.

Redateljski
i snimateljski pristupi

Knjiga snimanja filma Tko pjeva zlo ne misli je redateljska, baš kao i ona filma Lisice Krste Papića, druge knjige u ediciji. Sva izdanja zanimljiva su ne samo profesionalcima iz svijeta filma i filmofilima nego i široj kulturnoj javnosti. I zbog toga što su u njima knjige snimanja prenesene u izvornim i integralnim oblicima, sa zanimljivim napomenama, marginalijama i didaskalijama, kao i iscrpnim biografijama autora i glumaca, i stoga što su bogato ilustrirane i kadrovima iz filmova i fotografijama sa snimanja te su tako iscrpni dokumenti o nastanku konkretnih filmova, a izdvojiti vrijedi i odličan dizajn za koji je zaslužan studio Šesnić & Turković.

Zbog bogatstva detalja čitatelju se čini kao da je bio prisutan tijekom montaže filma i pratio proces njegova nastanka

Urednik edicije Mladen Burić, viši arhivist i načelnik Odjela za obradu audiovizualnog gradiva u Hrvatskoj kinoteci, koja djeluje u sklopu HDA, kao primarnim kriterijem u izboru slijeda objavljivanja knjiga snimanja vodio se vrijednošću i značenjem pojedinih naslova u povijesti domaće kinematografije i u korpusu hrvatskog filma. Izdanja nude zanimljive poglede na autorske rukopise pojedinih ne samo redatelja nego i snimatelja, jer su knjige snimanja filmova Rondo i Martin u oblacima snimateljske, kao i na njihove pristupe poslu i pripreme konkretnih projekata. Iz njih se može doznati i ponešto novo o autorskim prosedeima Golika, Papića, Tomislava Pintera te Zvonimira Berkovića i Branka Bauera, otkriti poneki nepoznati detalj o njihovim koncepcijama i promišljanjima samih filmova, o izvedbenim detaljima, kreiranjima scena i mizanscena, izbora rakursa i pozicioniranjima kamera, postavljanjima osvjetljenja, kretanjima glumaca u kadrovima i još velikom broju intrigantnih „sitnica“.

Svaka knjiga sadrži i analitičke i interpretacijske tekstove profesionalaca iz svijeta domaćeg filma, eseje autora poput Branka Ivande, Rajka Grlića, Hrvoja Hribara, Vinka Brešana, ali i filmskih kritičara Janka Heidla i Marija Kozine. Kriteriji za izbor autora tekstova bili su ne samo njihova upućenost i poznavanje građe, odnosno sposobnost detaljnog analitičkog pristupa svakom filmu, nego i to da su neki od njih prijatelji, suputnici ili barem suvremenici pojedinih redatelja. Za knjigu snimanja filma Lisice Krste Papića o redatelju je neposredan, prijateljski i emotivan tekst napisao Branko Ivanda, koji se posebno osvrnuo na nerazumijevanje i odbijanje kojima je na pulskom festivalu 1967. dočekana premijera Papićeva dugometražnog prvijenca, drame Iluzija.

Formalni je autor knjige snimanja Ronda Tomislav Pinter, jedan od najvećih hrvatskih filmskih snimatelja

Realistični Papićev filmski svijet

Iluzija je modernističko ostvarenje naglašene vizualne ekspresivnosti, kojemu su kritičari ali i Papićeve kolege u vrijeme premijere potpuno pogrešno prigovarali zbog navodne beživotnosti i neuvjerljivosti. Kako piše Ivanda, redatelja je to itekako pogodilo, za stolom na terasi pulskog hotela Riviera sjedio je sam i tendenciozno zaobilažen, ali je izvukao i važne pouke. Ponajviše o tome da se mora intenzivno posvetiti stvarnijim pričama i realističkim pristupima u njihovim obradama, onima kojima se u procesu vidanja rana sljedećih godina okrenuo snimajući antologijske dokumentarce Hallo, München, Kad te moja čakija ubode i Čvor, što će obilježiti i njegov prijelomni i najuspjeliji film Lisice.

Iz knjige Martin u oblacima

Knjige su bogato ilustrirane kadrovima iz filmova i fotografijama sa snimanja

Autentičnost iz dokumentarnih filmova, koje će nastaviti snimati i nakon Lisica (Nek se čuje i naš glas, Mala seoska priredba, Specijalni vlakovi...), kojima se prometnuo u tada najvažnijeg domaćeg dokumentarista, Papić je prenio i u igrani film. Pritom je cjelinu obogatio subverzivnim detaljima (scena s razigranim djevojkama u krevetu koje se polako razodijevaju), i otvorenim provociranjem sustava, primjerice kad seljak glasom Špire Guberine oznašu Kreši, kojeg tumači Ilija Ivezić, kaže da mu je mučenjem u zatvoru uništena ruka „ovako još i bolja”, sve do erupcije zvjerskih atavizama u završnici, u već u svim slojevima primordijalnim nagonima vođenim ponašanjima pojedinaca. Zapravo su svi vođeni nasilnim i agresivnim atavizmima, i Andrija u interpretaciji Adema Čejvana koji siluje mladu, i oznaši kojima služba omogućava demonstraciju psihopatologije i sadizma, i „većinski” suseljani koji na kraju silovanu mladu ubiju kao „kurvu“. Jedini koji nije obilježen atavizmom jest mladoženja Ante, kojemu Krešo čak i prigovori da se ne ponaša kao muškarac, jer nesuđenoj budućoj supruzi pomaže u odijevanju. Ante je zapravo normalan muškarac koji se u takvoj sredini doima kao slabić, što je uloga koju će Šovagović varirati opet u Papićevoj Predstavi Hamleta u Mrduši Donjoj, kao obrazovan i senzibilan donkihotovski prosvjetitelj koji podnosi sirovost i primitivizam zajednice i koji otpočetka zna da je osuđen na poraz.

Impresivni Berkovićev Rondo

Knjigu snimanja Zvonimira Berkovića Ron­da prati i tekst Hrvoja Hribara, esej naslovljen Isto nije isto. U njemu se autor detaljno, pa i kroz zgodne autobiografske detalje, bavi samim filmom, analizira ga iz različitih perspektiva i s različitih pozicija, od idejnih preko značenjskih do općenito izvedbenih. Te su pozicije u određenoj mjeri i ideološke, u kontekstu političkih zbivanja iz 1966, kad je film snimljen. U eseju u knjizi Hribar tvrdi da je Rondo „sastavljen precizno, a slobodno”, da je „napadno racionalan a istovremeno silno živ“, da je „moderan a istodobno i klasičan“ te da je „autoritativno autorsko djelo koje je pravljeno kolektivno“. Rondo je zrelo, promišljeno, inteligentno i zaokruženo ostvarenje podatno za brojna iščitavanja i interpretacije, za koje se čini nevjerojatnim da ga je režirao dugometražni debitant koji je u vrijeme rada na filmu imao 38 godina. Formalni je autor knjige snimanja Ronda snimatelj Tomislav Pinter, dobitnik čak osam Zlatnih arena, dviju godišnjih nagrada Vladimir Nazor i nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, ali i jedan od najvećih filmskih snimatelja u povijesti hrvatske kinematografije. No kao što Hribar kaže, film je ipak primarno Berkovićevo djelo, i kao takvo ga treba gledati, iako je za uspjeh filma važna Pinterova atmosferična fotografija s igrom svjetla i sjene i s promišljenim stilizacijama.

Naposljetku, o recentnoj knjizi snimanja filma Martin u oblacima Branka Bauera, kao i o samu redatelju te o odnosu s njim, nedavno je u Vijencu br. 757. od 9. ožujka 2023. govorio Rajko Grlić, autor popratnoga teksta u izdanju. I zbog tih tekstova, kao i zbog samih knjiga snimanja, edicija Riječ iza slike iznimna je vrijednost koju u kućnoj biblioteci mora imati svaki filmofil koji drži do sebe.