Sinergija dviju glazbenica

Sestre Alina i Julia Gubajdullina već dugi niz godina svoje profesionalne karijere i životne putove grade u Hrvatskoj, vrijedno pridonoseći razvoju glazbene scene na više različitih, ali iz gledišta struke kompatibilnih načina. Starija sestra Julia diplomirala je klavir u rodnom Kišinjevu u Moldaviji, magistrirala u Moskvi, 2000. preselila se u Sarajevo, a od 2005. živi u Hrvatskoj i radi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kao docentica za komornu glazbu. Mlađa sestra violinistica Alina, nakon odlaska iz Moldavije glazbenu je školu završila u Splitu, a potom 2005. diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te već iduće godine postala stalna članica Zagrebačke filharmonije. Nastupaju zajedno i u drugim komornim sastavima, koncertirale su uz mnoge orkestre, Julia je u velikoj mjeri posvećena pedagoškom radu, Alina je utemeljila Hrvatski gudački kvartet, a sve to svjedoči o bogatim i razvijenim glazbeničkim karijerama sestara Gubajdullina.

Njihov najnoviji doprinos glazbenoj sceni otkriva se u koncertnom programu koji su predstavile na gostovanju u Slavonskom Brodu 5. travnja u Velikoj dvorani Glazbene škole Slavonski Brod, a u organizaciji Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić-Mažuranić.

Bogatstvo glazbenog izričaja sestara Aline i Julije Gubajdullina / Izvor Fotoklub KADAR SB

S obzirom da je riječ o klasičnom sastavu, duu violine i klavira, za koji postoji gotovo nemjerljiva količina literature iz različitih glazbenih razdoblja i stilova, uvijek je izazov odabrati kvalitetan, zanimljiv i zaokružen program koji ujedno mora zadovoljiti određene kriterije, kao što su zastupljenost hrvatskih autora i očekivanja publike kojoj je program namijenjen. Pri osmišljavanju programa glazbenice su se vodile dvama glavnim smjernicama – cilj im je bio obilježiti dvije velike skladateljske obljetnice te obuhvatiti repertoar hrvatske literature za violinu i klavir. Stoga su koncertnu večer otpočele izvedbama dviju minijatura Dore Pejačević, u povodu sto godina od skladateljičine smrti, fokusirale pažnju na jednu od violinskih sonata majstora komorne glazbe Johannesa Brahmsa, u povodu 190 godina od skladateljeva rođenja, te zaokružile večer višestavačnom suitom iz pera jednoga od najvažnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća Borisa Papandopula.

Canzonetta, op. 8 i Menuet, op. 18, rane minijature za violinu i klavir iz opusa Dore Pejačević, izrazitom melodioznošću i odmjerenim odnosom između dvaju instrumenata odlično su uvele u koncertnu večer. S drugoga kraja, sa završetka večeri, suprotstavila im se još jedna mladenačka skladba, Suita za violinu i klavir, op. 12 Borisa Papandopula, ali posve drukčijega karaktera i glazbeno-izričajnih sredstava. Pejačevićeva i Papandopulo uokvirili su središnju točku programa, Sonatu br. 1 u G-duru za violinu i klavir, op. 78 Johannesa Brahmsa, prvu od tri violinske sonate koje je skladatelj napisao zrelim autorskim glasom, poštujući jasne klasicističke strukturalne okvire i uzore, a puneći ih jedinstvenim bramsovskim romantičarskim nabojem.

Ono što Alina i Julia Gubajdullina dijele kao zajedničku karakteristiku izvođačkog pristupa jest postizanje punine, dubine i voluminoznosti tona pri sviranju. U kojem god kompozicijskom karakteru se našle ta karakteristika mora biti zadovoljena jer ona pruža temelj za interpretacijsku nadgradnju i osigurava jasno prenošenje skladateljeve zamisli koja je u prvome planu i nikada nije zasjenjena izvođačevom individuom.

Minijature Dore Pejačević izvele su u nešto pokretljivijem tempu, a s druge strane primijenile su fleksibilniji pristup tempu koji se prilagođava dahu melodijske fraze. Temeljeći interpretaciju na ovome pristupu, Alina Gubajdullina postigla je da eksponiranost violinske dionice istakne nutarnji sadržajni puls skladateljičinih glazbenih zamisli, čemu je Julia Gubajdullina na diskretan način dala klavirski oslonac. Sinergija dviju glazbenica nastavila je rasti u stavcima Brahmsove violinske sonate, od svečanoga početka prvoga stavka, međusobne motivske suigre dvaju instrumenata koju Brahms često primjenjuje, preko gradnje širokih melodijskih lûkova u drugome stavku, punih zvučnosti violinskih dvohvata nad bogatim harmonijskim planom klavira, do kristalno čiste figuracijske klavirske pratnje u trećem stavku nad kojom plovi kontinuirana melodijska misao.

Nakon obljetničarskih posveta, sestre Gubajdullina koncertnu su večer zaokružile efektnom Papandopulovom suitom u kojoj su pokazale vrhunac virtuoznosti. U sva četiri stavka, Alla burla, Recitativo e aria, Cadenza i Drmeš, glazbenice su vješto istaknule glavnu karakteristiku koja izvire iz svake Papandopulove note – a to je zaigranost. Papandopulo se obožavao igrati glazbenim uzorima i uzorcima, što su energičnom, karakternom i briljantnom izvedbom violinistica i klaviristica izvrsno prepoznale i istaknule. Pomno gradeći interpretacijsku cjelinu koncertnog programa, potvrdile su da je riječ o vrsnim glazbenicama iz čijih izvedbi publika može mnogo naučiti.