Osobniji pristup ravnateljskom poslu

Središnjica MH i Ogranak MH u Zadru, u Matici hrvatskoj u Zagrebu 30. ožujka predstavili su knjigu Pisma srednjoškolskog ravnatelja autora Ivana Paštara. O knjizi su govorili Radomir Jurić, predsjednik zadarskog ogranka, don Ante Sorić, ravnatelj Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru, Anica Serdarević, urednica, te autor Ivan Paštar.

Predstavljane je vodila Martina Drobnak, a u glazbenom dijelu na klasičnoj gitari nastupio je Srđan Bulat, koji je obogatio program skladbama Tri igre za gitaru Borisa Papandopula i Međimurskom suitom Miroslava Miletića. Prisutne je pozdravio predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran.

Predstavljanje knjige Ivana Paštara u Dvorani Jure Petričevića

Jurić je na početku izdvojio nekoliko biografskih podataka o autoru, rođenu na izmaku 1944. u Oriovcu. S nepuna četiri mjeseca ostao je bez oca. Nakon Križnoga puta s majkom i sestrom došao je na djedovinu u Gizdavcu, Župa Muć Gornji kod Splita. Prestankom rada zadarskog Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje Jurja Barakovića 1992. postao je prvi ravnatelj novoosnovane Poljoprivedno-prehrambene škole, kojoj je na čelu bio dvadeset godina. Pod Paštarovim ravnateljstvom Škola je dosegnula visoke odgojne i obrazovne rezultate.

O kršćanskim elementima u knjizi govorio je don Sorić. Naglasio je da sadržaj knjige ima višestruku vrijednost jer progovara o dvama desetljećima rada i djelovanja zadarskog ravnatelja, u suradnji s nastavnicima, učenicima, roditeljima i raznim institucijama. Vrijednost njezina sadržaja nalazi se u prikazu razvoja povijesti poznate zadarske srednje škole, progovara o lokalnim, državnim i općedruštvenim događajima jednog vremena, prikazuje aktualne izazove u razvoju važnoga nastavničkog poziva kroz različite epohe. Osim što književni oblik pisma sadržajem otkriva važne povijesne datosti, pisani sadržaj otkriva nam i sama autora. U tom smislu valja sagledati profil djelovanja ravnatelja koji je na kraju jednog i početku drugog tisućljeća kroz književni oblik pisma djelatnicima, učenicima i roditeljima komunicirao vlastite vrijednosti, ideje, savjete, dvojbe, upućivao kritike i, na koncu, radio ono što je i bio njegov primarni posao: odgajao, riječi su don Ante.

Urednica knjige na Pisma se osvrnula s nekoliko gledišta; kao kroatistica, nastavnica i majka, zaključivši da ovakav oblik rada u potpunosti veže sve dionike odgojno-obrazovnog procesa: učenika, njegovu obitelj i školu.

Na kraju se prisutnima obratio i autor knjige. Zahvalivši svima koji su sudjelovali u njezinu nastajanju, izrazio je nadu da će ovakav način djelovanja biti poticaj i generacijama koje dolaze. Ulogu ravnatelja odlučio je iskoristiti za povratak tradicionalnim vrijednostima naroda hrvatskoga. Našu djecu i njihove obitelji nije držao za drugu stranu. Bili su ista strana. Mladi ljudi i griješe, ali ih mi moramo voljeti bezuvjetno, riječi su autora knjige.