Novi vjetrovi s Kaptola

Nakon nepunih 26 godina kardinal Josip Bozanić više nije nadbiskup zagrebački. Prihvaćanjem odreknuća pastoralnog upravljanja Zagrebačkom nadbiskupijom 15. travnja, papa Franjo ubrzao je proces smjene prvog čovjeka Kaptola. Njega će službeno zamijeniti monsinjor Dražen Kutleša, dosadašnji nadbiskup koadjutor iste nadbiskupije, koji je na to mjesto došao 14. veljače ove godine. Kutleša će započeti svoju službu misnim slavljem u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca 29. travnja.

Koadjutori obično provedu i do godinu dana na toj poziciji u (nad)biskupijama, kako bi se prilagodili radu i održali toliko potreban kontinuitet biskupske odgovornosti. U slučaju Zagreba prošlo je tek dva mjeseca, što je izazvalo mnogobrojne i nepotrebne raspre u hrvatskoj javnosti. Već u veljači nadbiskup Bozanić potvrdio je da je narušena zdravlja i stoga je predložio svoje umirovljenje što prije. To je učinjeno zaista nevjerojatnom brzinom. Sada je Dražen Kutleša 77. zagrebački biskup i osmi nadbiskup odnosno metropolit zagrebački.

Takve su promjene prijelomni trenuci u crkvenoj povijesti. Odlazak nadbiskupa koji je toliko dugo duhovno vodio središnju Hrvatsku te bio jedini živući kardinal iz Hrvatske označava kraj cijele epohe. Kardinal, podrijetlom iz Vrbnika na otoku Krku, tijekom pastirske službe vidio je sve hrvatske predsjednike, većinu premijera, rukovodio je dvaput Hrvatskom biskupskom konferencijom, bio odgovoran trojici papa. Takvo veliko iskustvo ostavlja povijesni biljeg po kojemu će Bozanić ostati poznat i priznat podjednako kao njegov prethodnik, također kardinal, pokojni Franjo Kuharić.

Novi zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša i Josip Bozanić – jedini živući kardinal iz Hrvatske / Snimio Marko LukuniĆ / PIXSELL

Kardinal Bozanić ostavlja za sobom prepoznatljivost rada Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj. Za razliku od nekih drugih biskupa, Bozanića odlikuje smirenost i pomno planirani istupi u javnosti. Iako to može biti i određena slabost u odnosima s javnošću, jer se crkveni vrh može činiti udaljenim i tajnovitim, kardinal svojim nastupom zapravo podsjeća na glavnu ulogu Crkve, a to je propovijedanje Evanđelja i preobraćenje na osnovi prihvaćanja sretne vijesti. To je apostolski poziv Crkve i razlog njezina postojanja. Usredotočenost na crkvenu ulogu u današnjem svijetu ostavila je dijelu javnosti sliku o „hladnom“ nadbiskupu koji ne komunicira što se događa iza zidina Kaptola, a posebno je takvo viđenje ojačano nakon velikog financijskog skandala oko crkvenog dobra i Zbora prebendara pri čemu je morao intervenirati i Vatikan.

No Bozanić zapravo nastoji čvrsto i odmjereno izraziti neku važnu misao. Priroda je modernih konzumenata medija da često zaborave na čvrste izjave i očekuju niz ponavljanja, a tako zagrebački kardinal jednostavno ne djeluje. Možda je među najpoznatijim i najvažnijim njegovim izjavama ona o grijehu struktura, odnosno jako upozorenje o nemoralnosti korupcije i mita u vladajućim strukturama, kao i o nepotrebnoj radikalizaciji hrvatskog društva. Čovjek je srednjoeuropskog i konzervativnog katolicizma, otvoren ekumenizmu i međuvjerskom dijalogu, diplomatskog nazora i bez želje za senzacionalističkom crkvom. To su dobre osobine za očuvanje srži crkvene poruke, ali loše kad je u pitanju odnos prema modernom svijetu, posebno mladima koji ne pronalaze u crkvenom vrhu svoje uzore.

Bozanićev nasljednik nije poznat cjelokupnoj hrvatskoj javnosti. Duvnjak je, rođen u Tomislavgradu 1968. godine, te se školovao u bogoslovijama i teološkim fakultetima u Dubrovniku, Sarajevu i Zagrebu. Zaređen je u Prisoju 1993, a doktorirao je kanonsko pravo na Urbaniani u Rimu 2001. Od 1993. do 2006. bio je raspoređen na raznim poslovima u Biskupiji mostarsko-duvanjskoj, a potom je do 2011. bio djelatnik Kongregacije za biskupe u Vatikanu i potom vanjski suradnik Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenta.

S ponešto iznenađenja u hrvatskoj javnosti, 17. listopada 2011. papa Benedikt XVI. imenovao ga je biskupom koadjutorom Porečke i pulske biskupije. Zaređen je za biskupa u prosincu te godine u Eufrazijevoj bazilici te je naslijedio svog prethodnika mons. Ivana Milovana u lipnju 2012. Papa Franjo je Kutlešu imenovao nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije 2020, ali je i dalje bio apostolski upravitelj u Poreču. Mons. Marina Barišića u Splitu naslijedio je u svibnju 2022, a u listopadu te godine izabran je i za predsjednika Hrvatske biskupske konferencije. U Splitu ostaje vrlo kratko, jer ga papa Franjo imenuje zagrebačkim koadjutorom u veljači 2023.

Mnogi komentatori gledaju na Kutlešu kao „papina čovjeka“. Bili bismo slijepi ako ne priznamo svjetonazorske podjele u Rimokatoličkoj crkvi, no dodjeljivanje određenih biskupa papi jest neshvaćanje crkvene hijerarhije. Naime, svi su biskupi papini i jedino ih papa može postavljati i smjenjivati. Za Zagrebačku nadbiskupiju zasigurno je dobro da je Kutleša poznat u Vatikanu, a bit će i određenih kontinuiteta. Kao i Bozanić, Kutleša je konzervativnih pogleda, te nije sklon medijskim senzacijama, što znači da se komunikacija Nadbiskupije možda neće jako mijenjati. Ipak, njegovo bogato iskustvo i ponešto drukčija viđenja vođenja Nadbiskupije zasigurno će donijeti nove vjetrove u Kaptol.