Nacrtane priče

Kad sam prije gotovo četrnaest godina započeo radni vijek u Knjižnici i čitaonici Fran Galović u Koprivnici, na odjelu za odrasle strip je bio medij koji je bio zanemaren – nabavljeno je svega nekoliko izdanja Alana Forda, nešto karikatura Srećka Puntarića i naravno lokalna reizdanja Andrije Maurovića ili kultni stripovi Jean-Marca Reisera u izdanju Šarenog dućana. S vremenom sam počeo raditi na razvijanju te zbirke, koja sad broji mnogo veći broj primjeraka od zatečenoga.

Izd. Fibra, Zagreb, 2016.

Izd. Fibra, Zagreb, 2021.

Izd. Fibra, Zagreb, 2016.

Jedan od razloga zašto je strip doživio novu renesansu na hrvatskom tržištu jest pokretanje nakladničke kuće Fibra u vlasništvu Marka Šunjića, koji je svojom izdavačkom politikom „pogodio u sridu“. Zbog toga ću se u ovom tekstu posvetiti samo Fibrinim izdanjimta, stripovima koji meni pričaju posebnu priču upakiranu u kvalitetan crtež.

Francuski majstori

Od stripa očekujem topao i detaljan crtež, a to najviše dobivam u crtežima francuskih majstora stripa pa ću prvo krenuti s njima. Manu Larcenet majstor je crteža koji na prvu djeluje jednostavno i djetinje dok ne uđete malo bolje u priču i shvatite da je to dio cijelog paketa koji dobivate. Meni je njegov apsolutni favorit strip Svagdanja borba, ali ipak bih preporučio da krenete sa stripom Brodeckov izvještaj, koji je tekstualno utemeljen na knjizi Philippea Claudela istog naslova. Larcenet jako voli šarolik crtež te unosi obilje boja, ali u ovom stripu, sukladno tematici, odlučio se za crno-bijeli izražaj kako bi prenio mučnu priču. Radnja se odvija, kako se u narodu kaže, „Bogu iza nogu“, u selu nakon završetka rata. Nakon godina provedenih u logoru Brodeck pokušava živjeti što mirnije u svom selu, ali svakodnevnicu „kvari“ dolazak stranca koji pojavom i ponašanjem odskače i među seljanima se stvara mržnja prema njemu koja završava ubojstvom. Brodeck je zadužen da napiše izvještaj o cijelom događaju, ali zapravo priča i svoju priču. Mučna, teška i nadasve odlično nacrtana priča.

Da ne biste pomislili da su francuski strip-crtači usmjereni samo na teške i crne priče, preporučujem strip Stare prdonje crtača Paula Cauueta prema priči Wilfrida Lupana. Humoristična priča prati doživljaje i sjećanja trojice prijatelja: Antoina, anarhista Pierrota i Mimila. Istina početak priče obilježen je smrću Antoinove žene, ali od početka lagani cerek ne silazi s lica kako priča teče. Već na koricama saznajemo da su trojica odlučna preostalo vrijeme na Zemlji iskoristiti sa stilom: jednim okom okrenutim prema prošlosti koja bježi, drugim koje vreba sve neizvjesniju budućnost, jednom nogom u grobu i s rukom na srcu. Lupano nam tijekom stripa pokazuje kako i u starom tijelu može postojati mladi duh uza sva moguća ograničenja, ali da probleme mogu izazivati i ta stara tijela. Priča nam priču o tome kako moramo uživati u procesu starenja i ne bojati ga se. Trojac pojačan unukom u visokom stupnju trudnoće nastoji dati pogled na dobro i loše prošlosti, ali i sadašnjosti, s pogledom u budućnost. Svatko od nas ostavlja trag i moramo se zapitati kakav.

Bajke za odrasle

Kad spomenemo Zlog vuka, Tri praščića, Snjeguljicu i Ružicu, Pepeljugu, Zlatokosu i tri medvjeda, znamo da smo sa stripa skrenuli prema bajkama. I jesmo, ali bajkama u stripu. Fibra je dosad objavila serijal Bajke u dvanaest knjiga/stripova, a Bajke su mene osvojile genijalnom postavkom da svi ovi likovi spomenuti u početku zapravo žive u New Yorku magijom skriveni od naših očiju. U svakoj bajci imamo dobre i loše likove, a ovi su naši vukovi, praščići i medvjedi dobrice koje ganja Protivnik koji ih je izbacio iz njihove zemlje i „domovine“ te su iz izmišljenoga svijeta emigrirali u stvarni svijet. Ako vam to nije dovoljno da primite Bajke u ruke, napomenut ću još samo – ovo su bajke za odrasle – pune su crnog humora, nasilja, seksa, ljubavi i ratovanja. Zamišljene u glavi Billa Willinghama, osvojile su brdo nagrada i kontinuirano u Americi izlazile trinaest godina, a crtali su ih razni crtači.

Nakon Amerike vratimo se natrag do Francuske i obavezno uzmimo u ruke strip Životinjski dvorac Xaviera Dorisona i Félixa Delepa, koji možemo usporediti s Orwellovom Životinjskom farmom, no ovdje glavnu riječ vodi bik Silvio. U tom dvorcu vode se načelima pravde, solidarnosti i zajedništva – u toj „republici“ zapravo je na vlasti diktatura održavana uz pomoć pseće policije. Životinje rade na „dobrobit“ zajednice i većinu vremena provode u kontinuiranu radu za boljitak „republike“. Kad jedna koka zadrži jedno jaje, biva kažnjena, a životinje pomišljaju na otpor tlačenju koje provodi pseća policija. Među njima je samohrana mačka, kunić i još neke životinje koje nemaju fizičke snage da se bore s policijom, ali neposluh, humor i grafiti njihovo su oružje. Kako završava? Čitajte.