Lana, Valentina, Darija

Konačno je, nakon dugih godina vapaja, došlo vrijeme da se Opera Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu počela oslanjati na vlastite snage i s vlastitim solističkim ansamblom priređivati prave fešte novih solističkih podjela uloga u tekućim repertoarnim predstavama. Umjesto preduga razdoblja dovođenja ni po čemu osobito zanimljivih pjevača iz inozemstva (bilo bi zanimljivo saznati koliko je to koštalo?) sada su, nakon Traviate, i u izvedbama Puccinijevih opera Lastavica i Tosca nastupili članovi ansambla, uz ciljane goste koji su pridonijeli kvaliteti izvedbi.

U tri ovosezonske izvedbe Lastavice, od kojih je ona 18. ožujka bila u spomen na dirigenta Lorisa Voltolinija, naslovnu ulogu preuzela je mlada, 27-godišnja sopranistica Darija Auguštan. Toscu su prvi put zapjevale Lana Kos i Valentina Fijačko Kobić; prva izvedba bila je posvećena 160. obljetnici rođenja najveće hrvatske i Pucciniju posebno omiljene Tosce Milke Trnine (1863–1941), a na izvedbi 15. travnja Lana Kos proslavila je 20. obljetnicu umjetničkog rada. Svi ti popratni elementi daju dodatni sjaj repertoaru, osobito kada to nije samo deklarativno nego je potkrijepljeno istinskim umjetničkim doživljajem. Zato treba imati na umu da se približava 200. izvedba baleta Giselle i 500. izvedba Tosce (!) kako se ne bi ponovio teško shvatljiv propust bivše uprave HNK-a da je 500. izvedba Traviate (!), 18. svibnja 2022, prošla nezapaženo.

Darija Auguštan kao Magda u Lastavici / Snimila INES Novković / HNK

Darija Auguštan ponovo je, kao Magda u Lastavici (režija Huga de Ane), osvojila ljupkošću pojave i decentnim nastupom, a prije svega predanošću glazbi u pučinijevskoj melodici, u kojoj je do punog izražaja došla nježna ljepota, ali i nosivost svijetloga glasa, lijepe visine i piana kristalne čistoće i kristalne intonacije. Kao i unutarnje razumijevanje partiture koje glazba može zavesti, odvesti u neku neprimjerenu sentimentalnost. Koristi se reducirana, prearanžirana partitura Francisa Griffina, iz doba korone, s otprilike upola smanjenim orkestralnim sastavom, pa bi se za sljedeću sezonu trebalo vratiti izvornoj partituri.

Dirigentsko vodstvo poletne, muzikalne izvedbe preuzeo je gost iz Maribora Simon Krečič, odakle je i tenorski gost Martin Sušnik u ulozi okretnog i šarmantnog, Pruniera koji ugodno zvuči. Ljupku Lisette ostvaruje sopranistica Marija Kuhar-Šoša. Uz baritona Ljubomira Puškarića u ulozi Rambalda, u manjim ulogama istaknule su se Josipa Bilić kao Yvette, Josipa Gvozdanić kao Bianca i Helena Lucić Šego kao Suzy. Valja istaknuti izvrsno zviždanje Marina Čarga (također u ulozi Perichauda) pri kraju drugog čina.

Svaki nastup i svaka nova uloga Valentine Fijačko Kobić redovito zaslužuju ocjenu vrlo dobar ili višu. Tako je sada, postupno, došla i do Tosce (izvedba 13. travnja, predstava u režiji Marija Pontiggie), za koju njezinu glasu u dva-tri trenutka nedostaje dramski karakter, ali je ona pjeva vrlo kontrolirano s pomno postavljenim svakim tonom. Pjeva je svojim glasom, što, uz njezinu veliku muzikalnost, dostaje za zadovoljavajuću interpretaciju te kompleksne uloge. Glumački ju je donijela u osnovnim crtama, a prostora za daljnju razradu itekako ima u drugom činu, u odnosu sa Scarpijom. No za prvi put bila je to vrlo lijepo otpjevana Tosca. Tenor Stjepan Franetović s mnogo je angažmana ostvario Cavaradossija (također i Ruggera u Lastavici), s nekom novom lakoćom visokih tonova. Izvrstan je Scarpia baritona Davora Radića.

A Lana Kos zablistala je na proslavi svojega jubileja kao nikada dosad na pozornici HNK-a. Tosca je uloga koja može dati novi zamah njezinoj karijeri, možda kao Traviata prije deset godina. Njezin glas sadrži i dramsku snagu gdje je potrebno, i tamnu podatnost koja itekako pristaje Toscinoj tessituri, i nježne preljeve za ljubavne duete. Visoke tonove u drugom činu otpjevala je vrlo lijepo, a sebe je nadmašila u glumačkom pogledu. Ulogu je ozbiljno razradila, kao da je pjeva već dugo, s nizom odličnih detalja u ocrtavanju Toscinih emotivnih stanja.

Poticajni partneri bili su joj tenor vulkanskoga glasa i zanosne talijanske fraze Carlo Ventre kao Cavaradossi i tamno-baršunasti bariton Stefano Meo kao dojmljivi Scarpia. Dirigent Pier Giorgio Morandi pridodao je izvedbi, s pomno oblikovanom reljefnom snagom orkestra – ali dinamički prilagođenom pjevačkim glasovima – dimenziju glazbene drame. Veliki doprinos dali su svi ostali sudionici: zbor, Dječji operni zbor i tumači manjih uloga Siniša Štork (Angelotti), Ozren Bilušić i Marin Čargo (Crkvenjak), Nikša Radovanović i Matic Zakonjšek (Spoletta), Marin Čargo i Jurica Jurasić Kapun (Sciarrone), Benjamin Šuran (Tamničar) te Mirjan Josip Mundweil i Andrija Bošković (Pastir).

Zagrebačka opera imala je u ne tako davnoj prošlosti tri-četiri Tosce među svojim prvakinjama koje su je pjevale po dvadeset godina. Sada smo dobili odjednom dvije. Doista optimistično!