Glazbeni fenomen Tamara Obrovac

U relativno veliku broju naših pjevačica ističe se osebujnošću i tipom interpretacije Tamara Obrovac (Pula, 1962). Premda je ne bismo prema današnjem tipu interpretacija mogli svrstati među naše profilirane jazz-pjevačice, ona ipak u novijim interpretacijama zadržava neku vrst džezističkog pratećeg sastava. No u ranijim razdobljima, što dokazuje i niz snimaka, njezine su interpretacije posve džezističke, ostvarene uz prateće sastave u programima davnašnjih zagrebačkih Međunarodnih dana jazza. Još postoje snimke mojih intervjua s Tamarom Obrovac prije mnogo godina u zagrebačkom hotelu u Kranjčevićevoj ulici. Sjećam se također dobro intenzivnih razgovora s Tamarom o njezinoj budućnosti na terasi kafića nasuprot mom fakultetu u Zvonimirovoj ulici. Sve je tada govorilo o novoj zvijezdi na nebu našeg jazza. No vremena su se stubokom promijenila i Tamara Obrovac, vidjevši valjda da od njezinih vokalnih jazz-interpretacija neće biti mnogo koristi, odlučuje se poći stilski drukčijim glazbenim putem. To godinama više nije put klasične vokalne jazz-interpretacije kakvim su pošle neke druge naše interpretkinje vokalnog jazza, poput Zdenke Kovačiček, Lele Kaplowitz ili Valerije Nikolovske, spominjem samo najpoznatije. Brojni svjedoci sad već višegodišnje paradigme i stilske transformacije Tamare Obrovac smatraju da bi se ona trebala kandidirati za regionalni i stilski profiliran festival Melodije Istre i Kvarnera, na kojem bi svojim interpretacijama originalnih i istarskim melosom nadahnutih skladbi sigurno pobjeđivala.

No prošlo je punih 25 godina od te stilske transformacije Tamare Obrovac i njezina prvog albuma Ulika Revival. Školovana flautistica pokazala je tijekom svoje sad baš i ne tako kratkotrajne karijere veliki pomak od početaka bavljenja glazbom. Od jazzu privržene vokalne solistice ona se prometnula u nešto sasvim drugo. Dokazuje to niz njezinih dosadašnjih diskografskih izdanja, ali i njezin nedavni nastup (23. ožujka) u zagrebačkoj Tvornici kulture, s prezentacijom najnovijeg diska ostvarena s kvartetom Nuvola Oblak, a promociju je ponovila u rodnoj Puli, Splitu i Zadru. Predstavila je i svoj prateći sastav — kvartet s pijanistom Matijom Dedićem, slovenskim kontrabasistom Žigom Golobom i već stalnim zagrebačkim bubnjarom Krunom Levačićem. Diskografija je najbolji pokazatelj razvoja i djelovanja pojedinog glazbenika i njegova sastava. Tamara Obrovac snimila je niz diskova koji odlično ocrtavaju njezino glazbeno djelovanje. Većina je tih CD-ova snimljena u pulskom Narodnom kazalištu, a gotovo sva njezina izdanja potpisuje Društvo hrvatskih skladatelja, odnosno njegov izdavački sektor Cantus, među kojima je i najnoviji disk.

Stilska transformacija Tamare Obrovac bila je jasna gotovo svim našim džezistima već godine 1966. kad je izdala disk nazvan Triade s pratećim triom u kojem su svirali pijanist Glauco Venier, kontrabasist Žiga Golob i bubnjar Krunoslav Levačić. Tamara Obrovac je na tom disku  predstavila dio tadašnjeg repertoara. Uz niz koncerata na kojima je izvodila gotovo uvijek vlastite kompozicije, ona je snimila trinaest diskova koji se po sadržajima na prvi pogled i ne razlikuju mnogo, no pažljivijim slušanjem može se doći do nekih zaključaka.

Prvi je stanovita uniformnost vokalnog izvođenja te podređenost zadanom materijalu članova pratećih sastava u pojedinim solističkim dionicama. Kao prateću grupu i originalni repertoar skladbi Tamare Obrovac valja svakako spomenuti i Transhistria Ensemble. Među diskovima valja spomenuti dvostruki album Live In ZKM, Sve pasiva i Transhistria. Za snimanja pažljivo je birala soliste i njihov zvuk ne bi li uz svoj glas u potpunosti dočarala skladateljske i zvukovne elemente koje je zamislila. Opsežnom i uvijek novom repertoaru, izuzev improviziranih dijelova, prilagođavali su se svi članovi pratećih sastava, poštujući, razumljivo, skladateljske uzance liderice.

Sudeći prema dosadašnjem glazbenom djelovanju prodorne pjevačice, ponajprije zbog interpretiranja mahom vlastitih originalnih skladbi temeljenih na istarskom melosu – bez obzira na izbor pratećih malih jazz-sastava i malobrojnih improviziranih korusa najčešće bez swinga i drivea – Tamaru Obrovac možemo smatrati našim vodećim etno/folk-interpretom.