Crtež kao otkrivanje svijeta

Dražen Trogrlić nije mogao naći boljega pisca svoje monografije koja rezimira radove na papiru – crteže, akvarele, pastele, grafike i kolaže – od Milana Pelca, germanista i jednoga od najboljih hrvatskih živućih povjesničara umjetnosti, bivšega ravnatelja Instituta za povijest umjetnosti. Pelc je specijalist za povijest grafike i knjižnih slika. O Trogrlićevu opusu u slikarstvu, kiparstvu, crtežima do 2003. monografiju je napisala Mladenka Šolman. Pelcov tekst u novoj monografiji je pitak, odlično strukturiran, eruditski, analitičan, a jednostavan, svakomu razumljiv. Kada sam svojedobno radi suradnje išao u Troglićevu kuću/atelijer u zaprešićkoj Ulici Vlahe Bukovca, ostao sam iznenađen golemom količinom umjetnina koje je stvorio. Nakon četrdeset godina stvaranja umjetnosti u tzv. tradicionalnim medijima slikarstva, crteža, kiparstva i grafike, „krenuo je putem postupnog pročišćavanja forme i došao do prihvaćanja apstrakcije kao krajnjega, univerzalno jasna i produhovljeno čista stanja likovne umjetnosti. Bez sumnje, on pripada skupini predstavnika vrhunski njegovana apstraktnog izričaja u novijem hrvatskom likovnom stvaralaštvu“, piše Pelc u uvodu. Nadalje Pelc piše o razvoju i povijesti crteža, s naglaskom na manirizam koji je u 16. stoljeću prvi postulirao virtuoznost crteža kao pretpostavku svakom daljnjem oblikovanju. „Manirističko uzdizanje crteža u rang primarnog sredstva oblikovanja vodilo je prema poimanju forme kao bitne komponente umjetničke kreacije (...) Crtež je pupčano mjesto svih umjetnosti. On ih povezuje s optikom umjetnikove percepcije i s posteljicom umjetnikove imaginacije“, nadahnuto kaže Pelc.

Izd. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2023.

Osamdesete godine

Kao student Raula Goldonija i poslije u majstorici Ljube Ivančića i Nikole Reisera, ostaje vjeran formama tradicijskih struktura, prema Goldonijevim uputama i stajalištu. Stoga on uranja u sebe, u svoj unutarnji, meditativni introspekcijski svijet. Crteži, akvareli, grafike i slike tih godina iznose umjetnikov dijalog s mitologijskim arhetipovima plodnosti, zemlje, rada, vjere, žrtve, umiranja i obnove života. Jedan od emotivnih okidača njegove introspekcijske umjetnosti bio je u tragičnom iskustvu bratove bolesti i smrti. Poput mnogih prije njega, i on želi dati odgovor pronalaženjem osobne likovne formule za zagonetke življenja sa svim njegovim svijetlim i tamnim stranama. Njegova je likovnost u osamdesetim godinama snažno ekspresivna, dijelom nadrealna, dijelom apstraktna. Uvijek mu u svijesti nekako čuče Picasso, Miró, Chagall i Klee. Trogrlićeve litografije iz 1983. i 1984. posreduju raspoloženja koja prizivaju sjećanja na slikare njemačkog ekspresionizma poput Kirchnera i Pechsteina. U brojnim varijacijama izvodi u crtežima, slikama i grafikama orače i kosce, zagorski krajolik s crvenim kolima i govedom te motiv žetve i sjetve, žetelice i žeteoce sa suncem. Izvodi ih u raznim tehnikama, uključujući lavirani tuš i gvaš, koje često kombinira unutar jedne kompozicije. Eksperimentira s crtačkim i grafičkim tehnikama, sve u svrhu što uvjerljivijeg vizualnog prikaza. Slijedi tematski niz crteža arhetipskih konotacija rađanja, kao nastavak traganja za mističnom istinom življenja i umiranja, kao što je i plodna obrađivana zemlja također čudo rađanja ploda iz prethodne serije. Razni kosci koji tada nastaju na slikama, litografijama i crtežima darovatelji su života, jer požnjeveno žito daje kruh, a rađeni su pomalo u stilu njemačkih Novih divljih, zbog dojma stanovitoga mističnog ludila. U tamnim tonovima Trogrlić slika mistiku noći sa zvijezdama, halucinantna dojma. U Trogrlićev svijet arhetipskih simbola zemlje, plodnosti, rada i kozmičkog određenja života uklapa se i mnogo puta izveden motiv Ribarenja. Ranijim radovima prodirao je u zemlju, sada prodire u bogatstvo vode, dva od četiri praelementa svijeta. Kao i u svim djelima Dražena Trogrlića, svaka od tih varijacija posjeduje vlastiti likovni karakter, svaka je svijet za sebe. Kršćanska misao i vjera također su bitan segment umjetnikovih preokupacija. U temama ribarenja i materinstva kršćanski se motivi naslućuju (Čudesni ribolov), a na liku Krista na križu motiv je eksplicitan i vrlo ekspresivan te koloristički bogat. Mapa linoreza iz 1984. posvećena je likovnoj i simboličkoj obradi teme materinstva. Tema je istodobno opća, univerzalna, osobna, socijalna i intimna, s konotacijama emotivnosti, empatije i mistike. Njegovi linorezi govore čistom formom, reduciranom naracijom, u elementarnoj simbolici plošnih figura i njihova kretanja prostorima kolorističkih ploha. Naslovi poput U potrazi za majkom, Krunidba vječne ljubavi majke i oca s djetetom, Žena koja se bori za bolji život, Dijete majci i ocu otkriva nepoznato, Elizabetin balkon, Rađanje sadrže simboliku uzvišenu kombinacijama figurativnih i koloristički apstraktnih motiva, uz čuvstvo koje izražava neku utopijsku ironiju.

Godine 1986. nastala je mapa linoreza Iskušenja južnih mora. Uklapa se u poetiku nove slike, a ova se pak nadovezuje na ekspresionizam Pechsteina ili egzotiku Paula Gauguina. Ovdje je Trogrlićev blizak dječjem crtežu. Njegov je temeljni cilj da, više negoli naracijom i simbolikom, likovnim sredstvima i postupcima odvede promatrača u carstvo imaginarnog u kojem se brišu granice između stvarnosti i mašte. Šarolika skupina radova na papiru nastalih sredinom osamdesetih pokazuje širok raspon Trogrlićevih tehničkih mogućnosti i zanimanja, od crteža olovkom u čistim obrisnim linijama, do radova s bojama, akvarelom, pastelom, temperom, uljem, tušem, amorfne gustoće sa širokim razlivenim mrljama, energičnim potezima i nakupinama formi nastalih prskanjem boje, gvaljama, geometrijskim tvorbama. Olovkom uvijek sjenča, u velikom rasponu gustoće. Tuš, pastel, olovka i akvarel u kombinacijama i mješavinama daju radovima efekt snažne apstraktne ekspresije. Godine 1987. nastaje mapa cinkopisa Povratak uoči odlaska. Nastali su kao zapitanost pred životom zbog bratove smrti, i iako to promatrač ne zapaža, one su poput dnevničkih bilježaka tjeskobe. Taj je veliki niz od 41 grafičkog lista svojevrsna rekapitulacija sjećanja na djetinjstvo.  Čisto, naivno dječje, bajkovito, to nas najviše privlači na tim grafikama. Godine 1989. nastaje mapa s jedanaest linoreza nazvana Zemljine mijene. Radovi Nestanak šuma, Radioaktivne brazde, Zlosutna prijetnja, Nezaustavljiva smrt, Nevidljive sile govore o ekološkoj tjeskobi koju su u svijesti ljudi ostavile nesreće poput kiselih kiša i černobilske katastrofe. Trogrlićeva likovna elegija s dubokom empatijom evocira sudbinu zemlje, izložene ljudskoj bezobzirnosti i pohlepi. Mnogi radovi iz osamdesetih godina odražavaju umjetnikove arhetipske povezanosti sa simbolikom zemlje i ukorijenjenosti u njezinu plodnost. Tadašnji trend „obnove“ slike susreo se s Trogrlićevim izborom reduciranoga znaka, simbolički bremenitim govorom ekspresivne i arhaizirane forme, i s njegovom imaginacijom duboko povezanom sa zemljom i silama koje upravljaju životom svih živih bića.

Devedesete godine

Devedesete su obilježene Domovinskim ratom, koji je ostavio vidljiv trag na duši Dražena Trogrlića, što se odražava u njegovim radovima. Iz zone mitskoga i arhetipskog umjetnik odlazi u egzistencijalne i konkretno iskustvene doživljaje. Reagira na vanjske poticaje, političke i povijesne. Godine 1990. nastaje kolaž izveden tušem u boji sa zalijepljenim izreskom naslovnice Vjesnika – Kosovski pakao (Ubijeni). Nastavlja seriju crteža tušem Ubijeni. Likovnost je odraz psihograma straha koji se pretaču u forme srodne dječjem crtežu. U radu Strah, u temperi i tušu, veliki crni nakazni lik prijeteći se nadvija nad čovječuljkom zgrčenim pred jezivom pojavom. Veliki radovi iz kaotičnog i mračnog razdoblja izvedeni su tušem u boji, olovkom i olovkom u boji, monokromni crnim laviranim tušem, s golemim crnim mrljama, gvaljama i namazima nanošenim širokom četkom. Likovnost postaje bliska enformelističkom grubom tretmanu likovnih sredstava, potirući svaku estetsku dimenziju, svodeći sliku na golo postojanje likovne materije, koja obilježava i osvještava egzistencijalno stanje umjetnika i svijeta. Na crtežu Podzemni svijet (1994) dominantne su dvije demonske crne figure koje kao da plešu u danteovskom paklu. Godine 1991. nastaje mapa ofseta s pjesmama pjesnika, esejista i književnog kritičara Hrvoja Pejakovića Nevjerica, nesanica. Grafike su apstraktne, poput slobodnih likovnih etida, prate asocijativna raspoloženja na refleksivne i egzistencijalno bremenite Pejakovićeve pjesme u prozi, nisu im direktna ilustracija. Izraz su pesimističnoga pa i nihilističnog svjetonazora u tim dramatičnim godinama. Inspiracija Pejakovićevom egzistencijalistički nihilističkom poezijom uklapa se u sumarno ozračje početka devedesetih, sa svim zebnjama već prisutnoga rata. Trideset i osam crteža velikog formata u kombiniranoj tehnici pod naslovom Obitavališta iz 1984. i ’85. (s Pejakovićevim predgovorom) mračno su carstvo gustih masa crnoga i sivog tuša, s ponekom svijetlom linijom, dotaknuto vedrinom boja, kao znaka proplamsaja optimizma u sumornom ozračju ugroze i prijetnje. U crtežima iz ciklusa Obitavališta osim apstraktne ekspresije neočekivano se javljaju sastojci, poput kukaca, insekata i ptičjih pera. Ti mrtvi dodaci živoga svijeta svjedoci su nesputanosti Trogrlićeva likovnog simbolizma. U ozračje slika s mračnim tonovima u tušu, drvenoj pisaljci i olovci uklapaju se i radovi iz kojih izravno izbija ratna tjeskoba ranih devedesetih i njezini odjeci tijekom cijeloga desetljeća. Nastaju Hommage Vukovaru, Grob tajanstveni i San o zavičaju 1999, a 1997. crteži posvećeni gradu: Sjeverni prostor grada 12 h, Zapadni prostor grada 18h, Grad ima tebe, Kraljevski grad. Istodobno u devedesetima nastaju mnogobrojni crteži, kolaži i grafičke mape u geometrijskoj apstrakciji, u kojima većim ili usitnjenim geometrijskim likovima gradi veću narativnu kompoziciju. Katarze tame naslov je poglavlja posvećena mnogim Trogrlićevim radovima s velikim crnim mrljama, blisko Franzu Klineu i slikarstvu obojanog polja, evocirajući noć i zemlju mrtvih. Crteži tušem i akvarelom Božićno svjetlo (2001) evociraju radost Božića u tamno-svijetlim kolorističkim slagalicama.

U razdoblju 2002–2006. nastaje u tušu, drvenoj pisaljci i olovci ciklus Srpanjske svečanosti, niz kompozicija s crnim kaligrafskim znakovima razasutim po površini bijelog papira. Slijede radovi koji tematiziraju Prostor i svjetlo i Skrivene prostore, a mnogo duguju autorovoj sklonosti projektiranju rasterima višebojnih vertikalnih linija različite gustoće i ritma. Tu je i velika serija crteža crnim tušem Prekinuti prostori (2007). Radio je Trogrlić i računalne grafike od 1999. do 2007. skupljene pod naslovom Unutarnja  prostorna kretanja. Tijekom karijere Trogrlić je naslikao i mnoge prozračne i poetične akvarele. Ta likovnost vode i boje vrhunce doseže ciklusom akvarela iz 2000. Pastelima pak umjetnik priča Obiteljske priče (2011), a iste godine tušem u boji dočarava nam Magični vrt i Biljne zapise, crne mrlje tušem po papiru. Godine 2012. nastaju Šumski puti u tušu u boji i akvarelu, 2014. kolaži na kartonu Elizabetino ljeto, čiste plohe u boji, blisko obojenom polju i hard edgu. Izvrsna monografija završava cinkopisima iz 2017. Nebo našeg voćnjaka i Zračnim putovanjima duhovne svjetlosti Antarktika, Vrtovima svijeta Indije, Europe i Meksika te akvarelima Križni put (svi 2019).