Vijenac 705

Književnost, Naslovnica

Uz zbirku Antuna Branka Šimića  Átváltozások / Preobraženja,
na mađ. prev. i ur. István Lukács / Stjepan Lukač

Preobraženja na mađarskom jeziku

Piše Franciska Ćurković-Major

Premda je i sama činjenica da je riječ o prijevodu pjesama hrvatskoga pjesnika koji je mađarskim čitateljima dosad predstavljen s tek nekoliko pjesama u raznim antologijama dragocjena, novoobjavljena knjiga još je i mnogo više od prevedene zbirke Preobraženja

Odsjek za slavensku filologiju budimpeštanskoga Filozofskog fakulteta Sveučilišta Eötvös Lóránd dugi niz godina objavljuje seriju Opera Slavica Budapestinenzia u kojoj se redaju knjige prvenstveno znanstvene tematike iz područja slavistike ili antologije. Uzevši u ruke njihovo najnovije izdanje, ugodno nas je iznenadilo da serija ovaj put izdaje prijevod Preobraženja, zbirke pjesama Antuna Branka Šimića. Premda je i sama činjenica da je riječ o prijevodu pjesama hrvatskoga pjesnika koji je mađarskim čitateljima dosad predstavljen s tek nekoliko pjesama u raznim antologijama dragocjena, novoobjavljena knjiga još je i mnogo više od prevedene zbirke Preobraženja.

------------------

Opomena

Čovječe pazi

da ne ideš malen

ispod zvijezda!

 

Pusti

da cijelog tebe prođe

blaga svjetlost zvijezda!

 

Da ni za čim ne žališ

kad se budeš zadnjim pogledima

rastajo od zvijezda!

 

Na svom koncu

mjesto u prah

prijeđi sav u zvijezde!

----

INTELEM

Ember vigyázz

a csillagok alatt

ne törpeként járj!

 

Engedd

hogy lényedet átjárja

csillagok szelíd ragyogása!

 

Hogy semmit se sajnálj

midőn utolsó pillantásoddal

búcsút intesz a csillagoknak!

 

Végórádon

ne porrá

változzál egészen csillaggá!

-------------------------

Prevoditelj je i urednik izdanja István Lukács / Stjepan Lukač. Usto napisao je predgovor, pregled životopisa Antuna Branka Šimića, znanstveni rad o pjesnikovu djelu i pogovor. Predgovor je datiran 18. studenog 2020, na pjesnikov rođendan, a knjiga na mađarskom jeziku izašla je sto godina nakon što je Šimićeva zbirka pjesama objavljena na hrvatskom. U znaku obljetnice nakon predgovora nalazimo presliku originalne naslovnice knjige iz 1920. Save Šumanovića. Tek nakon pomno pripremljena uvoda slijede pjesme na mađarskom te usporedno na hrvatskom jeziku. To je vizualno iznimno korisno jer daje mogućnost uspoređivanja prijevoda s originalom i u pogledu grafičkog oblikovanja.

Siromaštvo u poeziji 

Naime, A. B. Šimić je, premda je pisao bez interpunkcije, grafičko konstruiranje pjesme smatrao  iznimno važnim za svoj izričaj. Nakon prijevoda dolazi kratka životopisna kronologija koja završava vjerojatno posljednjom Šimićevom pjesmom znakovita naslova Vraćanje suncu. Na kraju knjige stoji jednako vrijedna studija naslova Preobraženja Antuna Branka Šimića. Stjepan Lukač na početku se osvrće na Šimićevu poeziju, zatim na zbirku Preobraženja i ističe značenje njegova pjesništva, s kojim je nastalo novo razdoblje u hrvatskome pjesništvu. Spominje također napose njegove pjesme o siromasima te povlači paralelu između Šimićevih pjesama te tematike s pjesmama mađarskog pjesnika Attile Józsefa. Treba naglasiti da Lukač u studiji u kojoj se bavi tim pitanjem napominje da je sve Šimićeve pjesme o siromasima preveo na mađarski jezik i zajedno sa studijom objavio u časopisu Tiszatáj (2005/ 6, 45–55).


Izd. Elte Btk, Szláv Filológiai Tanszék, Budimpešta, 2020.

U drugom dijelu članka autor daje pregled recepcije Šimićevih pjesama od prvog prijevoda pjesme Otkupljenja Zoltána Franyóa davne 1937. do zadnjih 2004. Pritom naglašava da su ti prijevodi objavljeni u antologijama južnoslavenske književnosti, uvijek nasumično izabrani. U trećem dijelu članka Stjepan Lukač podastire svoja načela prema kojima je radio prijevode. On se držao mišljenja koje je sam Šimić istaknuo u dvjema kritikama koje je napisao u povodu prijevoda svojih pjesama na francuski jezik. Za dobar prijevod nije dovoljna samo jezična kompetencija, prevoditelj mora akceptirati i pjesničko oblikovanje. Također je bitno po mogućnosti točno prikazati pjesnikov ritmičko-akustični izričaj.

Prijevod pjesme Opomena lijep je primjer prevoditeljeva umijeća rješavanja izazova tijekom prevođenja. Na tom primjeru s jedne se strane vidi prevoditeljeva jezična kompetencija, s druge strane uspjelo pretočen ritmičko-akustički izričaj Šimićeve pjesme, što dokazuje Lukačevo pjesničko nadahnuće. U prvoj strofi Čovječe pazi / da ne ideš malen / ispod zvijezda! on prvi stih prevodi gotovo doslovno, dok drugi pruža mogućnost prijevoda u duhu mađarskog jezika, pa prevoditelj izabire rješenje „da ne hodaš poput patuljka“, što pojačava iskaz originalnog teksta. Međutim, Lukács ga premješta, pa drugi stih dolazi na mjesto trećeg, čime dodatno ističe način čovjekova života.

Dužina svakog stiha odgovara originalu, dakle donosi istu sintaktičku cjelinu. Prijevod druge strofe adekvatan je originalu, ali i ovdje ima stanovite razlike: umjesto glagola proći nalazimo glagol prožimati, što je ponovno intenzivnije od onog u originalu. Svjetlost zvijezda je u prijevodu blistanje ili bliještanje zvijezda, što ne znači intenziviranje značenja. Naime, u mađarskom jeziku „zvijezde blistaju ili bliješte“ jest sintagma koja se pojavljuje kako u svakodnevnom govoru tako i u narodnim pjesmama te pjesništvu. Sličan je slučaj i kod treće strofe. Umjesto „pogledima rastati se od zvijezda“ u mađarskom je prijevodu „pogledom mahne na rastanku“, što je donekle izmijenjena sintagma one „rukom mahnuti na rastanku“. Ovdje svakako treba istaknuti da riječ búcsú (rastanak) s dvostrukim velarnim samoglasnikom u u mađarskom jeziku daje riječi stanovito tužno raspoloženje.

Prijevod vjeran originalu

Valja zapaziti i pomalo arhaičan prilog midőn (kad) umjesto amikor (kad), koji također pridonosi melankoličnosti. Dužina stihova opet odgovara originalu, ali i mađarskoj sintaksi rečenica. Zadnja je strofa odlično prevedena. U sintagmi „na svom koncu” u ovom slučaju nije moguće prevesti riječ „svom“ na mađarski. Stoga prevoditelj uzima riječi „u tvom zadnjem času“. Taj se izraz relativno rijetko koristi, ali u ovom kontekstu nije pretjeran, budući da i zadnji čas nije nešto što bi se moglo ponoviti, pa zaslužuje uzvišeni izraz. I dok Šimić govori „pređi sav u zvijezde”, Lukač koristi glagol iz naslova pjesnikove zbirke, pa će u prijevodu biti preobrazi se sav u zvijezde. U mađarskom jeziku imperativ za drugo lice jednine ima kraću i dužu varijantu, pri čemu se kraća varijanta koristi više kao naredba, a duža kao molba, što također više odgovara kontekstu pjesme.

Na prvi pogled upada u oči da je u Šimićevoj pjesmi zadnja riječ u zadnjem stihu svake strofe zvijezda. U mađarskom prijevodu pak ta uočljiva karakteristika nedostaje. U trećoj i četvrtoj strofi riječ zvijezda je kao u hrvatskom tekstu, u drugoj je još u zadnjem stihu, ali je prva riječ u tom stihu, dok je u prvoj strofi tek prva riječ u drugom stihu. Zašto je tako? Uzrok se krije već u prvoj strofi. Prema mađarskom redu riječi u rečenici sintagma „da ne ideš malen“ zbog naglašenosti mora biti na kraju rečenice, dakle u trećem stihu. Sintagma „ispod zvijezda“ u hrvatskom jeziku sastoji se od prijedloga i imenice, a u mađarskom se izražava imenicom i postpozicijom, stoga riječ zvijezda nije mogla biti zadnja u prvom stihu. Unatoč tome, ritam cijele pjesme iznimno je melodičan, rekla bih najuspjeliji od svih mađarskih prijevoda pjesama koje su također izvrsne.

Čitajući i gledajući prijevode Šimićevih pjesama moramo istaknuti Lukačev iznimno brižan pristup prevođenju. Osobito treba istaknuti da su njegovi prijevodi uvijek vjerni originalu, što nije rezultat samo njegove jezične kompetencije nego i savjesno i znalački traženih i odabranih riječi, sinonima, sintagmi i fraza. On također dobro zna činjenicu da je mađarski jezik bogat glagolima koji označavaju kretanje i često se koristi tom komparativnom prednošću, a također mogućnošću postojanja participa prezenta, perfekta i futura kao i njihovom ulogom atributa u rečenici. Uza sve to svakako valja istaknuti pjesničku nadarenost prevoditelja, bez koje ne bi nastale lijepe mađarske inačice pjesama iz zbirke Preobraženja.

Angažiranost Stjepana Lukača ne odražava se samo u prijevodu pjesama Antuna Branka Šimića. Ona se vidi i u osmišljavanju cijelog izdanja od predgovora preko prijevoda pjesama, kronologije pjesnikova životopisa, studije o Šimićevoj zbirci i djelu općenito do pogovora i zahvale iz koje saznajemo za njegov obziran pristup objavljivanju Šimićevih pjesama na hrvatskom jeziku u istoj zbirci. Kao rezultat toga mađarska čitalačka publika kao i znanstvena zajednica koja ne vlada hrvatskim jezikom, ali se zanima za srednjoeuropski ekspresionizam, mogu uzeti u ruke nadasve vrijednu knjigu.

Vijenac 705

705 - 11. ožujka 2021. | Arhiva

Klikni za povratak