Novo europsko kulturno zajedništvo

Sve je počelo dobro. Jednu od najvažnijih njemačkih književnih nagrada (Deutscher Buchpreis), koja se tradicionalno dodjeljuje uoči frankfurtskog Sajma knjiga, dobio je austrijski pisac Robert Menasse za svoj roman o Europi. Roman se zove Glavni grad (Die Hauptstadt) i oduševljava već tjednima kritiku i publiku, a u njega je autor na duhovit i intrigantan način pretočio svoju zabrinutost za budućnost Europe. Rijetko kad je njemačka književna javnost bila tako zadovoljna odlukom žirija kao ove godine. I rijetko kad je Deutscher Buchpreis tako dobro pogodio duh vremena.

Osim toga je katalonska filmska redateljica Isabel Coixet na Sajmu u Frankfurtu dobila nagradu za najbolje filmsko uprizorenje književnog djela – snimila je film po romanu The Bookshop britanske spisateljice Penelope Fitzgerald, a tema ljubavi prema knjigama i malim knjižarama činila se izvrsno prilagođenom najvećem sajmu knjiga na svijetu.

Zatim se sve dobro nastavilo. Francuski paviljon privukao je silno zanimanje posjetitelja, iz zemalja francuskoga jezičnog područja pristiglo je čak 180 pisaca, tako da se direktor Sajma Juergen Boos šaljivo pitao je li i jedan pisac ostao kod kuće, u tzv. Gourmet Gallery kuhalo se i jelo od jutra do mraka, novi forumi poput The Arts+ na kojem su se predstavljale najrazličitije kulturne inicijative i na kojem se raspravljalo o digitalizaciji, kreativnosti i društvu bili su izvrsno posjećeni, svi bolji restorani u gradu su, kao i uvijek, bili danima, a svi hoteli mjesecima unaprijed rezervirani.

U znaku društvenih previranja

No nije sve baš dobro završilo. Prije početka Sajma Juergen Boos je na upite iz medija objasnio da je nemoguće zabraniti prijavljenim nakladnicima iz okruženja tzv. Nove desnice iznajmljivanje štandova, ali pozvao je demokratski nastrojene posjetitelje Sajma da javno izraze svoje mišljenje o sadržajima koji se na tim štandovima prenose. Sajam kao mjesto dijaloga i poštovanja drukčijeg mišljenja mora se nositi i s idejama koje se ne sviđaju svima – ukoliko se ne radi o idejama koje su u sukobu s njemačkim zakonima, ali o tome ne odlučuje naravno Sajam, nego eventualno javno tužilaštvo, rekao je pritom.

Da je njegov poziv na izražavanje neslaganja bio nespretno formuliran, mogao se već u petak 13. listopada uvjeriti 74-godišnji nakladnik Achim Bergmann (iz legendarnoga ljevičarskog Trikont Verlaga, o kojem su Franz Dobler i Christof Meueler napisali knjigu Die Trikontstory. Musik, Krawall und andere schöne Künste), koji je prolazeći pored štanda desničarskih novina Junge Freiheit čuo izjave o 1968. godini koje su mu se učinile neistinitima i pogrešnima (on sam je šezdesetosmaš) te je doviknuo nešto u stilu „Začkomi!“ U istom je trenutku iz publike doletjela pesnica i pogodila Achima Bergmanna u glavu.

Fotografija njegove raspuknute, krvave usne još se širila po društvenim mrežama kad su se u subotu 14. listopada na štandu desničarskog nakladnika Antaios dogodili nemiri koji su završili dolaskom policije. Kakve će posljedice ti događaji imati, još se ne zna i o tome se još raspravlja, a neugodan dojam da se njemačko društvo mijenja na gore, koje je potvrđeno samouvjerenim nastupima Nove desnice, dok se demokratski i dijaloški nastrojena većina ne snalazi i ne zna kako reagirati, ostat će kao jedno od obilježja ovogodišnjeg Sajma knjiga u Frankfurtu.

Njemačko-francuski
odnosi kao uzor

Kanadska spisateljica Margaret Atwood, kojoj je u nedjelju 15. listopada uručena nagrada za mir, u govoru zahvale izrazila je zabrinutost za situaciju u svijetu. Basnom o vukovima i zečićima opisala je opasnosti od populizma i zaključila da iako su mnoge slične priče već ispričane, ljudi ipak često ponavljaju iste pogreške.

Sajmovi knjiga predstavljaju se u njemačkoj javnosti inače uvijek prvo brojkama: na ovogodišnjem Sajmu izlagalo je 7150 izlagača iz 106 zemalja, a Sajam je posjetilo 278.000 posjetitelja, 10.000 akreditiranih novinara iz cijelog svijeta, od toga čak 2400 blogera. S više od 4.000 događanja, na kojima su nastupili mnogi poznati pisci (npr. Salman Rushdie, Dan Brown, Daniel Kehlmann, Mathias Énard ili Michel Houellebecq), novinari, urednici i kritičari iz cijelog svijeta, ovaj Sajam nije samo središnje mjesto susreta svjetske knjižne branše, nego i prvorazredan kulturni i politički događaj. Tako je otvaranje Sajma, tradicionalno uvijek u znaku zemlje počasnoga gosta, ove godine poslužilo francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu i njemačkoj kancelarki Angeli Merkel da naglase važnost francusko-njemačkoga prijateljstva kao zaloga stabilnosti Europske Unije te važnost kulture i književnosti za europsko zajedništvo.

Dakako, ni to prijateljstvo, a ni stabilnost ni zajedništvo nisu samorazumljivi. I Macron i Merkelova u govorima su naglasili ne samo želju za bilateralnim dijalogom nego i za većom europskom razmjenom te potrebu za daljim kontinuiranim radom na što boljem međusobnom razumijevanju. Francusko-njemački edukacijski i kulturni programi i inače su odlično razvijeni. No kako danas, u jesen 2017, ništa više nije samorazumljivo, i kako se danas Front National i AfD doduše razumiju u islamofobnim i antieuropskim diskursima, ali inače vjerojatno nisu zainteresirani za njegovanje francusko-njemačke suradnje, to je Macronov europski entuzijazam oduševio i slušatelje u svečanoj dvorani i studente na sveučilištu u Frankfurtu, gdje je francuski predsjednik tijekom boravka održao predavanje.

Emmanuel Macron postavio je sebi za cilj obnavljanje ideje europskog jedinstva. Europa znači u prvom redu europsku kulturu, naglasio je, a s njim je u Frankfurt doputovala i francuska ministrica kulture, koja je pozvala kolegice i kolege iz drugih zemalja Europske Unije na susret na kojem je iznijela planove za postizanje tog cilja, npr. zajedničke zakone o pravima u izdavaštvu, stipendije za jačanje mobilnosti kulturno zainteresiranih građana Europe, zaštitu nacionalnih baština, programe za upoznavanje izbjeglica s jezicima i sredinama u kojima su se zatekli te s kulturnim nasljeđem Europe ili bolje i veće mogućnosti za financiranje književnoga prevođenja. Njemačko-francuski odnosi pritom bi mogli biti uzor cijeloj Europi, što su mnogi ovogodišnji programi u Frankfurtu i pokazali. Dvojezične škole, kakve postoje unutar francusko-njemačke bilateralne suradnje, programi edukacije i međusobne nagrade za književne prevoditelje, zajednički kulturni i gospodarski projekti njegovani su osobito intenzivno nakon teških iskustava dvaju svjetskih ratova. Danas, kad se čini da u cijeloj Europi blijedi svijest o tim iskustvima te da se populističkim revizionizmom pokušavaju odbaciti desetljeća znanstvenih istraživanja, političkih dijaloga i umjetničkih i književnih stvaranja posvećenih upravo tim iskustvima, ovakvi su primjeri potrebniji više nego ikad.

Hrvatsko predstavljanje na Sajmu

Gruzija će 2018. biti počasni gost frankfurtskog Sajma knjiga i gruzijski ministar Mikheil Giorgadze iz nešto se drukčijeg ugla od njegove francuske kolegice približio temi zajedničkog europskog kulturnog identiteta. Gruzija se nastupom želi „ponovo sjediniti s velikom europskom obitelji“, rekao je. Više od 130 knjiga bit će prevedeno na njemački jezik, a sedamdeset autora doći će u Frankfurt, no to će biti tek vrhunac dugoga procesa, jer će se gruzijski pisci predstavljati tijekom cijele godine na više od petsto događanja u Njemačkoj.

I Slovenija se priprema za takav program i najavljuje ga za 2020. godinu, a već u srpnju 2017. poznati je književni kritičar i novinar Frankfurter Allgemeine Zeitunga Paul Ingendaay popratio tu najavu izvrsnom reportažom o zemlji male površine, ali gusto naseljenoj pjesnicima.

Nekoliko tjedana prije početka Sajma knjiga u Frankfurtu dobila sam pozivnicu Javne agencije za knjigu Slovenije. Na domjenku, planiranu za prvi dan Sajma, predstavit će se novi štand i najavit će se planovi za nastup 2020, pisalo je. Nisam mogla zamisliti da bi novi štand mogao biti bolji od starog, jer JAK je barem šest godina i u Leipzig i u Frankfurt donosio izvrstan, prepoznatljiv, jednostavan, funkcionalan i lijep štand. No novi štand je uistinu ljepši!

Ovom temom bližim se usporedbi načina na koji posluju Hrvatska i Slovenija, a te je načine uistinu nemoguće opisati na skučenu prostoru. Možda mogu reći samo ovo. Dok je Javna agencija za knjigu (JAK), od Vlade Republike Slovenije osnovana i financirana institucija zadužena za izdavaštvo, knjižarstvo, promicanje čitanja, književne festivale, umrežavanje s inozemnim partnerima, potpore autorima te za predstavljanje slovenske knjige u inozemstvu, radila sustavno, ekonomično i osmišljeno, hrvatska Zajednica nakladnika i knjižara (a u okviru Hrvatske gospodarske komore) s jedne strane i hrvatsko Ministarstvo kulture s druge strane (bez obzira koji je ministar ili ministrica bio na čelu kuće) uvijek su na isti način pokazivali duboku nezainteresiranost i nespremnost za ozbiljno promišljanje bilo kakve strategije za položaj i budućnost knjige, pa tako i za nastupe na Sajmu knjiga u Frankfurtu.

No Hrvatska se i bez postojanja takve strategije u Frankfurtu i ove godine ipak predstavila. Poslije niza godina bio je to prvi lijep i funkcionalan štand s reprezentativnim izborom pisaca, koji se ipak nisu pojavili uživo, nego na ekranu. Naime, u dogovoru s HRT-om emitirani su snimci emisije Prekid programa zbog čitanja na kojima pisci čitaju iz svojih djela. Mišo Nejašmić, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara, objasnio mi je da je bilo malo novca i vremena te da je to najviše što se moglo postići. Sigurna sam da je u pravu. U mjesec ili dva ne može se napraviti više, dapače, kad se znaju okolnosti, onda se mora priznati da je nastup čak bio solidno organiziran. No pitanje je što i kako dalje, a i zašto?

Moram priznati da ne razumijem zašto slovenski model nije moguć i u Hrvatskoj. Moram priznati da mi je nerazumljivo kako je moguće da u više od dvadeset godina otkako je Hrvatska zastupljena na Sajmu knjiga u Frankfurtu mjerodavni iz Ministarstva kulture, iz Zajednice nakladnika i iz Gospodarske komore nisu uspjeli naučiti kad se Sajam odigrava (svake godine u listopadu!), i kad se dakle rezervira štand ili forum za neki program (najkasnije u svibnju!), i što bi trebalo činiti da bi organizacija hrvatskoga nacionalnog štanda imala smisla ne samo za nakladnike i knjižare nego naravno i za pisce iz Hrvatske, a posredno i za cijelu zemlju.

Francuska inicijativa novoga promišljanja Europe iz perspektive intenziviranja kulturne razmjene novi je izazov za sve zemlje Europske Unije. U svakoj od zemalja nositelji kulturnog života morat će odlučiti kako se uključiti u to promišljanje i na koji način pridonijeti toj novoj Europi, koja je zamišljena i kao suprotstavljena nedemokratskim, populističkim pokretima – vukovima iz basne Margaret Atwood.

U Hrvatskoj bi dobar početak bila izrada kalendara u koji bi bili upisani datumi inozemnih sajmova knjiga te žarkim bojama podvučeni datumi do kojih se najkasnije prijavljuju štandovi i programi. A ne bi bilo pogrešno ni temeljito proučiti mrežnu stranicu Javne agencije za knjigu Republike Slovenije. Ili npr. stranicu Dutch Foundation For Literature iz Nizozemske. Ili francuski program iz 2017. Ili gruzijski program za 2018. U svakom slučaju bilo bi mudro učiti od drugih – u ime onog europskog kulturnog zajedništva o kojem je govorio Emmanuel Macron.