Nagrada Bulcsú Lászlo Radoslavu Katičiću

Devedeset i peta obljetnica rođenja Bulcsúa Lászla (Čakovec, 1922–Čabraji, Križevci, 2016), hrvatskoga jezikoslovca, prevoditelja i informatologa, govornika četrdeset jezika i poznatoga borca protiv tuđica – posebice anglizama i balkanskih utjecaja u hrvatskome jeziku obilježena je 9. listopada u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Križevcima. Njegov su rad i značenje prepoznati i na svjetskoj razini, pa je osim statusa profesora na matičnome Filozofskom fakultetu predavao i na sveučilištima SAD-a.

U domovini Bulcsú Lászlo predstavlja „novu eru hrvatskoga jezikoslovlja“ (Radoslav Katičić), primjerice u trenutku preimenovanja lingvističke sekcije u novoosnovani Zagrebački lingvistički krug 1956, u kojemu aktivno i neprekidno radi i promiče suvremene dosege u metodama jezikoslovnih istraživanja. Osnivač informatike u okvirima humanističkih disciplina na Sveučilištu, uvoditelj strojnoga prevođenja, među prvima otvara računalnu obradu hrvatskih tekstova. Kao izvrstan filolog Lászlo filološki i jezikoslovno obrađuje, raščlanjuje i prevodi klinopisne spomenike stare mezopotamske književnosti.

Program znanstvenoga skupa otvoren je polaganjem cvijeća na grob profesora Lászla, gdje su upućene i prve od brojnih riječi – okupljene je pozdravila predstavnica organizatora, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Križevcima Renata Husinec, te Zdravka Matišić u ime Hrvatskoga filološkog društva.
Cjelodnevni skup započeo je dodjelom novoutemeljene nagrade Bulcsú Lászlo za filologiju. Putem videopoziva pozdravnu riječ uputio je zaslužan, ali i ugodno iznenađen dobitnik, akademik Radoslav Katičić, osvrnuvši se na dugogodišnje poznavanje, profesionalnu suradnju i na prijateljstvo s profesorom. U govoru je posebno naglasio značenje Križevaca kao domaćina skupa, povezavši značenje profesora Lászla, koji je upravo ovdje proveo svoje posljednje godine života, sa značenjem „tri stupa Kraljevine Hrvatske koji su izdržali sve bure i oluje – Zagreb, Varaždin i Križevce“.
Uslijedile su tri serije jezikoslovnih izlaganja, čiji su predavači uspješno ostvarili paralelu konkretne znanstvene misli i teme predavanja, u nazivniku Lászlova nasljeđa i duha.
Prva serija, naziva Jezikoslovna izlaganja, pod predsjedavanjem Zrinke Jelaske, obuhvatila je specifična lingvistička pitanja i analize. Ranko Matasović izvrsno je ishodio usporedbu prirode počasnoga skupa s temom Latinski honor, honorare, honestas: indoeuropska etimologija; Neda Pintarić obuhvatila je Zajedničke slavenske korijene kalendarskih naziva i njihovu primjenu u pragmafrazemima; Maslina Ljubičić održala je izlaganje O povratnim posuđenicama i opisala kružne procese međujezičnoga i međunarodnoga posuđivanja; Mijo Lončarić s Hrvatskoga instituta za jezik i jezikoslovlje propisao je odnos Lászla, kajkavštine i transkripcije, dok je Krunoslav Puškar izložio popis Obiteljskih nadimaka potkalničkoga Prigorja. Prva serija zaključena je predavanjem Bojana Marottija o Vrstama pravopisa.
Sljedeće poglavlje, Humanistička informatika, obuhvatilo je druge djelokruge Lászlova rada s predsjedavajućom Vjerom Lopina i obraćanjima Marka Tadića izlaganjem Razmeđe algebarske lingvistike, matematičke logike i informatike, Karolja Skale o Primjeni računala u jezikoslovlju i ICT nazivlja – doprinos profesora Lászla te Šandora Dembitza Strojna obrada hrvatskoga jezika – mađarski doprinosi.
Posljednja zbirka predavanja posvetila se posebnome vidu bogatog stvaralaštva Bulcsúa Lászla, onomu usmjerenu unapređenju hrvatskoga prevodilaštva. Tri su izlaganja dosljedno zaokružila teme u čast velikana modernoga hrvatskog jezikoslovlja: O Lászlovim prijevodima s ruskoga akademika Josipa Užarevića, Lászlova zmija Jadranke Brnčić te Prijevodi kao jezikoslovni doprinosi akademika Mislava Ježića.
Počasni znanstveni skup završio je sjećanjima učenika, suradnika i prijatelja. Time je skupina zaključila okupljanje u Multimedijskom centru Gradske knjižnice Franjo Marković i završno posjetila novootvorenu izložbu knjiga i rukopisa jezikoslovne tematike iz fonda Knjižnice grkokatoličke katedrale Presvete Trojice.
Novoosnovana nagrada za doprinos hrvatskome filološkom stvaralaštvu Bulcsú Lászlo ovim je skupom svečano započela, s nadom u dugogodišnji vijek u budućnosti, u neprekinuto sjećanje i na čast profesora Bulcsúa Lászla, ali i kao poticaj za dalje djelovanje hrvatskih jezikoslovaca, filologa, humanista i znanstvenika. Kao što je istaknuo profesor Matasović: „Honos alit artes omnesque incenduntur ad studia gloria. Čast hrani umijećem i svi ljudi potiču se na napore slavom.“