Vijenac 579

Film

Uz kinopremijeru lažnoga dokumentarca Houston, imamo problem! redatelja Žige Virca

Pretenciozna manipulacija

Josip Grozdanić

Teško je prosuditi je li posrijedi urbana legenda ili vic, ali priča kaže da je u ondašnjoj Jugoslaviji krajem 50-ih i ranih 60-ih godina prošlog stoljeća intenzivno razvijan program letova u svemir, kojim se u to vrijeme predvodnica Pokreta nesvrstanih planirala uključiti u utrku u svemirskim programima između dvaju hladnoratovskih blokova predvođenih Amerikom i onodobnim Sovjetskim Savezom. Prema toj urbanoj legendi ili vicu, u istraživanjima i pokusima otišlo se razmjerno daleko, sve do neuspješna lansiranja rakete koja je pala u talijanske teritorijalne vode u Jadranu te time izazvala manji međunarodni incident koji je zataškan, da bi se od detaljnijeg, ambicioznijeg i cjelovitijeg posvećivanja radu na programu odustalo zbog kronične financijske slabosti Jugoslavije te osciliranja države na rubu bankrota i njezine ovisnosti o međunarodnim kreditima. Kako u mockumentaryju, odnosno lažnom dokumentarcu ili preciznije križancu igranog i lažnog dokumentarnog filma Houston, imamo problem! tvrdi njegov suscenarist i redatelj Žiga Virc, za te je pokuse i navodni svemirski program doznala američka NASA, koja je u razvoju letova u svemir zaostajala za Sovjetima, koji su 4. listopada 1957. s kozmodroma Bajkonur lansirali prvi Zemljin umjetni satelit Sputnjik 1 te je uspostavljen kontakt s Josipom Brozom i tadašnjim jugoslavenskim vodstvom. Prema autorima razmjerno pretenciozna filma neujednačena ritma i s dosta praznoga hoda, kojem se unatoč brojnim nedostacima ne može osporiti zabavnost, Tito je 1963. taj navodni svemirski program pristao prodati Johnu Fitzgeraldu Kennedyju i NASA-i, za cijenu od tri milijarde tadašnjih dolara, koja bi odgovarala današnjoj vrijednosti od približno pedeset milijardi.

Kako kroz usta navodnoga slovenskog udbaša i fiktivnoga hrvatskog inženjera Ivana Perića, kojeg tumači glumac Božidar Smiljanić, tvrde autori, Tito je tu ponudu za prodaju realno disfunkcionalna programa jedva dočekao, a upravo zahvaljujući dobivenomu novcu Jugoslavija je doživjela zamah industrijalizacije i razvitka te se novac trošio postupno sve do Titove smrti, nakon čega je nastupila gospodarska kriza. S druge strane, kad su Amerikanci shvatili da su prevareni, odlučili su provociranjem međunacionalnih tenzija uništiti odnosno razbiti Jugoslaviju, a u filmu se čuje i Richard Nixon koji to izrijekom veli. Jedan je od sugovornika autora i glasoviti, ali i kontroverzni slovenski filozof Slavoj Žižek, koji Amerikance drži naivnima jer odveć često vjeruju da svoje probleme mogu riješiti tako da od drugih jednostavno kupe ono što im treba. Žižekova nazočnost filmu Žige Virca s jedne strane osigurava svojevrsnu intelektualnu težinu i ozbiljnost, a s druge cjelini daje dozu dodatne zabavnosti i provokativnosti. U jednom trenutku on tako kaže da je možda najveća zamka teorija urote upravo to što ih netko takvima proglasi, pa ih nitko neće uzeti za ozbiljno, a s druge na samu kraju otvoreno veli poprilici: pa što ako je sve skupa izmišljeno i fikcija, i ta i takva fikcija nam dijelom kreira stvarnost u kojoj živimo. No i slabije upućen hrvatski gledatelj od sama početka, od trenutka kad u liku Ivana Perića prepozna sjajnoga karakternog glumca Božidara Smiljanića, koji za lažni dokumentarac ipak previše glumi, zna da je čitav film izmišljotina i konstrukcija. Ona je opterećena ne samo djelomičnom zalihosti te tendencioznim manipuliranjem stvarnim dokumentarnim materijalom i proizvoljnim baratanjem činjenicama (primjerice, proizvodnja automobila Yugo i neuspio pokušaj njegova plasmana u Ameriku smješta se u Titovo doba), nego i dvojakim odnosom autora prema Titu, i ozbiljnim i ironijsko-kritičnim istodobno, pri čemu ironijski odmak ipak preteže. On je tako s jedne strane prikazan kao dekadentni bonvivan i vrhunski hohštapler sposoban prevariti i NASA-u i Kenedyja, ali mu se autori istodobno upravo zbog toga i dive, kao „inteligentnom mangupu“ u čijoj državi ništa nije funkcioniralo i ništa se kvalitetno nije moglo proizvesti, ali se određena kvaliteta života održavala upravo zahvaljujući njegovoj prevari naivnih Amerikanaca. U cjelini, Houston, imamo problem! tehnički je kompetentno izveden i neosporno zabavan film opterećen zbrkanim idejnim i značenjskim slojevima.

Vijenac 579

579 - 12. svibnja 2016. | Arhiva

Klikni za povratak