Majstor, meštar i mister na maestralu

Mogli bismo ih nazvati i tri mušketira na ugodnu vjetriću. Ipak, znanje da i ta trojica i taj vjetrić potječu iz istoga vrela pobuđuje veću pažnju. A još kad kažem da se ovaj napis nastavlja na prethodni, onaj o remeku i remek-djelu, zbunjenost može samo porasti. Jezik nas nemalo i nerijetko iznenađuje kad slojevi koji duboko spavaju u njemu isplivaju na površinu. Ovaj put dogodit će se upravo to.

Sjetimo se teksta u prethodnom Vijencu! Već je remek bio povezan sa zanatom (remeslom), u kojem onaj tko ga najbolje svlada stječe naslov majstora. Nazivi u njemačkom (Meisterstück) ili u češkom (mojstrštyk) pokazuju kako toga majstorstva ili majstorije ne bi ni bilo da ih ne izvodi majstor. U svakom se majstoru lako prepoznaje njem. Meister, no tu priča ne završava nego tek počinje, jer je i taj Meister preuzet iz neke romanske podloge koja seže do lat. magister. A magister znači učitelj, savjetnik, u stfr. maistre (fr. maître) gospodar i učitelj, pa je upravo taj prosvjetiteljski krak značenja dao i čakavskoga meštra, učitelja. Sjećam se onih iz Dobrinja, meštra Vlaha i meštra Musurina, koje su svi zvali samo tako. No meštar je, osim tih značenja, mogao biti i voditelj neke javne i masovne priredbe, kakva je npr. karneval. I karneval ima svoga meštra voditelja. Meštar je i stručnjak u plovidbi, pa nije čudo što je rođak onima koji vješto brode kroz sve scile i haribde karnevala, a one nisu malobrojne.

Maestro se danas najčešće vezuje uz počasni naziv velikih glazbenika (reproduktivaca, dirigenata, skladatelja), općenito umjetnika, no i njegovo je značenje šire od toga. On je i učitelj, vještak, umjetnik, prvak, majstor. Zanimljiv je i naziv umjetnik (češ. umĕlec). Kad za nešto kažemo da je umjetno, obično je to suprotno od prirodnoga. Ono je uvijek na nižoj cijeni od prirodnoga, npr. umjetna koža, umjetna vlakna itd. No pridjev umjetni nastao je od glagola umjeti, znati što napraviti. Dakle, to je onaj koji je napravljen sa znanjem i umom.  No premda umjetna ili sintetička vlakna i proizvodi od njih slabije kotiraju od prirodnih materijala, umjetnik, umjetnica, umjetnina, umjetnički i umjetnost nemaju konotaciju umjetnoga kao manje vrijednoga od prirodnoga, naprotiv: umjetnik je vrhunski majstor na svojem području, a takvo je i njegovo djelo, umjetnina. Takva je zapravo svekolika umjetnost, ono najbolje i najljepše što je na nekom polju stvoreno.

A kako je u to kolo upao mister iz naslova? Nije on ovamo uskočio sam, nego je s njim uskočio i brat mu blizanac master. Zna se da je engleski jezik upio svu silu francuskih riječi, pa tako i ove. Naime, kad se stfr. maistre (danas maître, gospodar i učitelj) našao pod slabim naglaskom, postade od njega mister, gospodin, a kad se ista riječ našla pod jakim naglaskom, nastade master, koji ima široka značenja: majstor (obrtnik i umjetnik), maestro, vještak, glava kuće, kapetan broda, zapovjednik, poslodavac, nastavnik, ravnatelj škole, naravno i gospodin. Stariji čitatelji sigurno se sjećaju crnih gramofonskih ploča s etiketom na kojoj je bio pas koji napeto sluša što izlazi iz velike gramofonske trube. Tvrtka se zvala His Master’s Voice (Glas njegova gospodara), pa psić pozorno pazi kada će se začuti glas njegova gazde, jer taj se glas bespogovorno sluša i slijedi. I engleska riječ za remek-djelo jest masterpiece, dakle i opet je tu  neki master, no prije nego što je takvo djelo postalo vrhunsko, masterpiece je bio majstorski rad svakoga kalfe koji je njime pristupao majstorskom ispitu.

Danas mnoge djevojke sanjaju o tituli mis (sporta, ljepote, engl. Miss). I one su ispale iz iste kabanice kao i mister (koji se, naravno, ravnopravno natječe u koječemu, kao i njegova  kolegica). Za njega već znamo da potječe iz francuskoga, pa ni ona nije htjela zaostati. Posuđena je iz stfr. maistresse (danas maîtresse), gospodarica, no engl. ­mistress, osim gospodarice, gazdarice i domaćice, znači i vladaricu, nastavnicu, pa onda ljubavnicu, metresu, dragu. 

Svi su dosad već provirili iz svojih jezičnih ljuštura i našli se na staroj jadranskoj magistrali, toj za vožnju neugodnoj zavojitoj cesti, no koja slijedi hrvatsku obalu i pruža nezaboravne vidike na more podno Velebita i otoke preko puta. Magistrala znači glavna prometnica, što vuče podrijetlo iz lat. magistralis, učiteljev, koji pripada glavnom, nadređenom, a takva je nekoć bila najbolja i najvažnija prometnica u Hrvatskoj, koja je rječitije od svih naših papirnatih zaklinjanja u jadransku orijentaciju govorila o takvoj orijentaciji i turizmu kao o našem najjačem adutu.

Za magistralni sonet ili magistrale (zadnji, glavni, sonet sonetnoga vijenca, ali prvotno i majstorski sonet, kadšto s akrostihom) majstori cestogradnje nisu morali znati, no ne bih se čudila da je koji i znao, jer bez obzira na kojekakve današnje kurikularne reforme školstva,  moja je generacija (danas, naravno, staračka) znala ne samo za magistrale nego i za akrostih, npr. Prešernova Sonetnoga vijenca (Primicovi Julii). Nepotrebno znanje, dakako.

Ostao je još maestral. Kad popuhuje oko tebe, osjećaš ugodu, jer puše ili dok se sunce još nije diglo pa upeklo ili kad je već izgubilo svoju ubojitu jakost pa ne peče nego grije i blaži. I on jezično izvire iz istoga vrela kao sve prethodne dame i gospoda. Dakako, on nije ni učitelj ni savjetnik, nego je prvotno značio glavni vjetar na Sredozemlju. Mi smo ga, kao i najveći dio pomorskoga nazivlja (npr. majstra, glavni srednji jarbol na jedrenjaku od tal. maestre u istom značenju), preuzeli iz talijanskoga. Hrvatski ekvivalenti maestrala jesu smorac ili zmorac, jer je nama to osvježavajući ljetni sjeverozapadni vjetar koji u Jadranskom i u Jonskom moru puše s mora prema kopnu. No Francuzima je mistral nešto drugo: hladan vjetar koji na francuskoj sredozemnoj obali puše s kopna prema moru. Nama je meštral i strana svijeta odakle nam taj vjetar dolazi, a to je sjeverozapad. Tako je to kad biti glavni ne znači na svim stranama svijeta isto.