Himeričan otpor svakodnevici

Nemir je, mogli bismo reći, smisao nove knjige priča Vrijeme pravih kapetana Darka Pernjaka, naratora po vokaciji, koji se već vješto okušao u romanima, novelama i kratkim pričama (Somina, 2006; Pozitivna nula, 2009; Ščukešina, 2011; Sve Mirkove procesije, 2012).

Stalan nemir uvriježen je čovjeku. Nemir koji znači i opiranje i otpor stvarnosti u kojoj se zbiva „nagodba razuma sa samovoljom svakodnevice“. Sam naslov, Vrijeme pravih kapetana, paradoksalan je do paroksizma. Naime, ogorčenje, gnjev, nezadovoljstvo glavnog aktera Vida, koji svojim senzibilitetom otkriva ono što mu stvarnost uskraćuje, preoblikuje se od zabluda do ispaštanja. Pobuna je to simbolična i zato paradoksalna. Jer ona ne upućuje na prekid sa svijetom, već je sklona otporu, opiranju, osporavanju.

Izd. UG STIH,
Kalinovac, 2015.

Glavni lik, Vid, koncipiran je kao osamljeno, izgubljeno biće, osvjedočenih etičkih vrijednosti. Oduhovljenim životom Vid ponire u sebe, izdvajajući se iz mnoštva. U tom oslobađajućem kontrapunktu on biva osiromašen, jer je izdvojen od pravih gubitnika koji toga nisu ni svjesni, izloženi gubitničkom „brbljanju“ o banalnostima svakodnevice.

Četrdesetak priča koje je objavljivao u Glasu Podravine donose svojevrsni presjek životnih situacija i događanja, riječju: tu „vražnju zamotavku“ od života (Krleža!), u kojem se, prepušten prijestupima, pasivnosti, nelojalnosti, zabludama i zabranama, „koprca“ mali čovjek.

Vid intenzivno komunicira sa svakidašnjicom, on sve to „gleda, vidi, rezignira, ali i opstaje“. U svijetu virtualnih čarolija, neostvarenih, opsjenarskih, fejsbukovskih ljubavi, nostalgičnih sapunica i potrošačkih pomama, on se priklanja, tražeći utočište, prirodi, snoviđenjima prošlosti kao nepopravljivi romantik. I naslovi priča aludiraju na trajan nemir i samovolju sive, izopačene svakodnevice (Nestizanje, Divljanje, Korov, Zveckanje, Lančićarenje, Visoke pete, Zaustavljanje punog mjeseca, Presuda, Friziranje...).

U literarnom kontrapunktu vremena, bivšeg (ondašnjeg!) i sadašnjeg, Vid, svojevrsni izopćenik, na mahove se zanosi poezijom poznatih i dragih pejzaža (rodna Podravina!), a onda se prepusti banalnoj svakodnevici u kojoj dominira grubost, sirovost, stupidnost pa će tomu podrediti i svoj način kazivanja, svoj prozni iskaz koji je tada odjek reportažnih kronika (tzv. žutog i crnog tiska). Jedno je sigurno: autor Darko Pernjak u knjizi kratkih priča Vrijeme pravih kapetana književnošću se brani od banalnih, globalističkih tlapnji vremena u kojem živi. Ne poistovjećuje se i ne miri s tim. Ne pledira za hipermoral, ali narativnim konstrukcijama naslućuje mogućnosti neke drukčije stvarnosti da bi se potpunije živjelo. Posebnu pozornost zaslužuje pogovor Lade Žigo Prošlost kao štit od sadašnjosti.