Kad se Ginkas suretne s Albeejem

Moskva – Oni koji poznaju rad Kamsa Ginkasa vjerojatno će biti iznenađeni činjenicom da je njegova posljednja premijera nastala po američkom klasičnom dramskom tekstu, Albeejevu Tko se boji Virginie Woolf. No oni koji su premijeru izvedenu prošloga tjedna u njegovu Kazalištu mladog gledatelja vidjeli dobro su razumjeli zašto je Ginkas posegnuo za Albeejem. Taj je tekst poslužio izvrsnom redatelju židovskoga podrijetla rođenu u Litvi koji cijeli život radi u Rusiji da napravi produkciju koja će, jednoglasni su svi, obilježiti sezonu na moskovskim scenama. Klaustrofobičnu priču o starijem frustriranom bračnom paru koji igra predstavu za mlađi par – koji tek treba postati ono što oni jesu – Ginkas je sabio u mali prostor, posjevši publiku toliko blizu glumcima da praktično mogu osjetiti svaki njihov dah i vidjeti svaki mig. Rezultat je šokantna teatarska igra o poremećenim ljudskim odnosima, koja u cijelu priču uvlači i publiku.

Albee i s druge strane Atlantika

New York – Čini se da je i drugi stari Albee postavljen s druge strane Atlantika jednako uspješan. Osjetljiva ravnoteža (Delicate Balance), klasični tekst Edwarda Albeeja, gotovo pola stoljeća nakon nastanka opet je stigao na brodvejsku scenu, potvrdivši da mu ni pedeset godina promjena dramskih trendova nije nimalo naškodilo. Sličan Virginiji Woolfe, a opet bitno drukčiji i originalan, Albeejev komad i danas je izazov. U režiji Pam MacKinnon i s glumačkim zvijezdama u glavnim ulogama ostarjeloga bračnog para koji neočekivano, u sitne noćne sate, prima posjet, Delicate Balance postao je novi brodvejski uspjeh. A u privlačenju publike itekako pomažu Glenn Close i John Lithgow u glavnim ulogama, ali i minuciozni dramski vez velikoga pisca kojemu godine nisu naškodile. Kad se tomu doda precizna režija redateljice koja je nedavno postavila još jedan Albeejev klasik, isti s kojim se sad u Moskvi poigrao Ginkas, Tko se boji Virginie Woolf, uspjeh, čini se, nije mogao izostati.

Shakespeare u 38 drama

London – Legendarni Shakespeareov Globe, izgrađen 1599, uništen je u požaru 14 godina poslije. Četiri stoljeća potom, 1997, replika Globea ponovno je otvorena na južnoj strani Temze, baš tamo gdje je kazalište nekad stajalo, postavši jedna od glavnih turističkih atrakcija Londona. Njegov prvi ravnatelj Mark Rylance u devet je godina mandata postavio 21 Shakespeareovo djelo, da bi 2006. umjetnički posao preuzeo Dominic Dromgoole, nastavivši put prema danu kad će novi Globe vidjeti na svojoj sceni sva bardova djela. A to će se dogoditi sljedećega ljeta, kad bude izveden Kralj Ivan, posljednje od 38 djela koje su povjesničari književnosti ocijenili kao djela koja je, u cijelosti ili u dijelu, napisao Shakespeare. Izravan povod premijere koju će režirati James Dacre, umjetnički ravnatelj koproducentske kuće, kazališta Royal and Derngate iz Northamptona, jest obilježavanje 800 godina od nastanka Magna Carta, povelje koju je kralj Ivan potpisao s papom Inocentom III, a prema kojoj je Engleska postala papin feud, a kralj njegov vazal.

Djeca (ni)su anđeli

Pariz – Devet malih djevojčica – još jednu produkciju o dječjem svijetu koji nije uvijek, kako stereotipi nalažu, anđeoski, čedan i nevin – realizirao je u produkciji Théâtre des Abbesses poznati francuski redatelj Stanislas Nordey. Nastala po drami Sandrine Roche koja govori o dječjem zlostavljanju, izolaciji, osamljenosti, ali i udruživanju u nimalo nevine grupe, produkcija analizira dječji svijet s druge strane, ne mistificirajući i ne koristeći se stereotipima. Često brutalna i provokativna predstava uznemirava i postavlja ozbiljna pitanja na koja, čini se, još nemamo odgovore.