Zagrebački džezisti na Olympu

Nakon dvije godine organizatori su jazz-festivala Olymp u Bietigheimu pokraj Stuttgarta ponovno Hrvatskom jazz klubu iz Zagreba, koji je početkom svibnja u tišini ooilježio punih deset godina opstojnosti, uputili poziv za sudjelovanje u programu te privatne manifestacije tradicionalnoga jazza. Vlasnik je festivala istodobno i vlasnik tvornice svjetski poznate kon-fekcije muških košulja Olymp iz Bietigheima, satelitskoga gradića Stuttgarta, i veliki ljubitelj takozvanih oldies-skladbi, jazz-standarda starijih da-tuma, pa su i festivalski programi festivala uvijek organizirani u prepoznatljivu programskom stilu. Ulogu je organizatora do prije dvije godine vrlo uspješno i profesionalno obavljao jedan od najboljih europskih klarinetista swinga Charlie Höllering. Nakon njegove iznenadne smrti organizaciju festivala preuzeo je mlađi čovjek koji jamačno sam nije glazbenik, a kao svoj je programski novitet festival koji se godinama odvijao kao cjelodnevna priredba na blagdan Tijelova proširio na dva dana, odnosno na večer uoči, te cjelodnevni program na sam blagdanski dan. Sama je ideja pohvalna jer je cjelokupna priredba s tipičnim njemačkim Stadel-ugođajem, dugim stolovima smještenim u velikoj tvorničkoj hali s hranom i obveznim pivom, dobila festivalski značaj. Novi je organizator smjestio pozornicu sa strane dvorane, što i nije loše, zaboravivši ipak i ovaj put na smještaj glazbenika i njihovih brojnih instrumenata. Ideja je Hölleringova nasljednika bila također da prvu večer programa prepusti sastavima popularnijih stilova poput danas opet aktualnoa gypsy swinga tipa legendarnog Djanga Reinhardta kao europ-skog nasljeđa i bluesa, bez kojeg kao što je poznato jazza i ne može biti. I dok je sastav violinista Martina Schnabelesa Hot Club Quartet programom nazvanim Tribute to Igango s dosta swinga opravdao svoju ulogu, njemački su blueseri, Boogie Connection, koji je prije više godina nastupio i na varaždin-skom festivalu tradicionalnoga jazza, te Matchbox Bluesband na razne bolje ili lošije načine predstavili europske inačice toga crnačkoga glazbenog feno-mena usprkos nazočnosti američkoga bijelog vokalista iz Virginije, Larryja Watkinsa.

Sam je tijelovski maratonski program, koji je započeo već u 10.30 prijepodne, započeo nastupom mladih sjedinjenih u big bandu lokalne glazbene škole pod ravnanjem Alexandera Wolperta. Orkestar je jasno školski, izvodi jedno-stavnije aranžmane, ali je izvrstan trening discipline sviranja i susreta sa zvukom takvih korpusa. Nakon simpatična uvoda na pozornicu se uspeo nedvojbeno najbolji jazz-sastav ovogodišnjega programa, septet nazvan Olymp Jazz All-Stars, koncepcijski i stilski pravo nasljeđe tradicije Charlieja Hölleringa puno swinga i izvrsnih improviziranih korusa. Uz već standardnu ritam-sekciju u kojoj su bili pijanist Thilo Wagner, izvrsni gitarist talijanske provenijencije Lorenzo Petrocca, kontrabasist Dr. Andy Streit te jamačno najbolji europski bubnjar swinga Gregor Beck, sada i član glasovitoga britanskog sastava Chrisa Barbera, kao gosti-solisti nastupili su izvrsni klarinetist Engebert Wrobel, alt i tenor-saksofonist Klaus Bader te britanski trubač i vokalist Andy Lawrence, koji je zamijenio dosad stalna gosta Colina Dawsona. Bila je to odista izvrsna svirka isto takvih glazbenika, koja je u mnogočemu podsjetila na Hölleringovo vrijeme.

Pitanje sastavljanja programa ovakvih festivala posebna je filozofija, koja zahtijeva i veliko iskustvo, i tu je možda u najboljoj namjeri, a u vezi s nas-tupom naših predstavnika, napravljena pogreška. Organizator je u program nakon Olymp Jazz All-Starsa trebao staviti našega predstavnika HJK All-Stars, a za kraj njemački kvintet Charlie And The Jivemates, koji nas je rhythm&blues tradicijom vratio u doba legendarnoga Louisa Jordana, Nata Kinga Colea pa čak i Raya Charlesa. Na čelu je toga simpatičnog kvinteta autentični njemački princ-nasljednik Karl Friedrich Erbprinz von Hohenzollern s nadimkom Charlie, koji se predstavio kao sasvim korektan vibrafonist, orguljaš, tenor-saksofonist i vokalist, stilski profiliran u vrlo dobro uigranoj suradnji s drugim tenor-saksofonistom i gitaristom Norbertom Berlinom, kontrabasistom Paulom Müllerom i bubnjarem Peterom Schmidtom. Našim je džezistima bio tako ustupljen elitni termin zatvaranja festivala s očiglednim padom koncentracije publike, koja je ipak pokazala velik entuzijazam za tradicionalni jazz, naše boje kojega su ovaj put predstavljali gotovo u ulozi leadera klarinetist i vokalist Dinko Stipaničev, trubač i član simfonijskih orkestara Münchena i Karlsruhea Vjeran Ježek, Risto Ibrić, koji je i vizualnim bravurama sviranja violine oduševljavao općinstvo, zatim vrlo dobar alt-saksofonist Mario Križan, gitarist Ivan Kapec, pijanist Josip Tocilj, kontrabasist Vjekoslav Crljen i bubnjar Robert Džebo Jambrušić.

Vrlo dobrim shvaćanjem interpretacije tradicionalnoga jazz-repertoara i pris-tupa zadanom materijalu naši su džezisti oduševili slušateljstvo, pa i sama vlasnika festivala te je Hrvatskom jazz klubu, kao jedinom ovogodišnjem sudioniku izvan Njemačke, već upućen poziv za sudjelovanje na Olvmp Jazz festivalu 2011.