Pijanistički trolist

Bruno Vlahek istaknuo se kao ključna osobnost neobično sročena završnog koncerta Majstorskog ciklusa HRT-a, koji je okupio nekoliko obljetnica i počasnih izvedbi. Umjesto da je Beethovenov Treći klavirski koncert s nagrađivanim mladim pijanistom (trenutačno na studiju u Kölnu i odveć rijetko na koncertnim podijima u zemlji), bio središnji dio večeri prije stanke, izveden je tek na kraju. Beethovenova 240. obljetnica rođenja došla je na red tek nakon što je tridesetu godišnjicu umjetničkog djelovanja višestruko proslavio udaraljkaš, pedagog i skladatelj Igor Lešnik, izvedbom Goan Concerta Berislava Šipuša te svoj skladateljski i pedagoški aspekt otkrio u kolektivnom ostvarenju Per omnia za orkestar, veliki udaraljkaški sastav i dječji zbor (Franz Peter Cibulka – Igor Lešnik – Regina M. Unterguggenberger). Vlahekova izvedba dočekana je kao ljetna kiša zvonka klavirskog zvukovlja nakon dugotrajne udaraljkaške parade. Pijanist se u repertoarnom i dopadljivom djelu mogao iskazati u punom sjaju pijanističkog umijeća obogaćena dodatnom dubinom i ekspresivnošću, emocijama i osjećajem za formu. Njegove su najveće prednosti u kristalno čistoj tehnici i svijetlom lepršavom tonu nizanja tonskih staklenih perlica, kao i u osjećaju za orkestar, osluškivanje raznih boja pojedinih dionica i skladno nadovezivanje na cjelokupno zvukovno tkanje. Odlično je surađivao s orkestrom i olakšavao posao maestru Nikši Barezi.

Bruno Vlahek

Martina Filjak, koja još i duže boravi, živi i djeluje u inozemstvu (posljednjih godina u Hannoveru, gdje upravo završava formalno usavršavanje), neprestano sudjeluje na hrvatskoj glazbenoj sceni kao solistica uz orkestre, recitalna pijanistica i sve traženija komorna glazbenica. I to s punim pravom jer se neprestano razvija i donosi nove dimenzije sviračkih kvaliteta. Premda je svake godine uključena u sezonu vodećih orkestara, još ima ansambala u zemlji s kojima nije nastupala. Tako je u samo tjedan dana debitirala s Varaždinskim komornim orkestrom i ansamblom Cantus, a naviknuta u dugogodišnjem natjecateljskom iskustvu na najveće izvođačke napore, tomu je pridodala nastup sa Simfonijskim orkestrom HRT-a na završnom koncertu ciklusa Lisinski subotom (laureati nagrada Milka Trnina). Ne treba posebno naglašavati kakvu sviračku, memorijsku i intelektualnu spremu treba imati za koncertnu izvedbu Griegova 1. koncerta u a-molu, Chopinova 2. koncerta u f-molu i varijacije Četiri temperamenta Paula Hindemitha u samo nekoliko dana. Sve to naglašava opseg repertoara s kakvim se pred svjetskim koncertnim agentima može pohvaliti Martina Filjak i pritom iz dana u dan mijenjati djela na koncertnim podijima, što su uistinu odlike tek najvećih svjetskih umjetnika. Premda joj Chopin dosad nije bio blizak, Chopinova godina približila je i tog pjesnika klavira pijanistici koja je raznim programima s njegovom glazbom uključena u svjetsku proslavu njegova 200. rođendana. Već je prva izvedba u Hrvatskoj 2. klavirskog koncerta u f-molu u Koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu otkrila novu dimenziju njezine umjetničke osobnosti, neizmjernu pjevnost i sugestivnost fraze koja lebdi nad orkestralnom pratnjom nikada se odveć ne ističući niti gubeći u strukturi. Iz praktičnih razloga Varaždinski komorni orkestar priredio je prvu izvedbu u Hrvatskoj komorne inačice djela kako je skladbu uoči svojeg konačnog putovanja u Pariz mladi Chopin praizveo u intimi obiteljskog doma. Uz četveroglasni gudački slog, ono što će poslije u simfoniziranoj verziji partiture izvoditi puhači svira dodatni klavir na kojemu je diskretno zvuk gudača popunjavala Srebrenka Poljak. Uz majstorsko dirigentsko vodstvo Pavla Dešpalja, Martina Filjak mogla se upustiti u pravo šopenovsko sanjarenje otkrivši dodatnu zrelost u strpljivoj gradnji višeslojne zvukovne i formalne strukture djela.

Martina Filjak

Samo tjedan poslije, na podnevnom koncertu u Lisinskom, Martina se predstavila na koncertu u ciklusu ansambla Cantus, kojemu su prisustvovali sudionici regionalnog susreta Europskog udruženja festivala (EFA) i kongresa Međunarodnog društva za izvedbene umjetnosti (ISPA). Prvi je put nastupila uz taj ansambl specijaliziran za suvremenu glazbu i prvi put u karijeri čvrstom gestom izvela ekspresionističku temu s četiri varijacije Četiri temperamenta Paula Hindemitha, uz isključivo gudački sastav ansambla od jedanaest instrumenata pod vodstvom Berislava Šipuša skladna i ujednačena zvuka.

Lovro Pogorelić

Dva dana prije, također pred međunarodnim auditorijem konferencije ISPA-e, uz Zagrebačku je filharmoniju nastupio Lovro Pogorelić. Slučajno ili namjerno, samo tjedan dana nakon koncerta starijeg i poznatijeg brata Ive u bečkom Konzerthausu, Lovro je u Zagrebu izveo isto djelo, najpoznatiji klavirski koncert glazbene literature, 1. koncert u b-molu Petra Iljiča Čajkovskog. Dok je Ivo Pogorelić smjelim iščitavanjem partiture izazvao kontroverzne reakcije Bečana, Lovro je prema tradiciji ruske pijanističke škole na čijim se temeljima umjetnički izgradio čvrstom gestom i mekim pianima uglavnom zadovoljio očekivanja publike Lisinskog, osluškujući pozorno orkestralne dionice i dajući maksimum u muzikalno vođenim solističkim kadencama. Nedostajalo je više nijansi u kolorističkom aspektu izvedbe, pri čemu je pijanistova težina udara na svu sreću uspijevala nadglasati preglasnu i neujednačenu orkestralnu pratnju. Filharmoničari su pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja uglavnom prevelikim intenzitetom obilježavali baš svaki vrhunac dinamičkih uspona i zasjenili svoje neupitne mogućnosti.