Istinski užitak i potvrda velikanove veličine

Najbolji Dylanov koncert u regiji, Još jedan kandidat za koncert godine, Sjajno i bez kompromisa samo su neki od naslova koji su osvanuli nakon koncerta Boba Dylana održana na zagrebačkoj Šalati 7. lipnja. I svi bi mogli biti točni, jer bio je to istinski užitak i još jedna potvrda glazbene veličine jednog od najvećih u povijesti rock-umjetnosti. Dylana sam srećom imao prilike gledati i slušati tri puta i svaki je put to bilo drukčije, svaka pjesma koju sam čuo i na prethodnom koncertu zvučala je drukčije, ali nikako lošije. Ako je Dylan i imao loših faza u svojoj profesionalnoj priči, one nisu nikako iz posljednjih petnaestak godina, od kada i datiraju spomenuti nastupi, a ne treba zaboraviti da, iako na pragu sedamdesete, ne posustaje, ne šlepa se na nekim prošlim i starim zaslugama, nego stvara i dalje, i to sjajan niz pjesama i albuma. A ta niska ostvarenja traje od 1998. i Grammyjem nagrađena Time Out Of Mind i nastavlja se s Love and Theft (2001), Modern Times (2006) i prošlogodišnjim Together Through Life.

Dogodili su se u međuvremenu i Oscar i Pulitzer i sjajne Kronike, dogodio nam se zapravo ponovno Bob Dylan na najbolji i najljepši način. Tako je bilo i na ovom prvom pojavljivanju u Zagrebu, jer ako je i bilo onih koji su razočarani otišli s varaždinskoga koncerta prije dvije godine, ovdje, siguran sam, takvih nije bilo. Ako veliki stadionski ambijent i nije primjeren Dylanovu nastupu, Šalata je bila po mjeri. I to se dakako osjetilo u nastupu, koncertu kojemu je prisustvovalo pet tisuća posjetitelja svih naraštaja, i Dylanova, ali i onih koji su potkraj devedesetih bili djeca, dakle onih koji nisu bili ni u planovima kada je legenda krenula na svoju The Never Ending Tour, koja evo traje već 22 godine bez naznaka završetka.

A zašto bi i završila, kad tako odgovara svima? I na Šalati je bilo zadovoljnih, oduševljenih od početne, nabrijane Leopard Skin Pill Box Hat preko I’ll Be Your Baby Tonight, Just Like A Woman ili Mr. Tambourine Man do završnih, u službenom dijelu koncerta, Higway 61 Revisited, Love Sick, Thunder On The Mountain i Ballad Of A Thin Man. Ukupno četrnaest poslastica, od kojih svaka priča vlastitu sjajnu priču, ali i priču o Bobu Dylanu, čovjeku uvelike zaslužnu za popularnu glazbu kakvu danas poznajemo. Nije tu bilo nostalgije, pogleda unatrag, povratka u prošlost, jer Dylan i dalje gleda samo naprijed i tako i zvuče sve pjesme bez obzira na godinu izdanja. Peteročlani prateći bend izvrsno se snalazio u manevriranju između pjesama, stilova, prepuštajući gazdi uvijek glavnu ulogu, bilo da je bio za orguljama, uz gitaru ili usnu harmoniku. Iako Dylan već po običaju ne komunicira s publikom i nekomu se možda i čini da jedva čeka da završi i ode na neko mirno mjesto bez gužve, na zagrebačkom koncertu u zraku se moglo osjetiti da je dobro raspoložen i da uživa u svakoj izvedbi i svakoj pjesmi. A to publika osjeti i zbog svega toga možemo govoriti o jednom od najboljih koncertnih događaja u Hrvatskoj, ne samo ove godine. Jasno, publiku su najviše zagrijale i oduševile najpoznatije pjesme, poput već spomenutih Just Like A Woman i Mr. Tambourine Man, ali prave i pozitivne reakcije nisu izostale ni na ostale bez obzira bila riječ o onima s posljednjih albuma ili onima iz daleke prošlosti. Još kad je uslijedio bis, velika, grandiozna završnica koja je donijela Like A Rolling Stone, All Along The Watchtower i Jolene tijekom koje je Dylan izustio hvala i predstavio prateći sastav, mogli smo zadovoljni i presretni konstatirati da smo prisustvovali nečemu velikom. A ovaj koncert ostat će uistinu urezan u pamćenje svih prisutnih, pet tisuća s ulaznicama i još mnogobrojnih koji su koncert mogli slušati vani, bez njih. Jer Dylan je u ovakvu izdanju melem za uši, abeceda popularne glazbe bez kojega bi sve bilo mnogo siromašnije, pa i Zagreb, glavni grad Hrvatske. Imati na popisu onih koji su nastupali u vašem gradu i Dylana, i to u trenucima kada je možda popularniji nego ikada u pedeset godina karijere, lijepo je i dobro zvuči, a i u nekim budućim povijesnim knjigama dobro će doći i taj podatak. Sigurni smo da se ova Beskrajna turneja nastavlja i da će joj kraj biti i kraj Boba Dylana, a prema svemu do njega će proći još podosta vremena, stoga nada u još poneki susret, tu kod nas, možda i nije samo pusta nada.