Festival koji začara sve koji mu to dopuste

Iako se zove Festival europske kratke priče, granice staroga kontinenta čini se da su mu bile uske. Najjača imena ovogodišnjega devetog po redu Festivala europske kratke priče dolaze iz Amerike i s Novog Zelanda. Kao prava zvijezda dočekana je američka pulicerovka Elizabeth Strout, osvajač ovogodišnje ugledne nagrade Sunday Timesa za kratku priču Novozelanđanin C. K. Stead te najbolji mladi pisac 2009. po izboru Village Voicea Amerikanac Wells Tower.

Roman Simić Bodrožić, Mŕrius Serra i Llucia Laloux Ramis

No nisu jaka imena ono što čini ovaj festival jedinstvenim ne samo na našoj književnoj sceni. Sve na njemu pripremljeno je pomno i moglo bi se čak reći s ljubavlju. Entuzijastični volonteri, pomni prevoditelji, opuštena čitanja i još opuštenija druženja uz mnogo dobre i raznolike književnosti njegov su credo. Kada se jednom zakotrlja, on kao da začara sve koji mu to dopuste, i one koji ga pripremaju i one koji doputuju kako bi ispričali svoje priče i one koji festival prate iz godine u godinu. Raspršen po nekoliko zagrebačkih i riječkih lokacija, od filozofskih fakulteta preko Studentskog centra i knjižare Profil do klubova Booksa i Kalvarija, ta vesela knjiška karavana u šest dana proživi cijeli jedan život.

Kao i svih godina dosad, festival započinje tako da domaći pisci izvade svoje lonce i kuhače, zasuču rukave i bace se na posao kako pisci iz tuđine ne bi ostali gladni. Uobičajni kulinarski kvartet u sastavu Ivica Prtenjača, Zoran Ferić, Senko Karuza i Robert Mlinarec svojim je delicijama u nedjelju neformalno otvorio festival, a da bi se imalo čime po dobrom starom hrvatskom običaju i nazdraviti pobrinuo se Senko Karuza donijevši sa svoga Visa rakiju koju mnogi još dugo neće zaboraviti. U večernjim satima oni koji su preživjeli kuhanje domaćih pisaca preselili su se u književni klub Booksa, gdje su festival formalno otvorili čitanjem katalonski pisci. Treću godinu za redom Festival ima zemlju partnera te su nakon Iraca i Škota na red došli Katalonci. Riječ je o jeziku i književnosti koji su djelovali na rubu dugih trideset i pet godina, a svijetu i prijevodima otvorili su se tek posljednje desetljeće. U pohode Hrvatskoj došlo je četvero pisaca mlađe i srednje generacije – Lolita Bosch, Jordi Puntí, Llucia Ramis i Mŕrius Serra. Važan su dio festivala i radionice prevođenja na kojima se studenti okušavaju u prevođenju suvremenih stranih autora. Ovogodišnja radionica održala se na Filozofskom fakultetu u Zadru, a prevoditeljsko igralište bili su tekstovi katalonskih pisaca.

Osim neeuropskih zvijezda skupilo se sa svih strana Europe raznoliko društvo pisaca i urednika. Iz Irske su pristigli Kevin Barry i urednik Declan Meade, engleska autorica Clare Wingfall, španjolski pisci i urednici Óscar Sipán i Mario de los Santos, finska autorica koja piše na švedskom Susanne Ringell, kultni mađarski pisac László Krasznahorkai, mladi češki pisac Jaroslav Rudiš te direktorica organizacije Literature Across Frontiers Alexandra Buchler. I ne, ne pišu svi u hrvatskoj romane i autobiografije, a to su na festivalu pokazale hrvatske kratkopričalačke snage. U posljednjih godinu dana knjige kratkih priča objavili su Maja Hrgović, Mario Kovač, Zoran Malkoč, Zoran Tomić i Senko Karuza te su ih podijelili s riječkom i zagrebačkom publikom.

Forma kratke priče pokazala se idealnom za javne nastupe, i to ne samo zato što je u dalekoj prošlosti bila vezana uz usmeno pripovijedanje. Naziv kratka priča odnosi se na fikcionalno djelo veličine između 1000 i 20.000 riječi koje se čita u jednom mahu. Koncentrirana oko jednog događaja, s nevelikim brojem likova, zgusnuta u izrazu, kratka priča bez problema uspijeva zadržati koncentraciju publike. Najpopularniji program Festivala europske kratke priče svakako su večernja čitanja u Teatru ITD, gdje se u punoj dvorani na kauču nižu autori iz različitih zemalja sa svojim kratkopričalačkim svjetovima. I baš kao da publiku fiksiraju svojim pričama, nitko ne zapaža protjecanje vremena, svi mirno sjede i pozorno slušaju i po nekoliko sati.

Festival je prilika da upoznamo neke nove (još) neprevedene pisce, ali i da se lice u lice nađemo s onima s čijim smo se knjigama već imali priliku družiti. Wells Tower tako je predstavio zbirku kratkih priča Sve poharano, sve spaljeno, a Elizabeth Strout hrvatskoj je publici otprije poznata po dva naslova – Olive Kitteridge i Amy i Isabelle. I konačno, čak se četiri romana C. K. Steada mogu čitati na hrvatskom jeziku – Svi posjetitelji na obalu, Makutu, Srce nema ništa s tim, Katherine te Zvao sam se Juda. Da bi hrvatski čitatelj barem donekle uhvatio korak s novim književnim zbivanjima u pojedinim književnostima, brine se projekt Antologija europske kratke priče, koji ponekad ima i posebna izdanja. Jedno takvo izdanje, Antologija kanadske kratke priče koju je priredila Antonija Primorac, predstavljena je u okviru festivala. Kad bi se festivalu baš išla tražila neka zamjerka, svakako kao dobronamjeran savjet i želja, ticala bi se jedne stvari. Ako se već priče koje se čitaju na festivalu prevode na hrvatski (ukoliko nisu na hrvatskom) i engleski jezik (ukoliko nisu na engleskom) prava je šteta da nakon festivala ne ostane pisani trag i da se te priče ne ukoriče.

U devet godina otkad je festival pokrenulo nekoliko entuzijastičnih mladih ljudi (s Romanom Simićem Bodrožićem na čelu) festival je sazrio i izrastao u vrijednu i posebnu književnu manifestaciju. Sljedeće proljeće festival će se za svoj okrugli deseti rođendan osvrnuti na prethodna izdanja i dovesti neke stare, poznate i nagrađene, goste. U godini koja nam prethodi nadajmo se da recesija kojoj se ne vidi kraj ni konac neće dotaknuti šarene obale toga malog književnog čuda.