Zanimanje: trubadur

Mala zvona ime je biblioteke izdavačke kuće Autorska kuća. Urednica Sanja Lovrenčić, književnica i prevoditeljica, naglašava kako u toj biblioteci izlaze „pjesnički i s pjesništvom povezani tekstovi“ po njezinu izboru, a u njoj je objavljena i knjiga Životi trubadura. Naime, Lovrenčićeva je o pjesništvu počela učiti upravo čitajući trubadure, do kojih je došla „preko stare glazbe i uglednih književnih posrednika“. Ova knjiga ne sadrži prijevode pjesama, nego je riječ o prijevodima starih biografskih tekstova o okcitanskim pjesnicima i pjesnikinjama (prevoditeljica ističe kako se prijevode nije usudila ponuditi). No takvih prijevoda ionako ima podosta, pa je upoznavanje hrvatskoga čitateljstva sa slabo poznatim žanrom itekako dobrodošlo.

Biografije trubadura pisane su jezikom koji se u srednjem vijeku naziva lenga d’ oc. Taj je jezik bio nazivan i provansalskim ili lemosinskim. Kratki tekstovi o trubadurima nastali su u 13. i 14. stoljeću i prvi su pokušaj književne biografije na nekom novovjekom europskom jeziku.

Postoje dvije vrste tekstova o trubadurima – vidas, kratki životopisi, i razos, biografski komentari kojima se tumače pojedini motivi u pjesmama. Ta dva žanra ponekad se prožimaju, njihovi su autori uglavnom poznati, a tekstovi potječu iz usmene predaje. Čitajući tekstove u knjizi čitatelji će moći naučiti ponešto o raznim pjesničkim vrstama, pjesničkim izrazima, o tome kako su trubaduri shvaćali moral, politiku, kako su opjevavali ljubav i prirodu. U knjizi se uglavnom nalaze vidasi, a urednica je nastojala prikupiti podatke o životima trubadura i iz raznih drugih izvora. Djelo donosi biografije znamenitih trubadura, među kojima i Jaufrea Rudela, Bernarta de Ventadorna, Girauta de Bornelha, Peirea Vidala i drugih.

Posebno treba izdvojiti poglavlje o trobairitz – ženama trubadurima. Naime, žene nisu samo gospe kojima se posvećuju pjesme, nego i same pišu poeziju. Poznato je čak dvadesetak žena trubadura. Sanja Lovrenčić ističe posebnost njihove poezije: u njihovim je pjesmama manje konvencionalnih uloga, igara riječima, manje učena stila, a žene su izravnije u izricanju osjećaja i, zanimljivo, manje idealiziraju ljubavnički odnos. Najvažnije među njima su: Lombarda, Maria de Ventadorn, Comtessa de Dia, Na Tibors de Saremon.

Poseban dio u knjizi je historiografski te objašnjava kako je križarski rat protiv albigenžana, između ostalog, utjecao na zatiranje trubadurske lirike – koja je, podsjetimo, ishodište cjelokupne moderne europske lirike, i kao takva posebno vrijedna pozornosti.