Festival koji otkriva pjesnike

Nakon vrlo uspješna nastupa naših pjesnika na nedavno održanu sajmu knjiga u Leipzigu, s kojeg su se vratili ponosni što su pjesnici, dok se nažalost u vlastitoj državi time ne diče, poezija je, čini se, barem nakratko, u središtu interesa ne samo medija, koji vrlo često kreiraju sliku da poezija nije zanimljiva, nego i šire čitalačke publike.

I dok se čitanje poezije vrlo često u Hrvatskoj događa u malim, više komornim prostorima, gdje osim predstavljača i autora u publici sjedi još nekolicina znanaca i prijatelja, 5. međunarodni festival suvremene poezije Brutal, u organizaciji istoimene udruge za promicanje kulture i umjetnosti, književni klub Booksu, prvoga dana čitanja, ispunio je do posljednjega stajaćeg mjesta.

Ovogodišnji festival, iako je 5. jubilarni, mnogo je skromniji od prošlogodišnjih, zbog manje novca, no to nikako nije umanjilo njegovu veličinu. Iako organizacijski netipičan, vrlo ležeran, otkačen i vrlo često prepušten improvizaciji, Međunarodni festival suvremene poezije Brutal mjesto je na kojem se susreću doista ponajbolja mlada imena europske pjesničke scene. Njegovi izbornici Silvestar Vrljić i Ivan Šamija, gotovo bez promašaja, iz godine u godinu dovode pjesnike, koji nakon što napuste Zagreb počinju putovati po sličnim manifestacijama diljem Europe, i nakon nekoliko godina u Zagreb se vraćaju kao afirmirana imena, ne samo u vlastitim sredinama nego i znatno šire.

Daniel Falb

Massimo Gezi

Silvestar Vrljić

Ana Brnardić

Ove godine u Zagrebu su nastupili Ana Salome iz Portugala, Efe Duyan iz Turske, Daniel Falb iz Njemačke, Massimo Gezi iz Italije, Nikola Madžirov iz Makedonije i Ana Brnardić iz Hrvatske.

Ana Salome najmlađa je sudionica festivala, rođena je 1982, i iza sebe ima objavljene dvije zbirke poezije. Iako i u Portugalu još nepoznato ime, riječ je o pjesnikinji koja će, prema riječima mnogih koji su je preporučili i našim izbornicima, vrlo brzo zasjesti na sam vrh suvremene portugalske pjesničke scene. Ne bi nam doista bio prvi put da nakon što neki od manje ili više poznatih autora gostuje u Hrvatskoj, prisjetimo se samo Festivala kratke priče na kojem je prije nekoliko godina gostovala ovogodišnja nobelovka Herta Müller, u vrlo kratku roku postane ime s vrhova top-ljestvica načitanijih svjetskih naslova. Ani Salome želimo upravo takav put.

Massimo Gezi rođen je 1976. i jedan je od onih koji je već poprilično afirmirano i cijenjeno ime u vlastitoj sredini. Objavio je dvije zbirke poezije: Il mare a destra i L’attimo dopo, a 2009. osvojio je jednu od najuglednijih talijanskih poetskih nagrada Premio Cetonaverde Poesia. Pjesme su mu prevedene na engleski, španjolski, albanski i sada hrvatski jezik. Urednik je u nekoliko poetskih časopisa, a pjesme su mu objavljivane u raznim dnevnicima i antologijama, među kojima i ona Paola Zublena za časopis Nuova Corrente. Nuovi poeti Italiani (Novi talijanski pjesnici).

Trenutačno živi u Švicarskoj i radi kao asistent na Sveučilištu u Bernu.

Daniel Falb rođen je 1977. godine. Živi i radi u Berlinu, gdje je studirao filozofiju, sociologiju i političke znanosti, a trenutačno radi na doktorskom studiju iz filozofije i bavi se pitanjem prirode kolektivnog fenomena. Dio je suvremene berlinske pjesničke scene, imao je brojne nastupe i čitanja te sudjelovao na pjesničkim festivalima u Njemačkoj i inozemstvu. Objavljuje u mnogim literarnim časopisima, a dobitnik je i brojnih nagrada i stipendija, među kojima i Lyrik-Debut-Preis od Literarisches Colloquium Berlina za svoju prvu zbirku poezije die räumung dieser parks (deložiranje ovih parkova) 2003.

Efe Duyan dolazi iz Istanbula, gdje živi i radi na fakultetu Mimar Sinan i predaje arhitekturu. Iako bi nekad možda zvučala neobično sintagma arhitekt pjesnik, danas je sličnih kombinacija sve više, prisjetimo se samo naše prozne uspješnice Metastaze, koju je napisao liječnik ginekolog.

Objavio je dvije zbirke pjesama, a poeziju i eseje objavljuje u specijaliziranim časopisima od kojih neke i uređuje. Svojom poezijom, kako sam kaže, nastoji se odmaknuti od sebe, ne baviti se vlastitim životom i emocijama, već pokušati probuditi u sebi i drugima empatiju prema onima kojima je doista potrebna; pa se tako u njegovoj poeziji vrlo često propituje problematika Bliskog istoka i vlastitog grada, koji naziva gradom sukoba.

Nikola Madžirov makedonski je pjesnik dobro poznat hrvatskoj publici. On je pak jedan od onih s početka priče, koji je prvi put u Hrvatsku došao prije pet godine na prvi Međunarodni festival suvremene poezije Brutal, i danas nakon pet godina vratio se kao višestruko nagrađivan autor i jedan od najcjenjenijih mlađih pjesnika u Istočnoj Europi.

Poezija mu je prevedena na dvadesetak jezika i objavljivana u izborima i antologijama u Makedoniji i inozemstvu. Za poeziju iz svoje posljednje knjige Premješten kamen (2007), koju je u Hrvatskoj objavila nakladnička kuća Fraktura, a koja je i predstavljena na festivalu, dobio je europsku pjesničku nagradu Hubert Burda za autore istočne Europe i najugledniju makedonsku pjesničku nagradu Braća Miladinovi.

Kao pjesnik, ali i kao makedonski koordinator međunarodne pjesničke mreže Lyrikline, sudjelovao je na brojnim međunarodnim pjesničkim festivalima.

No vratimo se zbirci Premješteni kamen koja, ovom prigodom, zaslužuje da joj posvetimo redak više.

U poplavi skučenih pristupa umjetnosti, doista je dobro pročitati knjigu pjesnika koji može graditi svoj složeni svijet ne gubeći iz vida jedinstvenost pjesničkoga pothvata i čvrsto se oslanjati na proživljeno i pročitano. A za to je potrebno vjerovati u biblioteke i nepoznate prostore, vjerovati da nijedna minuta čitanja nije izgubljena, i da te svako otkriće pronađeno u vrijednim knjigama može višestruko oplemeniti – zapisao je Tomica Bajsić u pogovoru zbirci, opisavši na taj način sve ono o čemu i sam pjesnik voli pripovijedati kada govori o vlastitoj poeziji. Ono što sam pjesnik također beziznimno ističe jest njegovo mjesto rođenja – Makedonija, Strumica – čijoj geografskoj graničnoj poziciji duguje vlastitu multikulturnost, o kojoj, približavajući se tako samim izvorima istinske poezije, piše u pjesmama. Zbirku je s makedonskog preveo Borislav Pavlovski.

I na kraju kao jedina domaća predstavnica nastupila je Ana Brnardić. Objavila je tri zbirke pjesama: Pisaljka nekog mudraca, za koju je dobila Goranovu nagradu za mladoga pjesnika i nagradu Slavić Društva hrvatskih književnika za prvu knjigu, Valcer zmija za koju je dobila nagradu Matice hrvatske Kvirin za mlade pjesnike te Postanak ptica. Izbor iz sve tri zbirke preveden je na rumunjski i objavljen u knjizi pod naslovom Hotel cu muzicieni. Osim na rumunjski pjesme su joj prevedene na engleski, francuski, talijanski, njemački te portuglaski jezik. Trenutačno pohađa doktorski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i studij violine.

Za svoju poeziju kaže da se, iako je ne želi svrstavati ni u kakve generacijske ladice, ipak devedesetih godina počela oblikovati u stvarnosnom poetičkom ključu, no da ono što je trenutačno zaokuplja jest pročišćenje i transparentnost metafore te bijeg iz samonametnuta hermetizma.

U sklopu festivala je, kao i svake godine, objavljena knjižica, nazvana po pjesmi Nikole Madžirova Sjene nas mimoilaze, u kojoj su objavljene kratke biografije pjesnika, nekoliko njihovih pjesama na izvornom jeziku te u hrvatskom i engleskom prijevodu.