Književna i kazališna putovanja

Književna i kazališna putovanja

Ponudivši dijakronijski presjek kroz povijest hrvatske književnosti i kazališta, ovogodišnji je skup pokazao na koji se način iz vizure putovanja, lutanja i bijega mogu sagledati pojedini književni tekstovi, autorski opusi ili pak cjelokupna književnopovijesna razdoblja

U organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Splitskoga književnog kruga, Poglavarstva grada Hvara i Hvarskoga pučkog kazališta početkom svibnja održani su tradicionalni, 36. po redu Dani hvarskoga kazališta. Simpozijski dio ugledne znanstveno-kazališne manifestacije okupio je devetnaest sudionika i sudionica, koji su u prostorijama hvarske Gradske lože iznijeli rezultate istraživanja s temom putovanja, lutanja i bijega u hrvatskoj književnosti i kazalištu. Ponudivši dijakronijski presjek kroz povijest hrvatske književnosti i kazališta, ovogodišnji je skup pokazao na koji se način iz vizure putovanja, lutanja i bijega u novome svjetlu mogu sagledati pojedini književni tekstovi, autorski opusi ili pak cjelokupna književnopovijesna razdoblja.

Zahvaljujući manjim izmjenama u izvornome rasporedu izlaganja, početak i kraj skupa simbolično je obilježio roman Never more Ranka Marinkovića. Tako se u uvodnome izlaganju Pavao Pavličić pozabavio dvoznačnošću podnaslova (roman fuga) i višeslojnom simbolikom motiva bijega u ovome romanu, dok je Tomislav Brlek skup zaključio referatom o Never more kao o romanu u bijegu od stabilna značenja i unaprijed zadanih interpretativnih okvira. Raspored ostalih izlaganja uglavnom je pratio kronološki slijed izloženih tema, koje su se kretale u vremenskome rasponu od renesanse do suvremenoga doba. Motiv putovanja u renesansnim tekstovima privukao je pritom pozornost dvoje izlagača: Milovana Tatarina, koji je, prateći zemljovid njezinih putovanja, nastojao rekonstruirati pravi identitet »rimske pribjegarke«, Laure/Mande iz Držićeva Dunda Maroja, te Dolores Grmača, koja je usporedila vezu između putovanja i pisanja u tekstovima četiriju renesansnih autora (Držića, Vetranovića, Hektorovića i Zoranića). Sedamnaestim stoljećem pozabavila se Ivana Brković, razmatrajući ideološke implikacije putovanja povijesnim prostorima u Gundulićevu Osmanu, dok je Cvijeta Pavlović, analizirajući Putovanje k Jerozolimu god. 1752. Jakova Pletikose, iz 18. stoljeća pokazala na koji je način tim tekstom uspostavljen putopisni žanr u hrvatskoj književnosti. Blok priloga posvećenih književnopovijesnom segmentu ranoga novovjekovlja zaokružio je referat Dunje Fališevac, u kojemu je autorica ponudila izvrstan sintetski pregled teme bijega u dubrovačkoj ranonovovjekovnoj književnosti.

Izlaganja drugoga dana skupa pretežito su bila usmjerena na epohu modernizma. Helena Sablić-Tomić pozabavila se motivom putovanja parobrodom u jednome putopisnom (I. Kršnjavi), jednome dnevničkom (F. Ciraki) te jednome romanesknom zapisu (Kamov) s početka 20. stoljeća. Ivana Akrap u prikazu je kretanja gradom u poeziji Gustava Krkleca prepoznala implicitnu antimodernističku kritiku urbane civilizacije, a Branka Brlenić-Vujić usredotočila se na simboliku mediteranskoga prostora i značenje osobne odiseje plovidbe i povratka u poeziji Viktora Vide. Motiv bijega poslužio je kao polazište u pojedinim analizama modernističkih likova, konkretno, Nehajevljevih intelektualaca, o čijem je bijegu od stvarnosti govorila Lucijana Armanda, te Krležina Leonea Glembaja. Njegovim su se pokušajem bijega od obiteljskoga nasljeđa pozabavili Nikola Batušić, u izvrsnu osvrtu na Leoneovu osobnu povijest i simboliku slikarstva kao njegova jedinog utočišta, te Goran Pavlić, koji je izložio nacrt inovativnoga tumačenja Leoneova lika kao primjera neuspješna recentriranja subjekta.

Treći dan skupa bio je posvećen suvremenoj književnosti i kazalištu. Hrvatskim postmodernim romanom pozabavile su se Kristina Grgić, analizirajući vezu između motiva bijega i postmoderne metanarativnosti u Slamnigovoj Boljoj polovici hrabrosti, te Anera Ryznar, koja je istražila žanrovske preobrazbe motiva lutanja u najnovijem romanu Dubravke Ugrešić, Baba Jaga je snijela jaje. Moguća značenja motiva Divljeg zapada u suvremenoj hrvatskoj poeziji preispitala je Andrea Milanko, a Helena je Peričić kroz optiku naslovne teme putovanja / lutanja / bijega promotrila poeziju i prozu nedavno preminula Sime Mraovića. Ivan Trojan se pak osvrnuo na suvremenu dramu, usredotočivši se na tranzicijsku tematiku i simbolični bijeg od budućnosti u dramama Davora Špišića. Nakon referata o književnim i kazališnim temama uslijedio je filmološki prilog Brune Kragića, koji je svoje tumačenje mentalnoga putovanja u filmu Povratak Antuna Vrdoljaka popratio uvodnim pregledom teme putovanja u povijesti hrvatskoga filma.

Tematska i metodološka raznolikost, kao i kvaliteta navedenih izlaganja, svjedočile su o spoznajnoj širini te visokoj znanstvenoj razini ovogodišnjega simpozijskog dijela Dana hvarskoga kazališta. Za potvrdu te prosudbe preostaje nam još pričekati cjelovite tekstove izlaganja, kojima se, okupljenima u ukoričeni zbornik radova, možemo nadati početkom svibnja iduće godine. Tako je i prvoga dana skupa tradicionalno predstavljen zbornik radova s prošlogodišnjih Dana hvarskoga kazališta, koji su u duhu Držićeve obljetnice bili posvećeni temi Nazbilj i nahvao: etičke suprotnosti u hrvatskoj književnosti i kazalištu od Marina Držića do naših dana. Najnoviji, 35. po redu zbornik radova, pritom donosi osamnaest vrijednih autorskih priloga, u kojima se analizira i preispituje odnos književnosti, kazališta i etike u vremenskome rasponu od 16. stoljeća do suvremenoga doba.

Naposljetku, nezaobilazan dio Dana hvarskoga kazališta i ove je godine bio kazališni program, iako nešto smanjena opsega, sa svega dvjema predstavama na rasporedu. Najavljenu izvedbu Otoka pokojnoga Marina Carića u režiji Dolores Kolumbić zbog tehničkih je poteškoća zamijenilo njegovo dramsko uprizorenje Ribanja i ribarskoga prigovaranja, koje se tako po 101. put našlo na repertoaru Hvarskoga pučkog kazališta. Izvedba Hektorovićeva teksta, nekoliko puta spomenuta u simpozijskim izlaganjima, izvrsno se uklopila u naslovnu temu ovogodišnjega skupa, a glumačko umijeće i entuzijazam ansambla i ovoga su puta potvrdili visoke ocjene kojima je kazališna kritika tijekom godina nagrađivala tu predstavu. Druga kazališna večer protekla je pak u ponešto opuštenijem tonu. Izrazito pozitivne reakcije publike izazvalo je pritom viško Amatersko kazalište Ranko Marinković svojom izvedbom komedije Tone Partljića Čaj za dvije u režiji Lenka Blažićevića.

Višestruko poticajna tema putovanja, lutanja i bijega ove je godine, dakle, nedvojbeno urodila vrijednim plodovima, kako u sklopu znanstvenoga, tako i izvedbenoga dijela Dana hvarskoga kazališta. Time je ova manifestacija još jednom potvrdila svoju osobitu ulogu u proučavanju i promicanju hrvatske književnosti i kazališta, ali i cjelokupne hrvatske kulture, pa se naposljetku možemo nadati da će joj ova činjenica i sljedeće godine moći priskrbiti potrebnu potporu sponzora.

Kristina Grgić