Neumorni zavodnik

Neumorni zavodnik

U suradnji s redateljem Georgijem Parom Špiro Guberina dopušta profesoru Miroslavu da bude podosta stariji od protagoniste praizvedbe, a time i tankoćutniji, nostalgičniji, sjetniji, no ne gubeći neusporediv, Bajsićevim tekstom nadahnut smisao za humor

Zagrebačka zajednička (pret)premijera Maloga hrvatskoga teatra Kiklop i Šibenskoga kazališta Gle, kako dan lijepo počinje Zvonimira Bajsića, posvećena dvadesetoj obljetnici piščeve smrti, protekla je u dvorani kazališta lutaka u znaku ponovne afirmacije toga djela i nove, izvrsne glumačke kreacije Špire Guberine u ulozi tragikomičnoga zavodnika Miroslava.

Špiro Guberina u najvećoj je mjeri velikan epizoda, sposoban u ulogu neduga trajanja na pozornici sažeti maksimum izražajnosti i djelotvorna utjecaja na predstavu u cjelini. Beaumarchaisov Figaro na početku karijere, Držićev Grižula u parku Gradac na Dubrovačkim ljetnim igrama, Majerov Očenašek u televizijskoj izvedbi, junak Marinkovićeve Brijačnice kod Trimalhiona na šibenskoj pozornici među relativno malobrojnim su glavnim ulogama u Guberininu opusu, kojima sada umjetnik dodaje i ulogu Bajsićeva Miroslava u predstavi Gle, kako dan lijepo počinje, koja bi trebala biti jednim od temelja stalnoga djelovanja dramskoga kazališta što se ponovno pokreće u Šibeniku.

Kratak uvid u kazališni dio umjetničkoga opusa priznatoga radijskoga umjetnika Zvonimira Bajsića (pisca radiodrama, redatelja, pokretača u svijetu radija međunarodno poznate Zagrebačke škole dokumentarne radiodrame, esejista, teoretika…) može dati pismo što ga je 2. srpnja 1980. uputio Umjetničkom savjetu Dramskoga kazališta Gavella:

Dragi prijatelji,

1964. godine dvoumili ste se da stavite na repertoar moj komad Varalice (pisan za vaše članove Šubića i Marottija) pa ste ga prepustili Zagrebačkom kazališnom studiju (dvorana Akademije). Varalice su potom proglašene najuspješnijom zagrebačkom predstavom u toj godini.

1967. godine komad Gle, kako dan lijepo počinje stavili ste na svoj repertoar Iza željezne zavjese, no ubrzo, nakon nekoliko proba, odustali. Komad je izveden na Trešnjevci, i opet s uspjehom.

1980. godine napisao sam Ne (opet za vaše kazalište i vaše članove Marottija, Kvrgića, Krču i Heršakicu). Razumljivo je da ni za ovo djelo niste pokazali interes pa je za očekivati uspješnu predstavu negdje drugdje. Dok se stvari budu odvijale ovim redom (vođene vašim nepogrešivim instinktom), nitko zadovoljniji od mene.

Sad vam šaljem novu redakciju Prijatelja više kao arhivsku građu da bi se kompletirao dugogodišnji odnos jednoga pisca i jednog kazališta, od kojih su oba i gradski i zagrebački.

Ne znam tko će dulje potrajati, ili ja kao zagrebački dramski pisac ili vi kao zagrebačko dramsko kazalište, pa će biti zanimljivo dočekati krajnji ishod dviju upornosti: hoće li meni poći za rukom napisati toliko uspješnih komada koliko ih vi možete uspješno ignorirati?

Vaš Zvonimir Bajsić

Autor nije dočekao, ali mi jesmo. U ponešto kraćenom izdanju u režiji Georgija Para Gle, kako dan lijepo počinje i dalje uspješno nalazi put do glumaca i publike. Predstava ne robuje izvrsnom uzoru scenske praizvedbe ovoga djela (redatelja Ladislava Vindakijevića, glumaca Fabijana Šovagovića i Zdenke Heršak), nego polazi vlastitim putem. U suradnji s redateljem Georgijem Parom Špiro Guberina dopušta profesoru Miroslavu da bude podosta stariji od protagoniste praizvedbe, a time i tankoćutniji, nostalgičniji, sjetniji, no ne gubeći neusporediv, Bajsićevim tekstom nadahnut smisao za humor. Oni koji su vidjeli Dnevnik Očenašeka Vjekoslava Majera u Guberininoj interpretaciji možda će u nijansama nježnosti i humora prepoznati neke zajedničke crte dobro pogođena mentaliteta. Šibenska glumica Jasminka Antić u ulozi dobrodržeće udovice Mariole sada daje tom po nezaboravno moćnoj glumi Heršakove izvorno zagrebačkom liku nove, prepoznatljivo mediteranske crte. Sudeći po odjeku u gledalištu predstavi predstoji dug i uspješan život. Pomaže joj i maštovita vedrina scenografije Branka Lovrića Caparina i Vedrana Ivankovića.

Na kraju, evo i jedne anegdote. Zagrebačka praizvedba uopće se nije dala zaustaviti. Kada su ostali bez pozornice, Zdenka i Šovo unajmili su stari kombi, ukrcali u njega Mariolinu kuhinju, stavili na vozilo ime svoga kazališta »Dok ide ide« i krenuli na putovanja. Natpis su uskoro morali skinuti, jer je izazivao odveć pozornosti prometne milicije...

Marija Grgičević