Erotika u Comédie Française

Erotika u Comédie Française

Pariz Bogat siječanj protekao je na scenama Comédie Française, nekadašnje utvrde tradicionalizma i konzervativnog teatra, koji polako popušta suvremenijim trendovima, ali i ležernijim sadržajima. Posljednja premijera žanrovski određena kao erotski kabaret u malom Studiju daleko je od nekadašnjih klasika. Senzualan, vreo, strastven epiteti su kojim je opisan kabaret u izvođenju pjevačice i glumice Véronique Vella. Kako je godina završila nimalo konzervativnom premijerom Koršunovasova viđenja Shakespeareove Ukroćene goropadnice, čini se da Comédie Française kreće manje tradicionalnim stazama, premda nije zaboravljena obljetnica osnivanja kazališta 15. siječnja 1622, koja je protekla u znaku Moličrea. I konačno, da bogat mjesec učine još zanimljivijim, održan je i minifestival najuspješnijih predstava iz filmskog arhiva kazališta.

Živi bili pa ne vidjeli

London Premda je London svjetska kazališna prijestolnica i rijetki su tjedni bez premijera, engleski se kritičari, nakon što su rezimirali prethodnu godinu, ipak radije poigravaju ovom u koju smo tek ušli. No, za razliku od većine kolega novinara, koji izvlače najvažnije događaje godine pred nama, Andrew Haydon u »Guardianu« usudio se predvidjeti najveće kazališne promašaje u 2008, pod geslom cinizam je zabavan. A pritom njegove prognoze nisu vezane uz marginalna kazališta, nego redovito govori o vjerojatnim promašajima u najvećim kućama. Nacionalno kazalište propast će s produkcijama George Bernard Shawa, i to ne jednom, nego baš sa svima, siguran je on. Ideja na kojoj radi Royal Court predstavljajući nedovršene komade mladih autora također je osuđena na propast, a ni Black Watchu Gregoryja Bourkea u škotskom Nacionalnom kazalištu ne piše se bolje, sluti Haydon. Rat i mir koji se očekuje u Hampsteadu bit će katastrofa, kao i kompletan londonski festival mima. Živi bili pa (ne) vidjeli!

Beckett kroz Barišnjikova

New York I baletnu i kazališnu publiku oduševila je plesna interpretacija četiri Beckettove jednočinke u koreografiji i izvođenju legendarnoga Mihaila Barišnjikova, naslovljena Beckettove kratke. Krenuvši od zamisli da svaka Beckettova jednočinka ima barem jednu vizualnu atrakciju i da irski autor često sam precizno koreografira korake svojih junaka, Barišnjikov je stvorio koreodramu koja pokretom propituje neke bitne postavke jednog od najvažnijih autora suvremenoga teatra. Predstava je dramska koliko i plesna, a Barišnjikov, osim što pleše, u jednočinki Eh, Joe, izvorno napisanoj kao TV-drama i govori. Eto, zateknete li se u New Yorku, jer ste recimo redovit posjetitelj tamošnjih postnovogodišnjih rasprodaja, koje još traju, predahnite malo posjetom New York Theatre Workshopu kako biste i sami nakratko sudjelovali u povijesnom scenskom susretu dvaju klasika.

Ptičja zavjera

Moskva Ni s plesom ni s postblagdanskim šopingom nikakve veze nema produkcija Drugog kazališta temeljena na tekstu Ornitologija poznatog psihijatra i sve češće dramatičara Aleksandra Stroganova u režiji Vladimira Agejeva. Provokativna psihološka studija, koja pleše po rubu društveno prihvatljivoga, pita se je li težnja za apsolutnom slobodom zapravo destruktivna. Savva, sredovječni oženjen muškarac, očaran je svojom susjedom i njezinim bratom, koji je pak opsjednut pticama i njihovim mogućnostima. Savva bi, jasno, želio od zgodne susjede dobiti malo više od razmjene misli, ali ne shvaća da je zapravo uhvaćen u zamku i da služi kao zamorac u psihijatrijskom eksperimentu koji provode brat i sestra. Suprotstavljanje sila kaosa, bezgranične slobode i kreativnosti onima koje oslobađaju konformizam i konvencionalnost u temelju je drame neočekivana raspleta koja je obogatila moskovsku scenu.

Jasen Boko