Zvjezdani sjaj s pokrićem

Zvjezdani sjaj s pokrićem

Rijetko se kada u povijesti Dubrovačkih ljetnih igara u istoj sezoni našlo toliko velikih glazbeničkih imena kao ove godine: Krzysztof Penderecki, Inva Mula, Gidon Kremer,Vadim Rjepin, Midori, Xuefei Yang, Michel Camilo i Tomatito, prvaci Pariškog baleta..... Takve dragocjene umjetničke niske nije bilo ni u vremenu koje neki zovu zlatno doba Igara, kada su u jednoj sezoni svirale najviše tri glazbeničke zvijezde

Glazbeni program 58. dubrovačkih ljetnih igara izborom kvalitetnih umjetnika i koncepcijom programa pokazao je snažan umjetnički uspon. Ravnatelj glazbenog programa Neven Frangeš izjavio je da Igre već 58 godina imaju jasan razlog i ideju vodilju: »Dubrovnik kao mjesto susreta Hrvatske i svijeta To hoće reći da u Dubrovniku želimo vidjeti ponajbolje i najzanimljivije umjetnike iz svijeta, a prikazati tomu svijetu ponajbolje i najzanimljivije hrvatske umjetnike.« Očito je uložen velik trud i volja da se u ovoj sezoni taj susret i ostvari i postignu umjetnički rezultati koji nas stavljaju uz bok uspješnih europskih festivala, premda smo po bogatstvu daleko ispod njih. Rijetko se kada u povijesti Dubrovačkih ljetnih igara u istoj sezoni našlo toliko velikih glazbeničkih imena kao ove godine: Krzysztof Penderecki, Inva Mula, Gidon Kremer,Vadim Rjepin, Midori, Xuefei Yang, Michel Camilo i Tomatito, prvaci Pariškog baleta..... Takve dragocjene umjetničke niske nije bilo ni u vremenu koje neki zovu zlatno doba Igara, kada su u jednoj sezoni svirale najviše tri glazbeničke zvijezde.

Glavni koncept glazbenoga programa i nadalje se drži davno zacrtana modela s osnovom u tradicionalnom glazbenom izričaju, ali uz otvorenost prema svim glazbenim stilovima. Ta je otvorenost oprezna, ali je posljednjih godina Festivala sve vidljivija. Naime, u program se unose glazbeni žanrovi koji povezuju tradiciju i sadašnjost. Dostojno je prezentirana i hrvatska glazba, a, što je važno, izvodili su je i strani umjetnici, pa most uspostavljen prije nekoliko godina između svjetskog i domaćeg glazbenog stvaralaštva dobro funkcionira. To nam je osobito važno, jer Dubrovačke ljetne igra, kao vrhunska kulturna manifestacija, najbolja su promidžba Hrvatske pred brojnom inozemnom publikom.

U četrdeset pet festivalskih dana održano je 25 večernjih koncerata i tri ponoćne serenade, a glazbe je bilo za sve ukuse, odnosno prema načelu za svakoga ponešto. Ali važnija je od toga vrsnost, koja je, općenito govoreći, ove godine bila na visokoj razini. Po starom uzusu Igre je otvorio veliki ansambl. Po tradiciji to je uvijek bila Zagrebačka filharmonija. No, ove godine grad Zagreb nije financirao njezino sudjelovanje na Dubrovačkim ljetnim igrama, čime je to gostovanje izostalo, a u atriju Kneževa dvora nastupio je Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem Ivana Repušića i uz sudjelovanje laureata netom završena natjecanja Čajkovski u Moskvi. Time su Dubrovačke ljetne igre pokazale ažurnost da se uključe u najnovija glazbena događanja. Nadahnuta interpretacija koncerata Petra Iljiča Čajkovskog mladih umjetnika, violinista Nikite Borisoglebskog, violončelista Nareka Hakhnazaryana i pijanista Benjamina Mosera, bio je odličan uvod za preostali glazbeni program Igara. Zaključene su nastupom orkestra Slovenske filharmonije na Boškovićevoj poljani pod ravnanjem Georgea Pehlivaniana. Slovenci su, kao što uvijek čine na gostovanjima, a na što bi se trebali ugledati i hrvatski orkestri, prvo izveli djelo iz svoje baštine (M. Bravničar), a zatim su počastili domaćine izvevši Sunčana polja hrvatskoga skladatelja Blagoja Berse. Nastup su završili djelima čeških skladatelja Smetane i Dvořáka, pokazavši potpuno slavenskim programom visoku umjetničku razinu. Između dva spomenuta orkestralna nastupa ponuđene su još tri večeri s orkestrima. Ostvarili su ih, ponovljenim nastupom, Dubrovački simfonijski orkestar uz sudjelovanje američkog klarinetista Michaela Edwardsa i pod ravnateljskom palicom Zlatana Srzića Koncertom za klarinet i orkestar Brune Bjelinskog; zatim Zadarski komorni orkestar pod ravnanjem Ivana Repušića i sa solistom violinistom, sjajnim Stefanom Milenkovićem u Vivaldijevim Godišnjim dobima te Splitski komorni orkestar pod ravnanjem Pavla Dešpalja sa solistima violinistom Valterom Lovričevićem i pijanisticom Ivanom Dragičević. Ove je godine stari znanac Festivala Gidon Kremer imao svoj mali festival u festivalu. Sa svojim mladim glazbenicima, koji sačinjavaju orkestre Kremerata Baltica i Kremerata musica, imao je dva vrlo uspješna koncerta i jednu večer sa sastavom Kvaretet Kremeratina ponudivši apartne programe. Solisti su bili vrsni udaraljkaš i aranžer Andrej Puškarev, oboist Aleksej Ogrinčuk te klarinetist Julian Bliss, koji su svi pokazali visoke kvalitete, zbog kojih ih je, uostalom, Kremer i uvrstio u svoje projekte. Svaki susret s Gidonom Kremerom kao sviračem ostavlja dubok dojam o umjetniku čija je uspješnost konstanta njegova umjetničkog rada. Ove je godine prvi put na Dubrovačkim ljetnim igrama gostovao Festivalski orkestar iz Vilniusa sa solistom i dirigentom Vadimom Rjepinom, koji je svirajući na violini Stradivari-Rubby iz 1708, na kojoj je svirao i slavni Pablo de Sarasate, nadahnuto i uvjerljivo odsvirao Prvi koncert za violinu i gudače u d-molu Felixa Mendelssohna i Waxmanovu Carmen-fantaziju te je zaista zadivio nazočne, ne samo tehničkim savršenstvom kao preduvjetom da se ostvare sve zamisli nego nadgradnjom partiture, koja je odisala snažnom umjetnikovom osobnošću. Bilo je to sviranje zvjezdanoga sjaja s punim pokrićem.

Svakako najveću pozornost, gotovo senzaciju, izazvao je nastup Krzysztofa Pendereckog, najvećega živućeg skladatelja, s orkestrom Sinfonietta Cracovia u dvorani tvrđave Revelin. Za izvedbu svoga djela Concerto grosso za tri violončela i orkestar uz japansko-njemačkog violončelista Danjula Ishizaka i peruansko-uragvajskog violončelista Claudija Bohorqueza odabrao je i našu Moniku Leskovar. A kao prvu točku večeri čuli smo Preobrazbe hrvatskoga skladatelja Dubravka Detonija, koji je bio na koncertu, vidno uzbuđen zahvaljujući velikom Pendereckom, da je s tako dubokim promišljanjem glazbe udahnuo život njegovoj partituri. Beethovenova Simfonija br. 5 u c-molu pod rukom dirigenta Pendereckog i u interpretaciji orkestra iz Krakova imala je potpuno dorađenu zvučnu sliku, zapravo izvedba je bila upravo čudesna.

Ove je godine održan samo jedan koncert zborne glazbe, što je zasigurno premalo, jer postoji publika koja rado sluša takve koncerte, što se vidjelo kad je Lado iz Zagreba dao odličan prilog festivalu izvevši oratorij Kalvarija Ljube Stipišića-Delmate.

Ako se želi ugošćavati velike ansamble, u Dubrovniku se najozbiljnije mora misliti o višenamjenskoj dvorani. Jer, nažalost, i dalje postoji, dapače sve se više produbljava, problem na otvorenim prostorima u staroj gradskoj jezgri, zbog buke okolnih ugostiteljskih objekata. Čak se i u Kneževu dvoru, hramu i ambijentalnoj ikoni koncerata klasične glazbe, čuje buka i zveket čaša, klapsko pjevanje, odnosno osjeća miris ulja za prženje iz obližnjeg ugostiteljskog objekta. Kada je riječ o ansamblima kao što je onaj Baleta pariške opere, predstava se u Gradu zaista nema gdje održati. Tako su veliki plesači svoju umjetnost brojnoj publici, koja je očito željna takvih priredaba, prenijeli u Kamenolomu Dubac. Uvjeti su bili relativno teški, jer, koliko se god organizator trudio da osigura tehničke uvjete za baletnu predstavu, vjetar je na pozornicu nanosio sitni pijesak, što je bila poteškoća plesačima, osobito kod skokova, pa su se neki od njih poskliznuli, što ne samo da smeta ukupnom dojmu nego je za plesače opasno. Ipak, sveukupno sve pohvale Igrama što smo mogli uživati u baletnoj čaroliji vrhunskoga sastava.

Sedam solističkih koncerata u atriju Kneževa dvora uvijek su bili dobro popunjeni. Samo je jedan pripao domaćem umjetniku, pijanistu Lovri Pogoreliću, koji je izvodeći skladbe Franza Liszta, Modesta P. Musorgskog i Sergeja V. Rahmanjinova izbrušenim sviranjem, osobito u prvom dijelu večeri, izmamio dug pljesak publike. Ruski pijanist Nikolaj Demidenko, s respektabilnom međunarodnom karijerom, držao se strogo stereotipna programa s djelima Johanna Sebastina Bacha, Franza Liszta i Roberta Schumanna, demonstrirajući sve odlike poznate ruske pijanističke škole. S užitkom smo slušali i nastup još jednoga ruskog glasovirača s mnogo dobivenih nagrada na svjetskim nadmetanjima Aleksandera Gindina, koji je djelima Roberta Schumanna, Igora F. Stravinskog i Franza Liszta pokazao superiornost u svakome pogledu, visoku kontrolu sonornosti, finu muzikalnost bez rasipanja unutarnje energije, a usmjerujući se na bit glazbe. Finski pijanist Olli Mustonen, čija je karijera vrlo razgranata, uz svoju skladbu u program je uvrstio i skladbe Johanna Sebastina Bacha, Roberta Schumana, Sergeja S. Prokofjeva. Umjetnik koji svirku prati, reklo bi se, pantonimom, diže ruke visoko povrh glave i naglo ih spušta stvarajući u slušatelja nevjericu u točnosti odsviranih akorda, ali računalnom točnošću svira svaku frazu i svaki akord, izvlači iz glazbala čudesnu razgovijetnost i zvukovnu slojevitost. Pijanisti su ove godine imali na raspolaganju novi klavir Stenway, što ga je Dubrovačkim ljetnim igrama darovao Marijan Hanžeković, ugledni zagrebački odvjetnik.

Kinesku gitaristicu Xuefei Yang svjetski kritičari ubrajaju u elitu gitarističke umjetnosti, a njezin je nastup to i potvrdio. Umjetnica je uz nekoliko skladbi prilagođenih za gitaru iz klasičnoga repertoara odsvirala i izvorne skladbe za gitaru i za publiku istkala najfinije zvučno platno. Danas je u svijetu dovoljno da se objavi plakat za koncert na kojem piše jednostavno Midori (prezimena Goto), a odnosi se na japansku violinisticu, da ulaznice budu razgrabljene. Sitna i nježne građe, ponašanjem samozatajna, kad svira na violini Guarneri del Gesua postaje divom, a najimpresivniji su njezini tonovi duga trajanja, koje umjetnica zadržava bez imalo naznaka u slabljenju intenziteta ili boje. Midori kao da apsorbira sve sokove života i pretače ih u tonsku raskoš. U američkom pijanistu Charlesu Abramovichu imala je ne samo odlična suradnika nego i ravnopravna sudionika velike violinističke večeri.

Svjetska pjevačka diva Inva Mula, danas među najtraženijim Violetama iz Traviate, bila je sjajan mamac publici, koja je Knežev dvor prepunila. Dio je ostao iza vrata naslanjajući na njih uho ne bi li čuli pjev velike zvijezde. Pojavom i nastupom Inva Mula je u atrij Kneževa dvora unijela dah velikih opernih kazališta, a nastupila je uz pratnju ruske pijanistice Kire Parfeevets. Lirski sopran neobična intenziteta, u gornjem registru poigrava se tonovima i to u pianissimu, prelazeći bez poteškoća iz lage u lagu, sve pokrivenim tonovima. Njezin je pjev duša koja vibrira, kako je za jednu pjevačicu svojedobno rekao francuski pjesnik Théophile Gautier.

Knežev dvor najljepši je okvir za komorne sastave. U ovoj sezoni prvi je nastupio Bečki gudački kvartet, a kao gošća sudjelovala je pijanistica Jasminka Stančul. Glazbenici toga komornog sastava imaju dugu i uspješnu karijeru, ali su u prvom dijelu koncerta bili indisponirani, a svoju nekadašnju sjajnu sliku tek su pokazali na kraju koncerta muzicirajući s Jasminkom Stančul u Glasovirskom kvintetu u Es-duru, op. 44 Roberta Schumanna. Sasvim drukčiju sliku ostavio nam je Korintski trio (Milenković – Neiman – Aznavoorian), a njihovo sviranje Beethovena, Debussyja i Čajkovskog bio je iskreni umjetnički uzlet. Dubrovački gitarski trio, koji iza sebe ima dug staž, stigao je na Igre nakon jadranske turneje i prezentirao same preradbe. Šteta, jer upravo su tom sastavu hrvatski skladatelji posvetili skladbe i ovo je bila prigoda da se prezentira hrvatsko glazbeno stvaralaštvo za gitarski trio. Posljednji komorni sastav koji je nastupio na Igrama bio je francuski Trio Wanderer (Lutalice). Možda im to ime i odgovara, jer su više na turnejama nego u rodnom Parizu. Na programu su imali djela Mendelssohna, Liszta i Saint Saënsa, pri čijim su izvedbama pokazali uigranost, zajedničko disanje i razumijevanje glazbe, što je, uz više nego korektnu interpretaciju, razumjela i publika nagradivši ih dugim pljeskom. Gostovanje talijanskoga Komornog sastava Omladinskog orkestra Luigi Cherubini nije ispunio očekivanja velikog festivala. Jer, mladost i poletnost nisu dovoljne za izvrsnu izvedbu. To je bio koncert koji bismo brzo željeli zaboraviti.

Na samu početku ove festivalske sezone Igre su napravile iskorak u glazbenom programu, napose glede nastupa u Kneževu dvoru. Naime, nastupili su veliki pijanist i improvizator Michel Camilo i gitarist Tomatito. Njihovo sviranje podiglo je na noge publiku, mlade i stare. Umjetnici bez notnoga predloška sviraju u savršenu skladu najkompliciranije ritmove i raspjevane poznate melodije, što je Dubrovačkim ljetnim igrama dalo novu dimenziju. Na sličan način doživljen je i Duo Attaccantilena, Igor Lešnik i Mario Penzar u dvorani tvrđave Revelin.

Pedeset osme dubrovačke ljetne igre su za nama. Još samo da spomenemo mladoga dirigenta Ivana Repušića, koji je dobio nagradu Orlando za glazbeno ostvarenje. Ravnatelji programa već sastavljaju novi program za 59. sezonu. Nadajmo se da će biti još uspješnija.

Ileana Grazio