Sve je to ljubav

Sve je to ljubav

Perô ili tajne noći, ljubavna priča Michela Tourniera oblikovana u nizozemskome Speeltheateru iz Edama, bila je najbolja predstava festivala u cjelini — sklad između redateljskoga, glumačkog, likovnog, i glazbenog segmenta očarao je

»E, sad stvarno vjerujem da su ispod zemlje ljudići Dominiki!«, uskliknuo je sumnjičavi čupavi dječačić, nagnuvši se nad usisavač uz pomoć kojega su glumci belgijskoga teatra Studio Orca izvukli sićušnu dekicu s petnaest metara dubine ispod zemljine površine. Na lokalitetu istraživanja tla, u parku dječjeg teatra Žar ptica, Belgijci su podignuli šator kako bi ustanovili da ispod zemlje, među crvima i krticama, živi svijet usporedan našem, samo s malenim i pitomim ljudićima. Predstava Lava, ispitivanje tla, nizozemska Perô ili tajne noći uz još pet inozemnih predstava na sedmome su izdanju dječjeg Naj, naj, naj festivala označili veliki preokret: omiljeni je zagrebački dječji festival postao međunarodni, proširivši time koncepciju komparativnim pristupom naših i europskih teatara za djecu i mlade. Otvorivši se na taj način svijetu, publici i kazališnoj struci, Naj, naj, naj festival mudro je izišao iz isključivosti domaćih okvira, omogućivši da se naši autori i glumački ansambli u izboru selektorice hrvatskoga programa Željke Turčinović okušaju u oštroj konkurenciji što su je ponudile europske predstave u izboru selektora Ivice Šimića. Inozemna selekcija, prema riječima Ivice Šimića, nije imala ambiciju u Zagreb dovesti najbolje iz Europe — njegov je plan bio prikazati bogatstvo i različitost stvaralaštva za djecu — od ruskog Istoka nadahnuta klasičnom bajkom, preko srednjoeuropskoga osjećaja za sklad, pa do razigranih mediteranskih kreacija. Treba reći kako je jezična barijera doista bitan problem u percepciji predstava — titlovi ili prijevod s pozornice tu ne pomažu previše.

Sedmo izdanje dječjega Naj, naj, naj festivala ugostilo je četrnaest predstava: osam domaćih i sedam stranih, s tim da su dvije bile izvan konkurencije. Žanrovska se raznovrsnost kretala od opere za djecu Ivica i Marica iz zagrebačkoga kazališta Dubrava, preko dramatizirane sage Ronja kazališta Žar ptica, potom Čapekove Poštarske bajke prenaslovljene u Kolbaba i Brzojavko dječjega teatra iz Osijeka, kazališne adaptacije domaćih suvremenih dječjih pisaca u predstavama Veliki zavodnik iz KNAP-a i Bum Tomica Male scene, pa sve do ruskoga performansa Sretni Hans i rasplesanih Švicaraca u predstavi Sve je to ljubav. Dogodilo se da je u osnovi priče svih predstava na ovome festivalu bila — ljubav. Perô ili tajne noći, ljubavna priča Michela Tourniera oblikovana u nizozemskome Speeltheateru iz Edama, priča o pekaru čije je srce slomljeno zbog nesretne ljubavi prema lijepoj susjedi Colombini bila je najbolja predstava festivala u cjelini — sklad između redateljskoga, glumačkog, likovnog, i glazbenog segmenta očarao je. Da se naš domaći teatar za djecu, kako inovativnošću, tako i vještinom, posve ravnopravno nosi s europskim komadima, pokazale su ljubavne priče iz Bum Tomice (Nikša Butijer u naslovnoj ulozi), gdje se napipavaju prva iskustva o uzvraćenim i neuzvraćenim ljubavima, kako djece, tako i odraslih. Iskonska potraga za ljubavlju osnova je i ZKM-ova Profesora Baltazara u izvrsnoj režiji Krešimira Dolenčića, dok je ljubav između Ronje (blistave Maje Kovač) i Birka, ponikla u Žar ptici, bila smještena u egzotičan svijet nordijskih čarolija što ih je scenografski divno oblikovao Miljenko Sekulić. U jurnjavi za ljubavlju u komadu ceste Kolbaba i Brzojavko, cijeli se svijet pozornice, što ga je duhovito kostimirala Ana Savić Gecan, odlučno urotio da priča završi sveopćim happy endom.

»Tko zna što je ljubav?« pitao je djecu u publici konferansje tik prije izvedbi. Upravo genijalni usklici male djece »Znam ja!« »Ja znam!« »To je...« a onda tajac — kazali su sve o tom neizrecivu osjećaju, baš kao i izvrsne predstave s ovogodišnjega 7. Naj, naj, naj festivala.

Dubravka Lampalov