Tek solidno

Tek solidno

Glumačko tumačenje Johna Malkovicha, koliko god nadahnuto, može zbog prenaglašenosti gledatelja izazvati suprotan učinak od očekivanoga

Redateljski prvijenac Briana W. Cooka Zvati se Kubrick nastao je prema scenarističkom predlošku Anthony Frewina. Kako su obojica surađivala s glasovitim filmskim autorom Stanleyem Kubrickom, ne mora se činiti začudnim njihov uvid u zbivanja devedesetih godina prošloga stoljeća, poglavito prigodom snimanja filma Eyes Wide Shut (1998) kada se u Londonu pojavio sredovječni Alan Conway i, začuđujuće uspješno pretvarao da je upravo on znameniti redatelj. Međutim, iako se Cook i Frewin oslanjaju o istinite podatke, njihov je film ipak više interpretativna nadgradnja što pozornost posvećuje nizu naizgled ovlašno povezanih prijevara središnjega lika, kojeg teško možemo nazvati junakom. Promišljeno pristupajući oblikovanju filmske cjeline, autori su se filma odlučili za svojevrsnu protutežu djelovanja središnjega protagonista i zamalo apsurdnog učinka koje ono postiže. Iako se zbivanja nižu poput više ili manje prijemčivih vinjeta, scenaristički predložak filma Zvati se Kubrick zagovara razmjerno čvrstu pripovjednu strukturu, odnosno ravna se prema svim bitnim odrednicama filmske narativnosti. No, okosnicom je ovoga ostvarenja ipak središnji lik Alana Conwaya, uspješno okarakteriziran i u nadahnutoj izvedbi Johna Malkovicha doveden do gotovo neprimjerene uvjerljivosti. Višeslojnost je suodnosa toga lika sa nizom sporednih protagonista zanimljiva, jer manje odražava njegovu prijetvornu amoralnost u djelovanju, a više naivnost raznolikih likova u žudnji za slavom. Tako ti likovi ne dosežu punu karakterizaciju; uvjerljivo su ali ovlašno prikazani, pa ih ne možemo smatrati tek pukim stereotipima. Razotkrivanje je Conwayevih prijevara postupno, ali ne i potpuno, upravo zbog činjenice da se prevareni pojedinci nisu odvažili svjedočiti pred zakonom, odnosno potrebu za zadovoljenjem pravde nadvladao je njihov sram zbog postupaka koje su počinili. Ne treba zaboraviti ni da se Conway pokazao dostatno domišljatim prevariti i medije ali i službenu zdravstvenu instituciju, pa gledatelj, kao i sami autori, tek može nagađati o prirodi njegova djelovanja. Iako je Zvati se Kubrick redateljski prvijenac Briana Cooka, zaleđe mu je nedvojbeno poveliko iskustvo u funkciji pomoćnika redatelja, te zbog toga ne moraju čuditi i njegovi promišljeni redateljski postupci. Premda uglavnom zagovara izravnije filmsko pripovijedanje, mjestimice ne zazire od začudnijih filmskih postupaka poput preklapanja vremenskih segmenata zbivanja ili uporabe likova koji se izravno obraćaju gledatelju, nastojeći tako dokinuti spone što razdvajaju unutarfilmsku građu i gledateljevu recepciju filmskih zbivanja. Potpomognut je učinkovito djelatnošću montažera Alana i Jeremy Strachana koji zanatskim postupcima filmsku strukturu održavaju svrhovitom, kao i snimateljskom izvedbom Howarda Athertona u uprizorenju raznoliko oslikanih scena i okruženja. Primjena je svjetla i boje u ovome filmu više koloristička nego tonska, upravo da bi se podcrtala amoralnost okružja i postupaka niza likova. Glumački je postav izvedbom dosljedan napisanim ulogama, a tumačenje Johna Malkovicha, koliko god nadahnuto, može zbog prenaglašenosti kod gledatelja izazvati suprotan učinak od očekivanog. Zvati se Kubrick, naposljetku, i nije toliko komedija koliko to žanrovskim označnicama prikazuju distributeri. Premda mu komičnog ne manjka, predočavanje je priče uistinu ironičan, čak i sarkastičan uvid u sama zbivanja, a bez poteškoća možemo ustvrditi da će ipak privući profilirano gledateljstvo. Naposljetku, nije posrijedi potpuno uspjelo ostvarenje, nego tek solidan film što može privući i citatnošću u odnosu spram opusa samoga Kubricka.

Tomislav Čegir