Tajanstveni stranac

Tajanstveni stranac

Adaptacija kratke priče Williama J. Locka, ujedno i redateljski debi karakternog i plodnog glumca Charlesa Dancea, Neuzvraćena ljubav u prvome je redu film koji spaja dvije prave dame britanskoga glumišta – (haripoterovku) Maggie Smith i (džemsbondovku) Judi Dench. Oskarovke su u ulogama dviju sestara koje zadovoljno i spokojno žive u maloj vili uz neobično i divno englesko priobalje, sreću pronalazeći u malim životnim radostima – vrtlarenju, vezenju, ispijanju čaja, sve dok im u to predratno doba (1936. je godina) u život ne uđe slavenski stranac i doslovce ga preokrene naglavce – mahom onaj duševni dio. I baš poput sestara izoliranih u vlastitu svijetu, i Danceov film, gotovo zamrznut u prostoru, ali i trenutku, zapravo je djelo u niskome ključu, jednostavno i posvemašnje tiho; njegova je priča sporogoreća i nema jasan smjer. Užitak gledanja stoga treba tražiti u neiščekivanju, nužnosti nefokusiranja na razrješenja, u uživanju u samu procesu, dakle već u startu ne razvijati percepcijski prag očekivanja. Pomalo odveć opušten film, ipak nesporno kultiviran i ugodan, s iskrenim smislom za osluškivanje priče baš kao i melankolično karakterološko studiranje, Neuzvraćena ljubav najslabija je kad pokušava zaokrenuti ka dramskom sukobu i unijeti nešto napetosti; u tim trenucima pada jer joj takva vrsta dinamičnosti više šteti negoli koristi – riječju, nije joj potrebna. Nužnije joj je, naime, bilo zadržavanje na psihološkom produbljivanju sestrinskih likova negoli orijentacija na suvišan i grubo stršeći lik ruske slikarice (Natascha McElhone) te njezina utjecaja i odnosa s tajanstvenim strancem, a zapravo violinskim virtuozom (Daniel Brühl). Stoga najjačom konstantom i najatraktivnijim adutom redateljeva uratka ostaje upravo nastup posvemašnje prirodnih i neusiljenih Smith / Dench veličina, snažne suigrane kemije, odnosno snaga kornvolskoga krajolika, te iako malen i konvencionalan film, Neuzvraćena ljubav ipak je nezavisnjački profilirano i senzibilizirano djelo. Takvu bi auru htjeli postići mnogi, ali to silom ne uspijeva.

Katarina Marić