Odlazak operetnog velikana

Odlazak operetnog velikana

Iako pjevačka karijera nije bila duga, trag što ga je ostavio i galerija likova što ih je ostvario trajno su obogatili Kazalište Komedija i Splitsku operu

Četvrtoga svibnja u Zagrebu je umro tenor Slaven Smodlaka, protagonist zlatnoga razdoblja zagrebačke operete u Kazalištu Komedija pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća. Petnaestak godina bio je prvak Komedije i nekoliko godina stalni honorarni član Splitske opere. Slaven Smodlaka rođen je 1920. u Kotoru. Od oca koji je bio dvorski fotograf na dvoru crnogorskoga kralja Nikole naučio je fotografski zanat. Bio je direktor fotografskoga poduzeća u Zagrebu, a pjevao je iz zadovoljstva, čak je snimio ploču s jednom talijanskom kanconom. Zatim je počeo učiti pjevanje i radio s poznatim pedagozima Zlatkom Širom, Julijem Betettom i Josipom Rijavcem. Debitirao je 1954, u doba postojanja stalne operete u Puli. Ostvario je nekoliko glavnih tenorskih uloga, da bi 1956. uskočio u ulogu Šandora u Barunu Ciganinu u Komediji, što su kritike popratile pohvalama. Godinu poslije slijedila je naslovna uloga na premijeri Albinijeva Baruna Trenka, i tako je od 1957. Slaven Smodlaka postao prvakom Komedije. Potkraj pedesetih počeo je redovito gostovati u Splitu, što je splitskom HNK omogućilo redovito izvođenje operete. U Splitu je ostvario i nekoliko opernih uloga — Sokolovića u Zajčevu Zrinjskom, Omera u Hatzeovim Adelu i Mari, Dživa u Gotovčevu Stancu, Erika u Wagnerovu Ukletom Holandezu, Hermana u Čajkovskijevoj Pikovoj dami. Više od pedeset puta pjevao je Eru s onoga svijeta. Sačuvana dokumentarna snimka splitske predstave svjedoči o tome kako je vrstan Ero bio, sa sjajno karakteriziranim tekstom, lakoćom zapjeva i vragolastom, šaljivom notom interpretacije. Poslije je pridodao i nekoliko baritonskih uloga, u prvome redu Rossinijeva Figara u Seviljskom brijaču. Usporedno s nastupima u Splitskoj operi Slaven Smodlaka pjevao je redoviti repertoar u Komediji: baruna Trenka, princa Su–Čonga u Zemlji smiješka, Stefana u Viktoriji, Vojvodu u Noći u Veneciji, Adama u Ptičaru, Mirka u Maloj Floramye, Ivu u Đerdanu. Slaven Smodlaka bio je dramski tenor velike snage i prodornosti. Isticao se živim scenskim nastupom, temperamentom i glumački zaokruženim likovima. Česta mu je partnerica bila supruga, sopranistica Melita Kunc. Godine 1968. povukao se iz Kazališta Komedija i iz Splitske opere te je otada vodio vlastiti fotostudio u Zagrebu. Nastavio je nastupati samo na koncertima. Iako njegova pjevačka karijera nije bila duga, trag što ga je ostavio i galerija likova što ih je ostvario trajno su obogatili Kazalište Komedija i Splitsku operu.

Davor Schopf