Vijenac 318

Kazalište

Retrospektiva hrvatske videoumjetnosti Insert, Mali salon, Rijeka, travanj 2006.

Dobra kondicija posjetitelja

Širok i opsežan projekt kronološki je strukturiran arhiv koji se uspostavlja recepcijom pojedinačnih radova, izravnom komunikacijom promatrača i autora

Retrospektiva hrvatske videoumjetnosti Insert, Mali salon, Rijeka, travanj 2006.

Dobra kondicija posjetitelja


slika


Širok i opsežan projekt kronološki je strukturiran arhiv koji se uspostavlja recepcijom pojedinačnih radova, izravnom komunikacijom promatrača i autora


Prvi dojam: polumrak, svjetlosni bljeskovi, djelomična kakofonija. Dojam drugi: adicija — kompilacija pokretnih slika na neuobičajenu zbroju tehničke aparature (ekrani, LCD–projektori, DVD–plejeri...). Činjenica: Insert, prva retrospektiva hrvatske videoumjetnosti u suorganizaciji Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka. Kustoski tim (Branko Franceschi, Silva Kalčić, Antonia Majača, voditelj Tihomir Milovac) pripremio je revijalnu izložbu stotinjak videoautora te polimedijskih umjetnika koji se izražavaju videom. Širok i opsežan projekt primarno je kronološki strukturiran arhiv koji se uspostavlja recepcijom pojedinačnih radova, izravnom komunikacijom promatrača i autora. Lišen konteksta, interpretacije, muzeografske prezentacije, usmjeren je na senzibilizirana i zainteresirana sugovornika. Omogućujući istraživanja — sagledavanja medija u široku rasponu od klasika do recentnih predstavljanja afirmiranih, profiliranih, umjetnika različitih generacija. Imamo priliku vidjeti prve radove iz sedamdesetih godina, eksperimente medijskog izraza te iskaza subjekta (Sanja Iveković, Ivan Ladislav Galeta, Dalibor Martinis), zatim istraživanja videojezika s naglaskom na morfologiji i autoreferencijalnom stajalištu iz osamdesetih (Ivo Deković, Breda Beban i Hrvoje Horvatić). Pluralizam poetika, tehničkog i medijskog uslojavanja posljednjega desetljeća dvadesetog stoljeća označen je i novom umjetničkom generacijom (Darko Fritz, Tanja Golić, Dan Oki). Oko 2000. očituje se sve veća rasprostranjenost (i dostupnost) medija, kao i raznovrsnost interesnih fokusa, žanrova, modusa. Današnja nedvojbena polimorfnost izraza te medijska isprepletenost konceptualne, performerske, filmske i kompjutorske prakse eksponira se unutar raznih polja društvenosti i socijalnog angažmana (Tomislav Brajnović, Kristina Leko, David Maljković, Sonja Vuk). Također i u autoreferencijalnim istraživanjima te ekspresivnim ili intimistički intoniranim izvedbama (Marijan Crtalić, Sandra Sterle). Podrijetlo pokretnih slika uglavnom je vezano uz središte vizualne re/produkcije — Zagreb, radi umjetničke edukacije — egzistencije dijelom i za inozemstvo. »Značajno je da devedesetih upravo u mediju videa snažno istupaju i umjetnici iz regionalnih centara i periferije...« (B. Franceschi, Frame by frame, prva kompilacija hrvatske videoumjetnosti, 2002). Slika između prostora i vremena zaustavljena je, otvorena, simulirana, iskrivljena, ambijentalizirana. Konkretizirana na ekranima i zidnim projekcijama te uglavnom od osamdesetih godina i instalacijama (Simon Bogojević Narath, Pasko Burđelez, Sandro Đukić, Ivan Faktor, Alen Floričić). Insert s videomedijem kao jedinim vodičem i filtrom vizualno, tehnički i muzeološki kompleksne baštine, bez razvedenih kritičkih, estetskih, obrazovnih komponenti projekta, sveden je na temeljnu razinu: dokumentiranje i sabiranje — pokazivanje i prikazivanje. Pregled videa te izbor videoinstalacija u riječkom muzejskom prostoru i Malom salonu kao pomoćne (i jedine) vodilje postava nudi fluorescirajuće datacije na zidovima. Ukupnost slika / zvukova od posjetitelja zahtijeva dobru kondiciju te strpljenje za dočekivanje određenog rada koji se vrti digitalno prilagođenim medijima. Zapravo utvrđujući startnu poziciju (muzejsku – korisničku) percepcije raznovrsnosti i polivalentnosti (video)scene. »U formi multiperceptivne prezentacije, kombinirajući video projekcije, televizijsku prezentaciju, prostorne instalacije i ambijente te interaktivne video radove, izložba predstavlja preko 200 video djela u različitim razlikovnim segmentima.« Rasvjetljavanje s pomoću deplijana prve retrospektive svodi se na šturi pregled videopredjelima Hrvatske. U očekivanju kataloga (englesko – hrvatski), zamjenski materijal sumira produkciju, aktere, sažima klasifikaciju medija, s telegramskim osvrtom na vizualne, društvene, ekonomske (među)utjecaje.


Ksenija Orelj

Vijenac 318

318 - 11. svibnja 2006. | Arhiva

Klikni za povratak