Cinema Paradiso

Cinema Paradiso

Hrvatski filmski savez ostvario je tijekom protekle dvije godine u zagrebačkom kinu Tuškanac najambiciozniji filmski program u neovisnoj Hrvatskoj, od retrospektiva hrvatskih autora, manje poznatih stranih kinematografija do kultnih svjetskih redatelja, pretvorivši to staro kino u pravu kulturnu instituciju

Pred kraj 2005. treba izdvojiti pet filmskih događaja koji su je nedvojbeno obilježili.

1. Filmski programi u kinu Tuškanac

Pod vodstvom predsjednika Hrvoja Turkovića, i dugogodišnje tajnice Vere Robić–Škarica, uz stručnu suradnicu za filmske programe Agar Pata, Hrvatski filmski savez ostvario je tijekom protekle dvije godine u zagrebačkom kinu Tuškanac najambiciozniji filmski program u neovisnoj Hrvatskoj, od retrospektiva hrvatskih autora, manje poznatih stranih kinematografija do kultnih svjetskih redatelja, pretvorivši to staro kino u pravu kulturnu instituciju. U tom je trebalo prijeći niz prepreka: od borbe za samu dvoranu, ugovora o njezinu korištenju, natezanja s bivšim ravnateljem Zagreb filma oko uporabe zgrade do raspuštanja Filmskog centra u osnivanju koji se neočekivano pokazao balastom za sam program, koji je ionako realizirao HFS. No, upornost se Vere Robić–Škarica isplatila: najveći su problemi iza nje, a program ide dalje, i to svakodnevno (prije samo svakim drugim danom). Grad i Ministarstvo kulture trebali bi tom projektu dati i još veću potporu, koja bi omogućila uređenje i modernizaciju zgrade i njezino primjereno održavanje. Valja reći da pokretanje Filmskih programa nije bila zadaća koja je Hrvatskom filmskom savezu kao savezu filmskih klubova pripadala — Savez je jednostavno zahvaljujući agilnosti u njemu okupljenih pojedinaca preuzeo inicijativu na području koje tijekom posljednjih petnaest godina nije preuzela nijedna kulturna ustanova. Hrvatski filmski savez, uz svoju filmsku produkciju, ispunjava još dvije važne uloge: izdavanje vrijednih knjiga o filmu (urednica Diana Nenadić) i najboljeg hrvatskog filmskog časopisa — »Hrvatskoga filmskog ljetopisa« (koji nakon Hrvoja Turkovića danas vodi mladi filmolog Bruno Kragić).

2. Sporazum o najboljem filmu godine: Što je Iva snimila 21. listopada 2003.

U Hrvatskoj se rijetko kada postigne sporazum o najboljem filmu godine, no ovaj put bilo je tako. U situaciji u kojoj svi producenti i redatelji traže više milijuna od države veteran Tomislav Radić snimio je ultraniskobudžetni film digitalnim videom i s njim pokupio sve glavne nagrade u Puli, sveopće pohvale kritike i najveći broj gledatelja od svih hrvatskih filmova u kinima (5700, što je ipak manje od kapaciteta pulske Arene). Riječ je o iznimnom producentskom pothvatu, koji je dokazao da za uspjeh filma nije najvažniji novac, nego kreativnost sudionika, te da pored skupih, produkcijski velikih filmova, hrvatska kinematografija treba i može imati i male filmove, snimljene modernom tehnologijom uz skroman proračun. Radićev primjer nadahnuo je i druge redatelje, pa je tako sa skromnih gradskih stotinu tisuća kuna snimanje filma upravo dovršio i Željko Senečić. Nadamo se da je to samo početak novoga trenda.

3. Uspjesi hrvatskih filmova na stranim festivalima

Međunarodni uspjeh hrvatske kinematografije nije iznenadan i slučajan — on zahtijeva dulju i upornu prisutnost dobrih ostvarenja. Nakon pozitivnih iskustava s nekim hrvatskim filmom, festivali se lakše odlučuju za druge. Na tradiciji velikih hrvatskih redatelja iz vremena bivše države, staze su hrvatskom filmu neovisne Hrvatske nagradama utrli Vinko Brešan i Zrinko Ogresta, na njih se nadovezao i Dalibor Matanić, a potom i Arsen Anton Ostojić i Ognjen Sviličić filmovima Ta divna splitska noć (koji je do sada osvojio petnaest međunarodnih nagrada) i Oprosti za kung–fu, koji je odnio pobjedu u Varšavi. Film Tomislava Radića Što je Iva snimila 21. listopada 2003. donio je hrvatskoj neovisnoj kinematografiji i prvu nagradu međunarodne kritike FIPRESCI, dodijeljenu u Ljubljani.

4. Discoveryjev Ciklus azijskog filma i Documania

Dobro osmišljeni i medijski popraćeni ciklusi najagilnijega hrvatskog distributera neholivudske produkcije Discoveryja u Broadway Tkalči pokazali su se nečekivano velikim uspjehom i trajanjem protegnuli daleko dulje od predviđenih termina. Tko je mogao očekivati da će nekomercijalni azijski filmovi i dokumentarci postati kinohit? Očito, filmski festivali obavili su važnu edukativnu ulogu i stvorili publiku i za tu vrstu kinematografije.

5. Oživljeni Zagreb film: Baltazar i Glupača

Vinku Brešanu, Lukasu Noli i Albertu Kapoviću treba priznati da su inertni Zagreb film dogurali do dovršenja davno započetih projekata, a ostvarena kvaliteta daje nadu i u buduće uspjehe te naše nekoć svjetski ugledne produkcijske kuće.

Izvan konkurencije: gledanost TV–serije Duga mračna noć Konačno, valja istaknuti još jedan događaj iz područja televizije, ali je neraskidivo vezan uz film: televizijska serija Antuna Vrdoljaka Duga mračna noć postigla je nezamislivo — gledanošću je potukla HRT–ov Dnevnik i Milijunaša, vrativši povjerenje u domaću TV–produkciju i pokazavši da hrvatska televizijska publika nakon niza prosječnih i slabih TV–serija u devedesetima želi produkcijski ambiciozan i atraktivan dramski program. Za Antuna Vrdoljaka to je priznanje publike važnije od svih festivalskih nagrada.

Zlatko Vidačković