Zvuk i slika poetičnosti

Zvuk i slika poetičnosti

»Namjeravamo dozvati harmoniju, buku, mirise i boje Bukurešta... dodirnuti raznolikost, poetiku, tragiku i komičnost rumunjske kulture te postići duboko, esencijalno i apstraktno razumijevanje Marijine osobnosti i umjetničke baštine«, objašnjava Alexander Balanescu, vođa čuvenoga londonskog gudačkog kvarteta, svoj najnoviji projekt nadahnut kultnom pojavom rumunjske glumice te operetne i folk-pjevačice, Marije Tanase. Multimedijska priredba, odnosno audio-vizualni program kojim predstavlja novi album, Balanescu je ostvario u suradnji s austrijskim videoumjetnikom Klausom Obermaierom, koji u projektu sudjeluje i kao skladatelj.

Zagrebački nastup učinio se kao posve logičan nastavak Balanescuova istraživanja vlastitih korijena u rumunjskoj tradicionalnoj glazbi, kakvim se predstavio albumom Luminitza iz 1994. u nastojanju da pomakne granice standardnih repertoara kvarteta i razvije nastup bliži pop-sastavu negoli komornom ansamblu.

JAK EMOTIVNI DOJAM

Bez obzira nazovemo li Mariju Tanase Arethom Franklin istoka ili rumunjskom Edit Piaf (ovo drugo znatno primjerenije zbog tragike u glasu i strastveno fatalističkog stila života), očito je da izbor rada davno preminule (1963) pjevačice nije bio slučajan. Snažne interpretacije, tragična ljubavna tematika, ponor alkohola i izraz pun proturječja bili su vrlo primjereni predložak za glazbu kvarteta koja, očito, ne cilja na pričanje priča, odnosno oslikavanje tematike pjesama, nego gotovo isključivo na jak emotivni dojam. Sve je, prema riječima sama Balanescua, nadahnuto tek detaljima opusa Marije Tanase - ponekim stihom, glazbenim motivom ili sekvencom filmskog zapisa.

Obermaierova slika građena od isječaka s nastupa Marije Tanase i arhivskih snimaka iz rumunjske povijesti, spartanski rabljenih i često digitalno transformiranih u apstraktne slike, obrađene sekvence ili negativ, dopuštajući si povremeno nadrealistični jeu d’esprit, imala je za lajtmotiv repetitivnost koji je s jednako takvim gudačkim uzorkom stvarao snažan dojam gotovo hipnotičke vrijednosti. Zajedno s toplinom i emocionalnošću glazbe, radilo se o posebnom jeziku zvuka i slike, tragikomičnome svijetu zvučnih i videoprojekcija kojima je sastav, u više navrata nadopunjen bubnjarom, parirao izvođenjem glazbe uživo, čime se stvarao dojam spajanja kvarteta s pratećim sastavom Marije Tanase.

Omeđeni početnim beskrajnim multipliciranjem digitaliziranoga kretanja ovce i rotirajućim fedora-šeširima (Balanescuov zaštitni znak) na kraju, kvartet se, suverenom izvedbom, kretao područjem ciganskih plesova i folk-napjeva, usprkos digitalnom tretmanu, živo prožetih duhom rumunjske poetičnosti i romske filozofije. Posebno dojmljive bile su izvedbe skladbi Little Bottle, Turning Wheels i Life & Death, dok je vizualno oduševila odmjerenost uporabe videa te fino tkanje slika i glasa Marije Tanase tijekom čitava nastupa.

Ako se netko na kraju i pitao što je sve to značilo, zacijelo mu, ipak, nije promakao iznimno jak emocionalni učinak multimedijske predstave. To je, vjerojatno, i bila namjera umjetnika.

Velimir Cindrić