Raspjevani skitnica

Raspjevani skitnica

Charlieju Chaplinu već je na samu početku zvučnoga doba bilo jasno da glazba ima veliku moć manipulacije. Zato njezino slušanje izvan filmova (kao na ovom CD-u) uvijek asocira na film

CD s djelima velikana nijemoga filma, čija veličina nije izblijedjela ni u doba zvuka nije zanimljivo poslušati samo zbog kultnoga statusa Charlieja Chaplina, nego i zbog činjenice da je Chaplin bio jedan od onih koji ništa nisu prepuštali slučaju. Poznato je da je on sâm skladao za svoje filmove. To se navodi kao činjenica koja se prihvaća kao nešto samo po sebi razumljivo: Charlie je režirao, Charlie je glumio, Charlie je producirao, pa zašto Charlie ne bi i skladao? No Charlie Chaplin nije imao glazbenu naobrazbu. Glazbeno je iskustvo skupljao posredno, pjevajući u mjuziklima u kojima su nastupali njegovi roditelji, sudjelujući u zabavnim programima i vodviljskim predstavama. Mladenačko iskustvo u zabavama sajmišnoga tipa pomoglo mu je kada je odlučio kontrolirati i glazbeni aspekt filma. Dakako, nije skladao sâm, nego su mu pomagali profesionalci: David Raksin, Carli Elinor, Max Terr, José Padilla, Lambert Williamson i drugi. Sustav je bio ovaj: Charlie je mumljao melodije, a aranžeri su ih zapisivali i orkestrirali.

ZLATNO DOBA

Tako je nastala partitura za film Moderna vremena. Partituru je aranžirao David Raksin, kojemu je to bio prvi važniji filmski zadatak. Među sedam brojeva koji se nalaze na ovom CD-u posebno se ističe Uvertira. Ovdje se osjećaju elementi sadržaja (imitiranje zvuka strojeva), ali i Raksinov sofisticiraniji i suvremeniji harmonijski pristup, netipičan za filmsko vrijeme (tzv. zlatno doba) u kojemu je stvarao. Broj Lunchtime donosi popularnu melodiju koju će hrvatska publika prepoznati kao melodiju iz televizijske serije Smogovci. To je vedriji, ležerniji glazbeni broj, poput A Nonsense Song, koja se još više približava vodviljsko-cirkuskoj predstavi. Pjesma je izvedena na nekom čudnom francuskom jeziku, a otpjevao ju je sâm Chaplin. To je rijetki zapis autorova glasa (pjevanje u nijemom filmu pokazuje pozornost koju su rani filmski autori posvećivali tom, tada doista nečujnom filmskom elementu). Charlieja ćemo čuti i u naslovnoj pjesmi filma The Circus, Swing Little Girls. Ta je pjesma ipak posve drukčija (skladao ju je Lambert Williamson): romantična, u skladu sa zabavnim glazbenim idiomom dvadesetih godina, pokazuje Charliejevu nježniju stranu.

Inače, unatoč brojnim aranžerima i glazbenim pomagačima (Carli Elinor, na primjer, nije ni potpisan na špici Zlatne groznice, a bio je jedan od najplodnijih skladatelja tog vremena) brojevi sva četiri glazbom predstavljena filma - Cirkus, Moderna vremena, Svjetla velegrada i Zlatna groznica - jedinstveni su u glazbenoj zamisli. Najčešće je glazba ilustracija jurnjave ili bilo kakva drugog zbivanja (mickey-mousing je, kao sredstvo doslovna opisa, pomagao pretjerivanju, karikaturi i komediji kao takvoj), ponekad je ilustracija krenula u citat da bude sve jasno (na primjer, u broju Unveiling The Statue iz filma Svetla velegrada odjednom se glazbeni opis pretvara u himnu), a rjeđe se njome izražavalo opće raspoloženje, tzv. atmosfera.

Charlieju Chaplinu već je na samu početku zvučnoga doba bilo jasno da glazba ima veliku moć manipulacije. Zato njezino slušanje izvan filmova (kao na ovom CD-u) uvijek asocira na film: lako je zamisliti brojne vragolije, jurnjave, romantične nevolje, nepodopštine i natjeravanja te, zahvaljujući zvučnoj kulisi, poželjeti pogledati film i nasmijati se do suza.

Irena Paulus