Humano čudovište

Humano čudovište

Originalan i uvrnut indie-horor s elementima crne komedije i psihološke drame, u kojem začudno, unatoč gotovo neuhvatljivoj klasifikaciji, svi žanrovski obrasci po sistemu patchworka funkcioniraju poprilično uspješno.

Tek se donekle oslanjajući na postavke filma strave (izravan u tom smislu postaje tek u posljednjoj svojoj trećini), radije beskompromisno slijedi neumitnost sudbine svoje duboko poremećene heroine; ne odstupajući od dirljivo-bizarnog, duboko uznemirujućeg portretiranja njenog tužnog ludila sve do jezivog i mračnog - ali logički jedinog mogućeg završetka.

Impresivan debi Luckyja McKeeja - možda ne toliko subverzivno inteligentan poput Kellyjeva Donnieja Darka ili izdašan maštovitošću poput Fessendenova Wendiga, May u svakom slučaju spada u punokrvni, dobar horor - što je poprilično teško postići a da se ne zapadne u poplavu, i u povijesti žanra poznatu, mehaničkih čudovišta koja ubijaju i straše bez prave podloge i svrhe.

Humano čudovište May (dozirane i suzdržane Angele Bettis, koja ima izvrsnu, uigranu potporu u cooleru Jeremyju Sistu i podcijenjenoj ali nesporno talentiranoj Anni Faris) pronositeljica je kompleksne individue - proizvoda kako rigidnog i pomalo grotesknog odgoja odnosno vlastitog hendikepa - strabizma, tako i neprestanog socijalnog odbijanja (kompenzaciju kojeg nalazi u bizarnom odnosu s lutkom u staklenoj kutiji). Stoga zastrašujuća kulminacija djela kao posljedice njene psihe i poprima najcrnje razmjere; svojom proganjajućom težinom ostavljajući pečat na gledateljstvu, što je itekakva uputa na daljnje praćenje karijere evidentno zanimljivog, za uvrnuto zainteresiranog Luckyja McKeeja.

Katarina Marić