Graditi dobro

Graditi dobro

Uz izgradnju višestambenih objekata iz programa POS-a treba istaknuti i one iz programa namijenjenih stradalnicima Domovinskoga rata. Najuspjelija je iz tog programa stambena zgrada u Novoj Gradiški, arhitekata Penezića & Rogine

Otvaranje ovogodišnje izložbe radova hrvatskih arhitekata proteklo je u ugodnoj i opuštenoj atmosferi 13. svibnja u prostorima Udruženja hrvatskih arhitekata. Nekoliko je razloga tome. Kao prvo treba istaknuti lijepo društvo dviju poetesa hrvatske suvremene arhitekture Ive Letilović i Morane Vlahović, čija je stambena zgrada POS-a u Krapinskim Toplicama postala istinskim ovogodišnjim arhitektonskim hitom doslovce dobivši gotovo sve najvažnije strukovne nagrade. Drugi razlog odličnoj atmosferi prisutnost je mahom autora nove generacije arhitekata. Predstavnika starije generacije gotovo da i nije bilo. No, oni koji su se i ovdje našli, poput dopredsjednika UHA-e arhitekta Gorana Raka, koji je svečano otvorio izložbu i predstavio ovogodišnje laureate, kako se čini također su se dobro zabavili. Posljednji i dakako najvažniji razlog dobroj atmosferi izloženi su radovi, koji kvalitetom uvelike nadmašuju radove s prijašnjih izložaba. Jedno od ugodnijih iznenađenja izostanak je legendarne vodičke arhitektice Melanije, koja nas je godinama uveseljavala i nasmijavala grotesknim gljivastim vilama kojih se ne bi postidjeli ni istaknutiji autori stila tzv. vila tajkunara.

Deset kategorija

Dakle, što nam donosi ovogodišnja izložba? Ukupno su stigla 133 autorska rada, podijeljena prema kategorijama u deset skupina. Najviše radova pristiglo je već tradicionalno u kategorijama obiteljskih kuća, višestambenih zgrada, stambeno-poslovnih zgrada, poslovnih i javnih građevina te interijera. Iz toga razloga usmjerimo i našu analizu radovima iz tih kategorija. U kategoriji obiteljskih kuća većinu radova kvalitetom daleko nadmašuju arhitekti Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić, čija će vila u Perjavici biti među nominiranima za nagradu Drago Galićza najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture. Kako je već pisano u prošlome broju »Vijenca«, ta će nagrada biti dodijeljena arhitekticama Ivi Letilović i Morani Vlahović za višestambenu zgradu POS-a u Krapinskim Toplicama i arhitektima Robertu J. Loheru, Petru Miškoviću te Branimiru Rajčiću za višestambenu zgradu POS-a u Đakovu. Kako se i pretpostavljalo, upravo je iz programa POS-a ove godine pristiglo najviše realizacija. »Godišnja selekcija stambenih zgrada«, napisat će arhitekt Rako, »koje su konkurirale za nagradu Drago Galićza 2003. bila je šira nego ikada u posljednjih petnaestak godina. Dobro je, gradi se, a gradi se i dobro. Veliki doprinos tome svakako je bio program Poticane stanogradnje, POS, čija je količina dala prostora da se pojavi i kvaliteta. Autori su prethodnih godina učili i naučili su naći način kako usprkos kompromisima doći do zadovoljavajućeg rezultata.«

Uz Krapinske Toplice i Đakovo u toj skupini treba istaknuti još nekoliko zanimljivih radova. Na prvome mjestu to je odlična realizacija POS-ove zgrade arhitektice Sanje Filep u zagrebačkom naselju Špansko, koja kvalitetom uz Krapinske Toplice i Đakovo ulazi u sam vrh ostvarenja iz navedenoga programa. Ne manje zanimljiva rješenja ponudit će i arhitekti Igor Pedišić i Dario Gabrić za višestambene zgrade POS-a u Zadru. Osobitu pozornost plijeni Gabrićeva zgrada, koja će zasigurno ostaviti traga na zadarskoj arhitekturi s početka 21. stoljeća. Zgrada je projektirana kao kombinacija galerijskoga tipa i tipa sa tri stana na stubištu. Svi se stanovi nalaze na četiri gornje etaže, dok je prizemlje rezervirano za ulazne sklopove i poslovne prostore. Kako ističe autor u opisu projekta: »Nastojali smo svim tipovima stanova dati najkvalitetniju moguću orijentaciju i organizaciju, što je rezultiralo orijentiranjem dnevnih sklopova na južnu i jugoistočnu stranu, gdje su formirane i velike lođe, koje u ovom podneblju veći dio godine predstavljaju stvarne prostore dnevnog boravka.« Vrlo je zanimljivo i rješenje pročelja orijentirana na internu ulicu s otvorenim nizovima etažnih hodnika-galerija, što prostoru daje intiman ugođaj sredozemne ulice. U svakom slučaju riječ je o iznimnom arhitektonskom ostvarenju koje je nedovoljno zapaženo u stručnoj javnosti.

Alkemijska radionica

Kao zanimljiv pokušaj treba istaknuti i POS-ovu stambenu zgradu u Čakovcu arhitekata Koraljke Brebrić, Mirka Buvinića, Maje Furlan Zimmermann, Ivana Galića i Siniše Glušice. Oni će na vrlo zanimljiv način nastojati postići kompozicijsku cjelinu, spajanjem dva potpuno različita volumena. Prvoga troetažnog, s klasičnim kosim krovištem i mansardnim stanovima, te drugoga dvoetažnoga s ravnim krovištem. Osobito valja obratiti pozornost dvjema pojedinostima. Dvoetažni aneks uzdignut je na tri reda krhkih nosača zbog čega, gledan izdaleka, ostavlja dojam lebdeće forme. Donji prostor lagano je spušten ispod razine tla i iskorišten za parkiranje automobila. Druga pojedinost koju treba istaknuti jest spoj između dvaju aneksa s prozračnom ostakljenom konstrukcijom. Spomenuti autorski tim, usprkos porođajnim mukama s aljmaškom crkvom, jedna je od najperspektivnijih skupina nove generacije hrvatskih arhitekata.

Uz izgradnju višestambenih objekata iz programa POS-a treba istaknuti i one iz programa namijenjenih stradalnicima Domovinskoga rata. Najuspjelija je iz tog programa stambena zgrada u Novoj Gradiški, arhitekata Penezića & Rogine. U polururalnom ambijentu toga provincijskog mjesta zgrada za stradalnike Domovinskoga rata daje snažan urbani karakter i jedna je od važnijih novijih realizacija iz alkemijske radionice Penezića & Rogine. Osobitu pozornost plijeni njihova suverena i naoko smjela primjena različitog materijala na pročeljima kuće, poput drveta i bakra (pastoralni kompleks u zagrebačkom Trnju) ili lokalnog kamena (zgrada za stradalnike Domovinskoga rata u Vukovaru), što svjedoči ne samo o kontinuitetu promišljanja međuodnosa različitih materijala nego seže mnogo dalje — do prepoznatljiva autorskog rukopisa. Vrlo zanimljiva i ambiciozna također je i stambena zgrada za stradalnike Domovinskoga rata u Slavonskom Brodu arhitekta Mladena Jošića.

Generacijska smjena

Po broju izloženih radova, osobito u kategorijama stambenih i poslovno-stambenih zgrada, vodeće mjesto zauzimaju arhitekti Boris Duplančić, Radovan Tajder te Studio BF, koji čine arhitekti Zoran Boševski, Boris Fiolić i Mira Tadej-Crnković. No, u njihovu slučaju kvantiteta je u očitu nerazmjeru s kvalitetom. Primjera radi interpolacija Studija BF na zagrebačkom Ribnjaku naprosto je kreativno dosadna i nemaštovita.

U kategoriji poslovnih objekata valja istaknuti poslovnu zgradu Sopot arhitektica Branke Petković i Alenke Gačić Pojatina. Konstrukcija zgrade izrađena je od armiranoga betona na koji je postavljena montažna opna s horizontalnim potezima aluminijskog lima i tri razine kontinuiranih uskih prozora u svakoj etaži. Riječ je o visokourbanoj konfekcijskoj arhitekturi nalik onoj iz glamuroznih stranih arhitektonskih časopisa koja plijeni pozornost atraktivnim vizurama, različitim kontekstima iščitavanja pročelja, detaljima poput ugaonoga valjka ili iskošena uvlačenja dijela pročelja prizemlja koje prati slično iskošeno uvlačenje u segmentu gornjih etaža. Riječju, urbano i simpatično.

U kategoriji uređenja interijera mahom prevladavaju nemaštovita rješenja raznoraznih butika i uredskih prostora s dubokoumnom dilemom kamo postaviti klima-uređaj, a kamo trosjed, stol ili policu za izlaganje robe, dakako, uz neizostavnu erotiziranu prigušenu rasvjetu. Zanimljiv pokušaj načinit će Ante Nikša Bilić redizajnom novozagrebačke pizzerije Colonia. No, u navedenoj kategoriji visoku poziciju i dalje čvrsto drže Vedrana Ergić i Marko Murtić te je i nagrada za uređenje potkrovnoga stana na zagrebačkom Ribnjaku u potpunosti opravdana.

Nakon Zagrebačkog salona ovogodišnja izložba hrvatskih arhitekata još je jedan od dokaza generacijske smjene na domaćoj arhitektonskoj sceni. Dakako, nije riječ o pukoj zamjeni staro za novo, nego o važnim kvalitativnim pomacima i odnosu prema arhitekturi uopće. Riječju, nije važno što se gradi, gradilo se — nažalost dobro znamo kako — i tijekom posljednjih desetljeća, bitno je, kao će istaknuti arhitekt Rako, da se gradi dobro.

Krešimir Galović