Vijenac 265

Film

Legenda o medvjedu (Brother Bear), red. Aaron Blaise i Robert Walker

Toplina bajke

Legenda o medvjedu (Brother Bear), red. Aaron Blaise i Robert Walker

Toplina bajke

Mistično-alegorijski film, rađen u duhu new-age filozofije, koji kroz priču o duhovnom sjedinjenju između lovca indijanskog plemena i divlje životinje — konkretno medvjeda, djeci predočava koncept bratstva, kako u kontekstu rasne tolerancije tako i svih živih bića u univerzumu. U tome su filmaši inspiraciju zasigurno pronašli (a što sugerira i originalan naslov Brother Bear — Brat medvjed) u jedinstvenoj empatičnoj osobnosti svetoga Frane Asiškog, pronicatelja u istinski božji odraz u svim stvorovima, te pronositelja ideje raja zemaljskog — u kojemu je čovjeku strana pomisao a kamoli namjera da životinje podloži sebi i nad njima vlada (postupak koji u stvarnosti nemilosrdno zloupotrebljava i koji je životinjskome svijetu nanio gorkih muka), već se s njima pobratimljuje (najglorificiranije opjevano u svečevoj Pjesmi stvorova, poznatijom pod naslovom Pjesma brata Sunca).

Od strane dijela kritike film je zbog izrazito ’mekane’ srži napadan, ali i omalovažavan Disney zbog, u trendu kompjutorske animacije, ne odustajanja od klasičnog tradicionalnog crteža, što je u najmanju ruku neodgovoran čin koji akcijske avanture lavova i riba u fascinantim predjelima 3D tehnike glorificira nauštrb duhovnoj potrazi jednog medvjeda. Pogotovo što uz to ide uvođenje i nešto mračnijeg motiva (teške emocije težnje za osvetom, čak i početna smrt pozitivnog lika). Dio mistično-mitološkog nasljeđa vidljiv je i u zapletu koji bazno počiva na čudesnoj transformaciji — motivu poznatom iz mnogih bajki (koji podrijetlo vuče kako iz indijskog tako i iz keltskog izvorišta), još od Ovidijevih Metamorfoza, a ponajčešće i jest namijenjen privremenom kažnjavanju protagonista u svrhu njegove duhovne obnove — ukidanja sljepila (koje ako ne uspije, može ostati i trajno).

Tako posljedično Legenda o medvjedu funkcionira na dvije razine — onoj za djecu i onoj za odrasle (koji će pronaći još jedan nivo priče, koji djeca ako i ne percipiraju eksplicitno, ostaje blagotvoran za njihove psihe), što je karakteristika samo najboljih bajki.

Katarina Marić

Vijenac 265

265 - 29. travnja 2004. | Arhiva

Klikni za povratak