Raščistiti ili nastaviti

Raščistiti ili nastaviti

Duboko osoban film, baziran na životu i iskustvima redateljice Eve Gardos, o obitelji mađarskih imigranata u Kaliforniji od pedesetih do sredine šezdesetih godina 20. stoljeća, Američka rapsodija zapravo je priča petnaestogodišnje senzibilne buntovnice s krizom identiteta — svojevrsnoga katalizatora, promatračice zbivanja koja su sa šire društvene klime uvjetovala oblikovanja kako njezina života tako i osobnosti članova uže joj obitelji. Pritom, iako se redateljica u film uronila uistinu zdušno, što je vidljivo u određenoj dozi njezine perceptivne sugestivnosti većim dijelom oslobođene od manipulativnog sentimentalizma, kad se sve zbroji i oduzme zaključno dobivamo pomalo mlitav, monoton film (spora ritma, bez puno dijaloga), čija ga doslovnost pretvara u uradak rezerviran isključivo za televizijsko vikend-poslijepodne široke publike. Nepamtljivost i neenergičnost koje pronosi (što je dodatni minus djelu koje upravo počiva na strastvenim emotivnim konfliktima i kolizijama) kontrastirajuću suprotnost nalaze u predividivoj emotivnoj katarzi finala (koja pak s obzirom na prethodno ozračje kakvo kreira djeluje uistinu artificijelno-isforsirano).

Stoga je možda jedino zbog čega Američka rapsodija zaslužuje pažnju nazočnost ’čuda od djeteta’ Scarlett Johansson, sa njezinim nevjerojatnim i prožimajućim glasom koji u uvodnom offu obećava puno uzbudljivija zbivanja. I doduše ofucane, no nikad na odmet poruke o potrebi pomirenja i raščišćenja s prošlošću kao preduvjeta za blistavu budućnost.

Katarina Marić