Optimistična tragedija

Optimistična tragedija

Hallström se u Pasjem životu odlučio za mudru i promišljenu narativnu strategiju. Osnovna linija priče svjedoči o ljudskoj tragediji i patnji, uz ubacivanje optimističnih elemenata

U prošlom broju »Vijenca« spominjali smo Richarda Hoberta, jednoga od najzanimljivijih švedskih redatelja srednje generacije, a tim epitetom svakako možemo počastiti i Lassea Hallströma. No, za razliku od Hoberta, koji je ostao vjeran matičnoj kinematografiji, Hallström je doživio sudbinu primjereniju redateljima iz engleskoga govornog područja. Nakon početne švedske faze nastavio je karijeru u okrilju američke kinematografije, a svjetska publika uglavnom ga poznaje po uspješnicama iz toga stvaralačkog razdoblja (Kućna pravila, Čokolada, Sjene iz dubine). U proteklim tjednima Hrvatska televizija počastila nas je manje poznatim naslovima iz njegove ranije faze, a kreativni vrhunac toga kvantitativno nevelika niza simpatičan je film Pasji život (1985), koji prati doživljaje osamljena dječaka (Anton Glanzelius) potkraj pedesetih prošloga stoljeća u švedskoj provinciji.

Hallströmov junak razapet je između očeve odsutosti i teške majčine bolesti, a rijetke trenutke radosti pruža mu boravak kod ujakove obitelji, koja ga oduševljava nekonvencionalnim životnim pristupom. Pritom naslov filma pobuđuje višestruka značenja. Dijelom svakako funkcionira kao metafora života glavnoga junaka, koji doživljava okrutne udarce sudbine s obzirom na svoju dob. No, u dječakovu osamljenu životu psi doista imaju veliku ulogu. Njegova najbolja prijateljica je omiljena kuja, a također ga zabrinjava sudbina slavne Lajke, koja je upravo u ono doba letjelicom otisnuta u svemirska prostranstva. Dječakova razmišljanja o kuji svemirskoj putnici predočena su njegovim glasom iz pozadine, koji vizualno prate kadrovi zvjezdanoga neba.

Pobjeda optimizma

Hallström vješto i skladno prožima takve pomoćne motive, koji pojačavaju dojmove ugođajnosti i prisnosti, s glavnom linijom priče tijekom cijeloga filma. Utjecaji suvremene civilizacije na živote njegovih junaka dojmljivo su prikazani u trenucima erupcije oduševljenja nakon što ujak nabavlja prvi televizor ili u sekvencama kad dječak teško bolesnu stricu čita tehničke potankosti iz kataloga ženskoga donjeg rublja. Posljednje svakako ima i dimenziju tretiranja dječakove probuđene seksualnosti, koja je podrobnije razrađena u njegovu druženju s djevojčicom iz susjedstva, koja se uspješno pretvara da je dječak, ili pak u prizorima kad krišom promatra lokalnu ljepoticu koja gola pozira samozvanom umjetniku.

Hallström se u Pasjem životu odlučio za mudru i promišljenu narativnu strategiju. Osnovna linija priče svjedoči o ljudskoj tragediji i patnji, a upadljivo ubacivanje optimističnih elemenata u takvu strukturu moglo bi rezultirati nezgrapnom i pretencioznom cjelinom. Zato Hallströmov pristup podrazumijeva iscrpno i fino građenje mreže od spomenutih pomoćnih motiva, koja nenametljivo odvlači pozornost od tragične orijentacije glavne linije priče. Pasji život uravnoteženo je i narativno uglađeno ostvarenje, koje sofisticiranim pristupom svjedoči o životnoj punoći pobjede optimizma nad očajem i beznađem. Uostalom, slična rješenja nalazimo i u kasnijim filmovima iz poznatijega razdoblja njegove karijere. Hallström je sklon likovima koji se socijalno ili emocionalno ne uklapaju u vlastitu okolinu i nemaju obećavajuću životnu perspektivu. Njegovo narativno umijeće ogleda se u tome što im podaruje optimističniju sudbinu, ali pazeći da se ne ogriješi o prirodne zakonitosti. Hallströmovi likovi uspijevaju izroniti iz vlastitih životnih kaljuža izbjegavajući zamke narativnih nelogičnosti i stilskih nespretnosti.

Elvis Lenić