Deromantizirani Cyrano

Deromantizirani Cyrano

London Nakon serije odličnih produkcija National Theatre imao je osrednju premijeru, kojoj je kritika našla brojne zamjerke. Naime, u Rostandovu komadu Cyrano de Bergerac u režiji Dereka Mahona kritici je nedostajalo malo više boje i spektakla. Ogoljena produkcija neoromantičarske drame koju je Rostand napisao kao reakciju na naturalizam Zole i Ibsena sadrži niz prevoditeljskih intervencija koji komad, ostavljen negdje u 19. stoljeću, zbunjujuće smještaju u naše vrijeme, bitno vulgarnijeg jezika, a spominje se čak i — euro. Rostand je ipak dovoljno jak da nadvlada sve prepreke pa tako i ovu prevoditeljsko-scenografsku. Sa scene pršti energija, Stephen Rea dojmljiv je Cyrano, a sam tekst dovoljno je kvalitetan da omogući ipak pristojnu produkciju, koja neće ući u anale nacionalne kuće, ali neće ni propasti. Svoj deromantizaciji unatoč Cyrano je ipak zadržao svoju romantiku pa je u stanju osvojiti i današnju publiku.

Kritika ih pokopala

Budimpešta Dvije dugo očekivane produkcije na mađarskim scenama nisu prošle baš sjajno u kritičkim reakcijama. Jiűí Menzel, veliki kazališni putnik, osim u rodnoj Češkoj i Hrvatskoj, stigao je režirati i u Mađarskoj, ali produkcija Noises Off nastala po poznatu tekstu Michaela Frayna na sceni Uj Szinhaz (Novog kazališta) nije naišla na veliko oduševljenje. Duhovit tekst u Menzelovoj režiji nije nimalo zabavan, groteska koju povremeno koristi ne funkcionira, glumci glume stilski potpuno različito, neki groteskno, drugi naturalistički, a drama prema kraju postaje sve zamornija. Ukratko — katastrofa. Ništa bolje nije prošao ni Vrt prokletstva Laszla Hudija, osnivača i redatelja danas rasformirane skupine Mozgo Haz, koja je ostavila bitna traga na mađarsko, ali i europsko kazalište devedesetih, a u to je doba gostovala i na riječkom festivalu malih scena. Prva Hudijeva predstava nakon dulje stanke u izvedena u kazalištu Trafo potpuni je promašaj. Premda počiva na glazbi, kao što je to bio slučaj i s uspješnim Becket Songs, Vrt prokletstva prije je koncert nego kazalište, nema atmosfere ni emocije, a tekst je potpuno nerazumljiv, tvrdi kritika. Ukratko, takav kritičarski pokop u mađarskim medijima odavno nitko nije zaslužio.

Da je Broadwayu hrabrosti

New York Pojmovi Broadway i kriza drame kao da su postali sinonimi, nema dana da nisu spominjani zajedno. Ono što ozbiljni mediji zamjeraju najvećem svjetskom centru komercijalnoga kazališta kukavičluk je da se suoči sa suvremenim trenutkom i da na repertoar postavi drame koje govore o Americi danas. Nakon 11. rujna američki su se dramatičari usudili progovoriti o tom bolnom problemu, ali drame Craiga Lucasa, J. P. Shanleya, A. R. Gurneya ili Tima Robbinsa igrane su po marginalnim teatrima, dok broadwayski producenti vođeni jedino logikom zarade nisu imali hrabrosti dovesti ih na scenu. Zato je burno pozdravljena drama Šesnaest ranjenih Eliama Kraiema u poznatom broadwayskom Walter Kerr Theatreu u režiji Garryja Hynesa. Burni pozdrav nije značio i panegiričke osvrte, štoviše sama predstava kritički je prošla vrlo tanko, ali s ohrabrujućim tapšanjem po ramenu. Jer ta politička melodrama započinje razbijanjem stakla u židovskoj radnji, a mladi Palestinac koji je to napravio vrlo brzo postaje vlasnikov prijatelj. Ponešto ubrzana drama tolerantna tona koja ne zauzima strane u bliskoistočnom sukobu koji se već proširio na cijeli svijet na neki je način postala broadwayska lasta koja je ostala daleko od proljeća, ali daje nadu.

Što je ono bilo Sterijino pozorje?

Novi Sad Marulićevi dani teku, a slična pojava koju smo nekada pamtili pod imenom Sterijino pozorje najavljena je za kraj svibnja. Selektor Ivan Medenica, mladi beogradski kritičar i teatrolog, nastavlja s reformom najvećega srbijanskog festivala, koji će ove godine imati i svoju međunarodnu selekciju pod naslovom Krugovi, koja će tematizirati Ameriku. Ta selekcija, istina, još nije definirana, ali su zato objavljene domaće predstave na 49. Sterijinom pozorju. Nušićevu Gospođu ministarku u Somboru je režirao Gorčin Stojanović, a u Beogradu Jagoš Marković, a kako je riječ o dva najzanimljivija redateljska imena Srbije i Crne Gore, obje su predstave našle mjesto na festivalu. Iz Beograda dolazi i Amerika, drugi dio Biljane Srbljanović u režiji Dejana Mijača, koju će prije toga vidjeti i naša publika na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci, a Crna Gora predstavlja se Lažnim carom Mirka Kovača u režiji Branislava Mičunovića i produkciji CNP-a iz Podgorice. Iz Novoga Sada je predstava Kome vjerujete Jelene Đorđević i redatelja Darijana Mihajlovića. Inozemne produkcije po srpskom tekstu dolaze iz poljskoga Poznaza i švicarske Lausanne, a riječ je o Šinama Milene Marković i Profesionalcu Dušana Kovačevića, druga je u produkciji poznatoga Theatre Vidy. Festival nacionalne drame ima i brojna popratna događanja, a reprezentativnim studentskim produkcijama bit će predstavljene i Akademije iz Prištine, Beograda, Banje Luke i Novoga Sada.

Jasen Boko