Posvećeno i groteskno

Posvećeno i groteskno

Opatijski umjetnici opatijskom karnevalu pokazuje kako tematski određena skupna izložba, unatoč brojnosti i heterogenosti radova, može biti zanimljiva i nepretenciozna, likovno kvalitetna, a ujedno integrirana u specifične lokalno-vremenske odrednice

Od Sv. Antona (17. siječnja) do Pepelnice (četrdeset dana prije Uskrsa), karneval liburnijskog područja magnetski privlači i preuzima najrazličitije javne i mentalne prostore. »Za vrijeme karnevala sveto se miješa s grotesknim (Emmanuel Le Roy Ladurie).« Mali i veliki, više i manje pusni ljudi, moćne zvijezde i smrtne zvjezdice, figure javnoga života te njihove maskirane kopije sudjeluju u stoljećima održanim običajima čiji elementi potječu iz antičkih vremena.

Nakon inauguriranja maskiranog veselja (podizanja karnevalske zastave i proglašenja Pusta, simboličkoga krivca za urbanističke i komunalne probleme zbog kojih ove godine nema tradicionalnih povorka), maškare su zarazile i kulturu te kreirale novi događaj — KulturKarneval.

Tko je Žan de Kuhar?

U znaku maškara — drukčije, domišljato i veselo, osmišljeno je otvaranje izložbe Opatijski umjetnici opatijskom karnevalu u izložbenom prostoru Juraj Šporer. Voditelj galerije Berislav Valušek, alias Žan de Kuhar, pročitao je recept dobre izložbe koja obuhvaća djela novijeg datuma dvadesetak umjetnika ovog područja. Projekt je zanimljiv i kao generacijsko suočavanje autora različite dobi i umjetničkog statusa. Predstavljeni su poznati liburnijski umjetnici (stara garda i srednja generacija) te nedovoljno prepoznati mlađi akteri opatijsko-riječke likovne scene. Autorski određene cjeline i širok raspon medijskog izraza povezuje sadržajno poigravanje s motivima maškara, maski, karnevala, koje se može iščitati u neograničenom asocijativnom polju.

Skulptura-objekt Jasne Skorup Krneta Ona, prikazuje žensku figuru s maskom na očima smještenu na njihaljci. Artificijelan prizor potenciran anakronim rekvizitima (haljina, šešir, suncobran i ptica na ramenu iskorištena kao kolorističko-kompozicijski kontrapunkt) djeluje kao spomenik minulom vremenu koji vizualno izaziva sinestezijom tihe i statične bjeline. Got Siniše Majkusa u likovnom je smislu potvrda njegova angažmana kao kipara čije ukroćene željezne konstrukcije otvaraju uvijek nove strukture, ovaj put u obliku stiliziranih geometrijskih elemenata skrojenih u duhovitu povijesnu reinkarnaciju.

Provokativno i promišljeno

Provokativan koncept Jasne Šikanja orijentiran je na modernističke dogme i medijsku propagandu. Kako biti Frida Kahlo autoričin je komentar naputka jednog specijaliziranog ženskog časopisa koji osobnost poznate slikarice svodi na upute za krojenje njezine haljine. Metaslikarsko promišljanje karakterizira i rad Gorana Božića. Posljednje Zbogom dvostruko simulira i reinterpretira umjetnički predložak (Velázquezov portret), u smislu dramske (gluma, kostimografija, scenografija) i likovne umjetnosti (kopiranje sadržajno-strukturalnog repertoara, fotografiranje kreiranog uzorka). Umjetničko poigravanje s više značenjskih razina prisutno je i u namjerno kičoidno aranžiranom objektu Ksenije Mogin. Trojstvo i Rekviziti djeluju kao višedijelni oltar posvećen različitim privatno-javnim instancijama osobnog identiteta (određenim osobama prikazanih na fotografijama, medijskim utjecajima na koje se referiraju novinarski rekviziti postavljeni u podnožju instalacije).

Likovni govor Voje Radoičića usredotočen je na skladno upotpunjavanje kiparskih oblika intenzivnim bojama, razigranim crtežom i vizualno uslojenim tekstom. Dva objekta, Maska i Karnevalski karusel, ekspresivno, duhovito, potpuno radoičićevski, aktualiziraju svevremenske životne alternatore obojene lokalnim kvarnerskim kontekstom. Skulpturama, reljefima, objektima predstavljaju se i Emilija Duparova, Ljubo de Karina, Tatjana Kostanjević, Melita Sorola-Staničić i Darija Žmak. Kipar čije dugogodišnje stvaralaštvo neupitno prolazi sve teoretičarsko-kritičke valorizacije, Ljubo de Karina, pomnim sklapanjem pročišćenih oblika u cjelinu preobražava prirodni materijal u arhetipski znak, nabijen elementarnom duhovnom i umjetničkom snagom. Autorica nadolazeće generacije, Darija Žmak, komponira vrše oko žičane konstrukcije u sustav umreženih linijskih crteža, koji funkcioniraju kao konture autoportreta te kao omotač praznoga prostora. Hiperboličko omatanje svoga ja (izraženo uvećanim dimenzijama) zbiva se preuzimanjem dekontekstualizirana materijala kao sredstva umjetničkog istraživanja jedne lake težine, inverzije odnosa punog i praznog, ali uz suptilnu i usredotočenu afirmaciju kiparskih vrijednosti.

Intrigantno u svakom smislu

Među ostalim izloženim djelima Marine Banić, Melinde Kostelac, Ane Lončar, Branke Marčeta, Đorđa Petrovića, Vaskrsija Ristića, Miljenke Šepić, Gorana Štimca, Roberta Župeca) ističu se kolorističke kompozicije karnevala liburnijskoga meštra Klaudija Franka, jednog od rijetkih koji i u kategorijama tržišnih zakona zauzimaju sigurno mjesto. Mladi autor, Damir Steinfl, otvara vlastiti umjetnički put crno-bijelim stripovima. Sukladno mediju, a unutar osobnoga kôda (uvođenjem više rakursa, varijabilne ornamentike, razbijanjem kadra...) Steinfl uspješno i jednostavno rješava dinamiku i kompoziciju zadanoga dvodimenzionalnog prizora.

Opatijski umjetnici opatijskom karnevalu pokazuje kako tematski određena skupna izložba, unatoč brojnosti i heterogenosti radova, može biti zanimljiva i nepretenciozna, likovno kvalitetna, a ujedno integrirana u specifične lokalno-vremenske odrednice.

Ksenija Orelj