Posjetiteljima s leđa

Posjetiteljima s leđa

Stavljajući se u izolirani prostor, nasuprot pisanoj riječi i zapisu jednoga vremena, filozofije i spoznaje umjetnica progovara o svijesti svojega ja koji smireno prima kušnje života jer udarce sudbine smatra neotklonjivima

Samostalnom izložbom Samoj sebi u Galeriji Matice hrvatske autorica Božena Končić Badurina svakako je potvrdila samu sebe i dosljednost vlastitom radu i vlastitoj poetici.

U svom radu umjetnica se priklanja suptilnoj, jasnoj poetici lišenoj monumentalnosti i vizualne agresivnosti. Unutar te poetike naglašena je supremacija ideje nad materijom te sukladno takvu pristupu očit je i izbor materijala koji umjetnica rabi za izvedbu svojih radova, to su uglavnom materijali krhke teksture, posve obični i svakodnevni, uglavnom različite vrste papira. Upravo ta krhkost teksture, njihova akromatika i jednostavnost te nježna suptilnost izvedbe, gdje se forma i sadržaj preklapaju, pokazatelji su iznimno emotivna angažmana i racionalna sažimanja i obrade.

Izložba Samoj sebi sastoji se od dvije komponente koje su izvedbeno različite, razdvojene, udaljene s namjerom da se povežu u cjelinu.

Na prostorno najvećem zidu izlagačkog prostora umjetnica je izložila osamdeset i šest pravilno raspoređenih tabli teksta inverzno ispisana iglom na paus-papiru formata A4, kaširanih na kapafiksu formata A4.

Ispisani tekst prijevod je filozofskog djela Samome sebi Marka Aurelija (121-180), rimskog cara i stoičkog filozofa. Marko Aurelije bio je jedan od najboljih rimskih careva, jer je težeći da ostvari Platonov ideal o filozofu kao vladaru, i vladaru kao filozofu, na sretan način spajao u sebi filozofsku mudrost s vladarskom vještinom. Iako je imao »sve vrline, klonio se svih poroka, te nije griješio ni s voljom ni bez nje« (dio XXI 34, 2-3) opet sreća nije bila potpuna te je najviše volio razgovarati sam sa sobom, tražeći utjehu i potporu u filozofiji. Razgovore koje je vodio sam sa sobom zapisivao je u obliku aforizama, bez određena reda, u dvanaest knjiga.

Stoicizam

Drugi dio izložbe čini performans koji se sastoji od toga da prvi tjedan izložbe autorica svakodnevno sjedi u osvijetljenoj galerijskoj niši, ispred koje je razapeta bijela tkanina. Promatrač, našavši se ispred niše, nazire obris autorice koja je okrenuta leđima.

U te dvije komponente koje sačinjavaju cjelinu izložbe nazire se promišljenost i nastojanje da se principi stoičke filozofije i prihvaćanje načela stoicizma i njihovo osvještavanje prikažu i približe promatraču. Kroz integralno prepisano djelo Marka Aurelija, kao opipljive ostavštine i obrisa vlastitog tijela koje je leđima okrenuto publici i distancirano od nje nišom i bijelim paravanom, autorica postavlja pitanje smisla i granica slobode.

Prema shvaćanjima stoika smisao i granice slobode sastoji se u shvaćanju i prihvaćanju svjetskoga poretka, nužna i nepromjenjiva reda stvari. Sloboda je dakle moguća jedino u području svijesti. Mudar je čovjek onaj koji prihvaća nužan poredak svijeta i živi prema njemu. Zahtjev i ideal stoika jest živjeti u skladu s prirodom svijeta i vlastitim razumom.

Stoička je etika dakle etika pomirenja i bespomoćnosti, fatalizma i pasivnosti. Ali to je ujedno i etika snažne osobnosti koja vlada sama sobom, jer se oslobodila sitničavosti i afekata i stekla ravnodušnost i nepokolebljivost.

Stavljajući se u izolirani prostor, nasuprot pisanoj riječi i zapisu jednoga vremena, filozofije i spoznaje umjetnica progovara o svijesti svojega ja koji smireno prima kušnje života jer udarce sudbine smatra neotklonjivima.

Zanimljivo promišljanje i pokušaj realizacije vlastitih određenja prema samu sebi i vlastitoj filozofiji života, međutim, postavlja pitanje da li je interakcija između dva segmenta izložbe i publike postignuta. Je li autorica postigla prepoznavanje vlastite poetike, vlastitih pitanja? Uza svu suptilnost, racionalno zumiranje, minimalizam kao estetski imperativ i postavljanje problematike, ono što nedostaje jasnija je vlastita određenost prema problematici / temi, jasniji odgovor na pitanje koje je ujedno i motiv za promišljanje i razmišljanje o filozofiji.

Martina Matić