Magnetske vertikale

Magnetske vertikale

Metaforički zamišljen naslov Prije i poslije upućuje na umjetničko stvaranje kao proces i komunikaciju: oživljavanje umjetničke ideje u djelu i okolini; zbivanje (raz)govora oblika između autora i onoga koji prima, a koji je nažalost manjinski zastupljen na izložbama

Nastavljajući hvalevrijednu tradiciju predstavljanja zapostavljenih autora (u smislu samostalna izlaganja u Rijeci), riječka umjetnička agencija Kopart organizirala je izložbu akademskoga kipara Peruška Bogdanića (1949) u prostoru Filodrammatica.

Umjetnik je predstavljen recentnim skulptorskim radovima i slikocrtežima. Oblikovnost različitih medija ponajprije je usmjerena likovnom strukturiranju međuodnosa, s manje izražajnim referencijama i relacijama prema izvanjskom svijetu (u smislu sadržajne prepoznatljivosti predloška te ekstravertiranosti autorskoga ja). Riječ je o estetizirajućoj svijesti, koju Ive Šimat Banov uviđa kod Bogdanićevih skulptura opisujući ga kao »kipara kojega jezik preispituje sintaksu i njezin smisao, ne želeći da tumačenje postane jače od slojevitosti samog kipa.«

Vizualiziranje matrice simbolima?

Autorov novi ciklus slikocrteža odnosi se na vizualizacije određene matrice (ruke i / ili ruci slična motiva) koje se značenjski mogu iščitavati u više smjerova — kao autoportretni trag, trag stvaralačke (kiparske, crtačko / slikarske) ruke tj. umjetničkog oblikovanja, istraživanja i dvodimenzionalnog analiziranja apstrahirane, ujedno antropomorfne forme. Ostvareni su kao dinamična kromatska polja, pretežno tamnih nijansi, unutar kojih se jakim konturama te najčešće drukčijom bojom prepoznaje varijacija apstrahiranoga motiva. Istaknuta u središtu kompozicije, varijabilno zakrivljena forma proteže se gotovo cijelom duljinom formata. Senzualno uzgibana površina (detalja i planova) zasnovana je na kontrastu i prožimanju sublimirane prednje forme i pozadinskog ambijenta koji je varijabilno prima, odnosno izdvaja. Niz jedanaest akrilika na papiru otvara se pred promatračem kao ciklus razlikovno riješenih sekvenci stanja i pokreta izabranoga motiva.

Tektonska snaga skulptura

Stvaranje dinamičnih međuodnosa stapanjem suprotnosti određuje i četiri izložene skulpture u drvetu, koje treba zasebno naglasiti kao potpuno pogođene likovne cjeline. Oblikovna redukcija i jednostavnost kipareva interveniranja u masu odaju respekt prema polazišnoj prirodnoj tvari. Vertikalno usmjeren drveni trupac postaje poligon za otjelotvorenje rasta i organičnosti (s prizvukom totemističkog i arhetipskog, koliko god to u današnje vrijeme nategnuto i / ili patetično zvučalo). Elementarni, prirodni objekti očišćeni od nekih ranijih materijalno različitih srastanja, zaslužuju teorijsku i potrošačku recepciju. Različito obrađene površine moćnih, monolitnih jedinica obrađene su kao uglačane teksture te kao ritmično razrezani žljebovi. Linearne niše dinamično djeluju u masi uvodeći svjetlost i prostor koji postaje magnetski opipljiva, aktivna sastavnica skulptura. Puni volumen koji obrisima i oblinama evocira tektonsku snagu dvaju moćnih gospodara (prirode i kulture — debla i stupove) akcentuiran je linearnim izrazom kao oprečnosti zatvorenom volumenu.

Želja za komunikacijom

Metaforički zamišljen naslov Prije i poslije upućuje na umjetničko stvaranje kao proces i komunikaciju: oživljavanje umjetničke ideje u djelu i okolini; zbivanje (raz)govora oblika između autora i onoga koji prima, a koji je nažalost manjinski zastupljen na izložbama. Većina odbija ulazak u hramove predajući se vizualnim umreživanjima novih i novijih medija jedino u naslonjačima. Tako bez razmjene mišljenja najčešće ostajemo sami u zemlji čudesa, neshvaćeni umjetnici, hermetično i jednoobrazno raspoloženi kritičari te virtualni konzumenti.

Ksenija Orelj