Crtač – i to kakav!

Split, Palača Milesi, 16. siječnja–16. veljače 2004.

Crtač – i to kakav!

Odabrani znalački i kritički, crteži nam otkrivaju drugoga Meštrovića, posve različita od klišeja kipara monumentalnih formi, kakvim ga većina doživljava. Većina crteža pritom nije dio uzročno-posljedične veze, od studije do skulpture, nego su autonomna djela

Pod geslom Crtež zapravo nije moj posao (I. Meštrović, 1950) krije se prva retrospektivna izložba crteža slavnoga kipara. A Meštrović je bio crtač — i to kakav!

Iz ostavštine koja broji nekoliko stotina listova, a koji su umjetnikovom donacijom iz 1952, te kasnijim darovnicama uglavnom članova Meštrovićeve obitelji, te raznim otkupom, dospjeli u fundus Galerije Ivana Meštrovića u Splitu, za ovu je studijsku izložbu odabrano sedamdeset crteža. Presjek je to Meštrovićeva stvaralaštva u rasponu od četrdesetak godina. Najstariji izloženi crteži potječu iz umjetnikovih studentskih dana na Bečkoj akademiji početkom 20. stoljeća, a stvaralački crtački krug zatvara Prorok, nastao u doba zatočeništva u ustaškom zatvoru u Zagrebu, 1941-1942.

Odabrani znalački i kritički, crteži nam otkrivaju drugoga Meštrovića, posve različita od klišeja kipara monumentalnih formi, kakvim ga većina doživljava. Većina crteža pritom nije dio uzročno-posljedične veze, od studije do skulpture, nego su autonomna djela. Nalazimo tu razne krokije na bezvrijednim komadićima priručnog papira, bilješke trenutačne inspiracije i umjetničke preokupacije, ali i promišljene i dorađene cjeline, uredno signirane i datirane.

Obilježje ove izložbe upoznavanje je Meštrovićeva crtačkog rukopisa koji smo do sad rijetko imali prigode vidjeti. Dosadašnje izložbe crtež su uglavnom tretirale kao prateći segment, ilustrirajući tek s nekoliko poznatih primjera Meštrovića crtača. U Meštrovićevim galerijskim prostorima u Zagrebu i Splitu (Fundacija Ivana Meštrovića) crteži nisu zanemareni, ali je u izboru prednost data cjelovitim, dovršenim, dorađenim radovima. Vrlo dobro koncipirana izložba Studije akta — crteži i skulpture (Split, 1995; autor B. Majstorović) pokazala je tridesetak crteža nastalih isključivo kao studije za skulpture, koji su javnosti prezentirali samo manji dio bogate zbirke crteža što se čuva u Galeriji Ivana Meštrovića u Splitu.

O Meštrovićevim se crtežima pisalo (D. Kečkemet, Ivan Meštrović — rani crteži, »Peristil«, 31/1988; M. Pelc: Meštrovićev crtež Oplakivanje Krista iz Bečke akademije, »Život umjetnosti«, 54-55/1994) uvijek kao o zanimljivim i nadasve vrijednim umjetninama, no zbirka crteža i dalje je bila poznata samo strukovnjacima, rijetkim poznavateljima cjelovita Meštrovićeva opusa. Dobro uočivši upravo taj nedostatak, mladi povjesničar umjetnosti Dalibor Prančević prionuo je tijekom svoga kustoskog rada u Galeriji Ivana Meštrovića obradi zbirke crteža te njezinoj sustavnoj katalogizaciji i prezentaciji. Senzibiliteta i istraživačkog žara nije mu nedostajalo, a rezultat je predočio autorskim izborom sedamdeset crteža popraćenih opširnim katalogom, u kojemu dvama naslovima, Bilješkom uz crtež i Crtežima unutar fundusa Galerije Ivana Meštrovića, te opširnim kataloškim jedinicama iscrpno problematizira Meštrovića crtača. Autor izložbe znalački je atribuirao, i tako skinuo veo općenitosti i tajanstvenosti s tzv. Crteža po Danteu, nastalih u Beču 1905-06. Upustio se u ikonografsku analizu Ljubavnika s krilatom zmijom tumačeći nam značenje tog intimnog autobiografskog crteža, te podastro nekoliko gotovo klimtovskih akova, studija ženskog tijela posve drukčije poetike i veće smjelosti poza unutar poznata nam Meštrovićeva opusa. Sakralne teme nastaju kao refleksija uoči Prvoga svjetskog rata, predočene su u ekspresivnoj Kristovoj glavi te brojnim varijacijama Madone s Djetetom. Art-dekoovske inklinacije najprepoznatljivije su u crtežima koji prethode izvedbi crkvice Gospe od Anđela u Cavtatu te obiteljske grobnice u Otavicama. »Prepoznavanje dijela opusa Ivana Meštrovića unutar konteksta art decoa zasigurno je opravdana, a kulminira nekoliko godina kasnije izvedbom čikaških Indijanaca, skulptura sasvim jasno deco provnijencije« (Prančević).

Brojni crteži Meštrovićeve preokupacije — aktova, ljubavnika, majki s djecom, anđela, proroka, Otkupitelja — u rasponu od četrdeset godina stvaralaštva, ponajbolje nam pokazuju umjetnikov duktus, misao vođenu sigurnom rukom, koja gusto iscrtanim vodoravnim i okomitim linijama tvori mrežasti raster iz kojeg izranjaju figurativni detalji danteovske tematike, u ranoj stvaralačkoj fazi, ili pastelno nijansiranih sigurnih zakrivljenih poteza kredom na crtežima dvadesetih godina.

Izložba potvrđuje nakanu priređivača da opus o kojem skrbi obradi muzeološki i znanstveno utemeljeno, a tema zasigurno neće nedostajati. Sedamdeset Meštrovićevih crteža u autorskom izboru i obradi Dalibora Prančevića bit će prikazana u Zagrebu (Galerija Klovićevi dvori) u svibnju 2004.

Irena Kraševac