Aktualnost avangarde

Aktualnost avangarde

Izložba Čapekovih radova važan je kulturni događaj, koji nam pruža uvid u jedan važan segment češke avangarde kao neizostavna dijela europskih umjetničkih pokreta 20. stoljeća

Potkraj 2003. u jednom od najprestižnijih praških izložbenih prostora, galeriji glasovita secesijskog Obecnog dśma, otvorena je izložba istaknutoga predstavnika češke avangarde — slikara Josefa Čapeka (1887-1945). Izložba je naslovljena i nadahnuta Čapekovom knjigom kratkih eseja NajskromnĐjší umĐní (Jednostavne umjetnosti) iz 1920, u kojima se autor bavi popularnim umjetničkim oblicima kao što su primjerice slikane reklame iz trgovina, ilustracije iz novinskih žurnala i knjiga te tada najsuvremenijim medijima poput filma i fotografije. O njihovu utjecaju na Čapekov rad možda najbolje svjedoči njegovo ključno ostvarenje naslovljeno Fantom (Zločinac iz kina) iz 1918, izravno nadahnuto tada popularnim istoimenim filmom (koji se može pogledati na izložbi), u kojem ne samo da se sažima cjelokupan slikarev rad nego se predmnijeva i njegov tragičan životni završetak u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen. Koncepcijski izložba obuhvaća Čapekov rad podijeljen u dvije stvaralačke faze u razdoblju između 1914. i 1924. godine, kada nastaju njegova najvažnija ostvarenja mahom pod utjecajem suvremenih europskih umjetničkih kretanja. Ponajprije riječ je o jaku utjecaju ruske avangarde — primjerice djela Kazimira Maleviča iz radoblja između 1910. i 1914. godine, te Vladimira Tatljina i njegovih ranih reljefa. Ti utjecaji osobito su vidljivi na Čapekovim djelima nastalim u razdoblju između 1914. i 1918. godine. Tada nastaje niz studija ljudskoga lika, mahom varijacija portreta, raščlanjenih na osnovne geometrijske oblike, približavajući ga maljevičevskom kubofuturizmu. Među najvažnijim ostvarenjima iz te faze, uz već spomenutog je Fantoma i Ženski akt (1913), reljef (1915), te Mornar Afrika (1917).

Odmak od kubofuturizma

Nakon 1918. Čapekove kubofuturističke forme sve više ustupaju mjesto primitivizmu, izražajno blisku ruskom primitivističkom pokretu u razdoblju između 1909. i 1911, posebice vezanu uz rad Natalije Gončarove i Mihaila Larionova, te rana djela Kazimira Maleviča. Jednako tako očit je i utjecaj francuskoga postimpresionizma i fovizma, ali i minhenskog Plavog jahača, o čemu neposredno svjedoči i jedan broj istoimenoga časopisa izložena na izložbi. I dok će se primjerice u Rusiji taj stil temeljiti na njegovanju narodne umjetnosti i sinteze sa suvremenim europskim kretanjima, Čapek će svoj primitivizam graditi na popularnim umjetničkim oblicima koje pronalazi u urbanom okolišu, kao što je rečeno, u slikanim reklamama trgovima, ilustracijama knjiga, novina, te fotografiji i filmu. Iz tog razloga, kako bi što bolje približili razvojni put Čapekova slikarstva, autori izložbe su uz njegove radove komparativno izložili niz fotografija, reklama, ilustriranih žurnala iz 19. i s početka 20. stoljeća te radova nekoliko naivnih čeških slikara (ŠtyrskË, Wachsman, Muzika).

Izložba Čapekovih radova važan je kulturni događaj, koji nam pruža uvid u jedan važan segment češke avangarde kao neizostavna dijela europskih umjetničkih pokreta 20. stoljeća. No, istodobno izložba nas sa sjetom upućuje na izostanak i nužnost sličnih valorizacija i inkorporacija hrvatskih umjetničkih kretanja i tendencija tijekom 20. stoljeća unutar europskog korpusa, kojem su, ponajviše zbog vlastite inertnosti, ona potpuna terra incognita.

Krešimir Galović